* Poljoprivredni proizvodi su usmereni za potrebe restorana domaće kuhinje, a zdravstveno-bezbednom proizvodnjom rukovode stručni ljudi uz stalnu podršku PSS “Subotica”
 
“Majkin salaš” udaljen je oko tri kilometra od Palića i od 1923. godine je u vlasništvu porodice Gabrić. Ova porodica već više od dve decenije, preciznije od 1998. godine, neguje poseban turistički proizvod, čija je osnova poljoprivredna proizvodnja, a putem turizma uspešno plasiraju i poljoprivredne proizvode malih proizvođača iz okoline. Ideja vlasnika ovog salaša je da se turistima omogući da se na jednom mestu upoznaju sa najboljim poljoprivrednim proizvodima u širem okruženju. 
– Mi smo odlučili da ostanemo ovde, da sačuvamo salaš koji smo nasledili od babe i dede, obrađujemo zemlju i da se hrabro nosimo sa svim nedaćama i u poljoprivrednoj proizvodnji i u turizmu. I evo nekako preživljavamo već 24 godine! Drago mi je da moja cela porodica radi zajedno i da nastavljamo tradiciju naših predaka, kaže Goran Gabrić, vlasnik “Majkinog salaša”.
Goran ističe da je njegov brat završio Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smer voćarstvo, te da je on prevashodno zadužen za poljoprivrednu proizvodnju. Imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo, na kome je zaposlen i poljoprivredni inženjer, čija je uža stručnost zaštita bilja, te zajednički, uz podršku Poljoprivredne stručne službe u Subotici, vode računa o zdravstveno-bezbednoj poljoprivrednoj proizvodnji.
– Obnovili smo voćnjake, u kojima sada imamo šest sorti jabuka.  Proizvodimo i šljive, višnje, a imamo i svoj vinograd. Pomalo se bavimo i ratarstvom, a brat i povrtarstvom, odnosno proizvodnjom krompira, koji je, kao i jabuka, naš značajan izvozni proizvod. Takođe, bavimo se i stočarstvom. Na salašu imamo ovce, živinu, poni konje…, navodi Goran.
Naš sagovornik kaže da je proizvodnja u biobašti prevashodno namenjena potrebama restorana. 
– Strogo vodimo računa kod primene hemijskih sredstava da se poštuje karenca, a koristimo i zaštitu bilja koja se primenjuje u organskoj proizvodnji. Pre 20 godina smo se bavili organskom poljoprivredom, ali smo od nje odustali, jer je ove proizvode jako teško prodati. Tržište postoji samo u većim gradovima, a problem je i to što trgovci stavljaju marže i od 65 odsto, tako da organski proizvodi, koji su i inače skupi, postaju nepristupačni običnom čoveku, objašnjava Goran.
Na ovom salašu ostvarena je dobra veza poljoprivrede i turizma, a u ponudi je i obilje turističkih sadržaja.
– Naš osnovni cilj, kada smo počinjali da se bavimo turizmom, bio je da prezentujemo ljudima šta je srpska i vojvođanska kuhinja, šta je naša tradicija u gastronomiji, odnosno šta je autentično za naše podneblje. Tada kod nas nije postojao ovakav turistički proizvod. To je bio naš koncept s kojim smo krenuli i do dan-danas ga se držimo. U našem restoranu domaće kuhinje u ponudi su jela po receptu naše bake, ono što smo mi jeli kada smo bili mali, objašnjava Goran.
Nedaleko od “Majkinog salaša” nalazi se “Cvetni salaš”, koji je takođe u vlasništvu porodice Gabrić i tamo se nalaze smeštajni kapaciteti. Na “Cvetnom salašu” se organizuju brojni turistički sadržaji, kao što su likovne kolonije. Tu je i ribnjak, gde se gaje šarani, te gosti mogu da se bave sportskim ribolovom, odnosno da ulovljenu ribu vrate nazad. Ovde se organizuju i takmičenja u sportskom ribolovu. 
– Svako godišnje doba je specifično na salašu u pogledu poljoprivrednih radova. Stoga organizujemo razne manifestacije kako bismo goste animirali i edukovali, odnosno kako bi oni videli kako se ovde živi, šta se radi i kako se proizvodi. Sada je kraj berbe grožđa, pa imamo proslavu “Berbanski dani”. Uskoro će biti “Dani bundeve”, organizujemo i “Dane rakije”, disnotore,... Tradicionalno organizujemo i proslave Nove godine, degustacije domaćih proizvoda, kao i razne večere gde se spremaju jela karakteristična za ovo podneblje i doba godine kada se priređuju. I naravno, onda se pravi program sa tamburašima, kaže vlasnik salaša.
Naš sagovornik s ponosom ističe da se na “Majkinom salašu” već 20 godina organizuju degustacije mladog vina domaćih proizvođača, članova Udruženja vinara.
– Mi smo među prvima u Srbiji pokrenuli da se istovremeno kad su Dani božulea u Francuskoj, a to je treći četvrtak u novembru, kod nas na salašu probaju srpska mlada vina. I onda se ocenjuju ta vina, družimo se i razmenjujemo iskustva. Na ovaj način želimo da ljudima skrenemo pažnju na naše vinare, da ih edukujemo, a ne samo da piju strana vina. Drago mi je što su se polako počele menjati vinske karte u Srbiji. Po restoranima se sve više piju domaća vina, a i kultura pijenja vina je otišla na viši nivo. Kod nas u restoranu domaća vina čine 90 odsto od ukupne prodaje vina, kaže Goran.
Na “Majkinom salašu” je skoro polovina gostiju iz zemalja u okruženju, koji dolaze s namerom da upoznaju Suboticu i okolinu, ali i da probaju nadaleko čuvene gastronomske specijalitete na ovom salašu.
– U protekle dve godine osam meseci nismo radili zbog pandemije virusom korona. To je bio jak udarac za sve nas, ali smo nekako, mada ni sam ne znam kako, preživeli. Niko nam ništa nije pomogao, ali nekako smo sami to pregurali. Sada nam se gosti iz inostranstva polako vraćaju, tako da normalnije poslujemo i verujemo da je težak period iza nas, zaključuje Goran Gabrić. 
G. Radović
 
ODLIČNA SARADNjA SA PSS “SUBOTICA”
 
Goran Gabrić kaže da njegovo poljoprivredno gazdinstvo ima veoma dobru saradnju sa Poljoprivrednom stručnom službom u Subotici.  
– Sve kontrole prilikom izvoza radi nam PSS “Subotica”. Veoma su profesionalni, brzi i uvek su nam izlazili u susret. Kod izvoza je veoma važno da se ne gubi vreme na administraciju. Takođe, u saradnji sa njima radimo analize zemljišta, a konsultujemo se i oko zaštite biljne proizvodnje. Ovih dana smo im poverili i analizu vina koje smo proizveli. Zaposleni u Službi su uvek uslužni, puno nam pomažu i već godinama lepo sarađujemo, ističe vlasnik “Majkinog salaša”.
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Subotici” je sufinansiran sredstvima iz budžeta Grada Subotice. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
 
 
11. NOVEMBAR 2022.