* Motiv za upuštanje u organsku proizvodnju bio je isti kao kod mog oca, a to je da svom detetu omogućim da se zdravo hrani, kaže Viktorija Balanji Matijević
 
Iako je profesionalno bavljenje organskom poljoprivredom  u Srbiji relativno novijeg datuma, porodica Balanji iz Lukinog Sela kraj Zrenjanina se ovom načinu proizvodnje posvetila među prvima, još pre više od deset godina. Zapravo, od tada imaju sertifikat, mada su organske principe počeli da primenjuju na svom imanju i znatno ranije. Začetnik svega je glava porodice Šandor, koji se za ovaj vid proizvodnje opredelio najpre da bi svojoj porodici i sebi omogućio da se zdravo hrane. Viškove su iznosili na tržište, a kako se proizvodnja širila, svake godine ih je bivalo sve više. U početku je bilo teško, na organsku proizvodnju se gledalo sa podozrenjem, ali do danas se ova porodica izborila da stekne i ime i poziciju na zahtevnom tržištu. 
Zbog toga verovatno ne treba da čudi što je i ćerka Viktorija Balanji Matijević zavolela poljoprivredu i odlučila da se iz Beograda vrati u rodno selo. I sama je nedavno registrovala gazdinstvo za bavljenje organskom proizvodnjom. Kaže da je motiv za upuštanje u ovu proizvodnju bio isti kao i kod njenog oca, a to je da svom detetu omogući da se zdravo hrani i odrasta u  zdravoj, prirodnoj sredini.
Kupila je kuću u rodnom selu, a organsko gazdinstvo je osnovala prošle godine. Imala je, kako kaže, sreću da zemlja u okviru gazdinstva pre toga dugo nije korišćena, pa joj je odobreno skraćenje perioda konverzije, odnosno brz ulazak u pun organski status.
– Trenutno pod organskim usevima imam dva hektara, na kojima proizvodim uglavnom povrće – krompir, šargarepu, crni i beli luk, blitvu, spanać, grašak, kelerabu, kupus, paradajz, papriku, tikvice, celer, peršun, krastavce, bundeve... Imam tri plastenika i svaki pokriva po ar, dok je ostatak proizvodnje na otvorenom. Navodnjavam celokupnu površinu, objašnjava Viktorija i dodaje da je možda greška što se odlučila za uzgajanje ovolikog broja biljnih vrsta. Međutim, kako kaže, još uvek ne poznaje dovoljno zemlju na kojoj radi, pa će na taj način uvideti koje vrste najbolje uspevaju.
– Primećujem razlike i u okviru iste parcele, jer povrće ne uspeva podjednako na ivicama ili u sredini. Zato je potrebno da ispitam šta kom povrću godi, pa ću ubuduće na osnovu toga organizovati proizvodnju, objašnjava i kaže da joj je podrška u poslu suprug, koji još uvek zbog posla više boravi u Beogradu.
Povrće uglavnom prodaje na “tezgici organskih proizvoda”, koja se nalazi na pijaci u beogradskom naselju Vidikovac. Mali deo prodaje putem dostave na adresu kupaca, ili na kućnom pragu. Ugovor s nekim većim kupcem trenutno nema, ali tome se nada, kao i svaki proizvođač, s obzirom na to da prodaja oduzima mnogo dragocenog vremena.
Cena organskih proizvoda je jedan od ograničavajućih faktora za kupce. Proizvodnja je skupa i ima mnogo fizičkog rada, pa su organski proizvodi sa ovog imanja barem dvostruko skuplji u odnosu na one koji se proizvode konvencionalnim putem. Sem platežne moći, nema drugih faktora koji definišu profil kupaca. 
– Ima ih i mladih i starih, iz različitih sredina, ali nažalost mnogi su za organskom hranom posegnuli tek kada su se razboleli. Činjenica je da se oni koji jednom kupe, gotovo uvek vraćaju, kaže Viktorija.
Naša sagovornica kaže da još uvek ne može sebi da omogući da plaća sezonsku radnu snagu, jer je ovo jedini posao kojim se bavi, a zarada koju ostvaruje to još ne omogućava. Kasnije, kako se posao bude razvijao, svakako planira da u njega uključi još ljudi. Ne isključuje ni mogućnost da će se i suprug potpuno posvetiti ovom poslu. Želja je i da nabavi sopstvenu mehanizaciju kojom će olakšati obavljanje svakodnevnih poslova. Planira da konkuriše na različite konkurse za dobijanje subvencija za nabavku neophodnih mašina i drugih sredstava za unapređenje proizvodnje. Trenutno je korisnik sredstava koja daje Grad Zrenjanin za organsku proizvodnju. Iskoristila ih je za kupovinu semena, zalivnih traka za sistem “kap po kap” i najlona za plastenike. Reč je o, kako kaže, lepoj cifri, a kako na teritoriji Zrenjanina nema mnogo organskih proizvođača, svi koji su konkurisali su i dobili novac.
Aleksandra Milić
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Zrenjaninu” sufinansiran je sredstvima iz budžeta Gradske uprave grada Zrenjanina. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
 
10. JUN 2022.