*  Organski čajevi uglavnom se prodaju na inostranom tržištu u rinfuzi, a izvoze ih u Tursku, Nemačku, Australiju
 
Porodica Kurunci iz Kikinde već sedam godina se bavi proizvodnjom lekovitog bilja po principima organske proizvodnje. Braća Zoltan i Željko  sa svojim porodicama upustili su se u ovu proizvodnju poštujući najstrože evropske standarde u ataru Banatske Topole.
Ovo je porodični posao u koji su uključene dve generacije. Njihov ponos je mladi Nemanja, apsolvent novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, smer poljoprivredna tehnika. Davno je Nemanja odlučio šta će da studira, a uzor mu je stric Zoltan, doktor poljoprivrednih nauka. 
Svaki put do uspeha je trnovit, tako je bilo i kod porodice Kurunci. Stričev boravak u Americi i njegov povratak definitivno ih je opredelio da se bave poljoprivredom i to ozbiljno. 
Kako kaže Nemanja, početak je bio skroman: počeli su sa oko tri jutra, koja su nasledili u Banatskoj Topoli, mestu udaljenom 18 kilometara od Kikinde. Vremenom, površine su uvećavali i danas obrađuju 120 hektara, od kojih je 80 u njihovom vlasništvu.
– Od ukupnih površina organska proizvodnja je zasnovana na 34 hektara, a na preostaloj površini je konvencionalna proizvodnja. Presudno za bavljenje organskom proizvodnjom je to što nismo imali neke velike površine za količine koje mogu da donesu zaradu. Trebalo je nešto promeniti, a rešenje se našlo u organskoj proizvodnji – objašnjava Nemanja Kurunci.
– Ne mogu sve površine odjednom da se prevedu u organsku proizvodnju, iako je to naša želja. Taj postupak se odvija polako i svaka parcela mora da prođe period konverzije od tri godine. Tako se iz godine u godinu povećavaju površine pod organskom proizvodnjom – kaže Kurunci.
Odlučili su se za organsku proizvodnju lekovitog bilja, na predlog strica Zoltana, koji je video kako se to radi u susednoj Hrvatskoj. Počeli su sa smiljem, pa uveli kamilicu, koja je i tradicionalno zastupljena u severnom Banatu, a gaje i nanu, matičnjak, timijan i čubar.
Proizvodnji čaja prethodila je proizvodnja eteričnih ulja, koja su vrlo popularna, pogotovo u kozmetičkoj industriji. Međutim, proces za nastajanje jednog litra je dug i zahtevan. Problem je i što se kupuje u malim količinama, a nije isplativo da se drže velike količine na lageru. Zato su se Kuruncijevi odlučili da suše lekovito bilje i da spravljaju čajeve. Na ovaj način ostvaruju veću zaradu.
Nemanja objašnjava da, nakon skidanja cvetnih glavica i odvajanja zelene mase od cveta, sam cvet ide u sušaru i posle sušenja, koje u zavisnosti od mase koja se suši traje osam do dvanaest sati, sledi pakovanje. 
Ovi organski čajevi uglavnom se prodaju u rinfuzi na inostranom tržištu, a izvoze ih u Tursku, Nemačku, Australiju.
Kada se osvrnu na protekle godine, put kojim su išli nije bio lak, a proizvodnja čaja im je bila izazov. Veliku pomoć u korisnim savetima pružila im je kuća iz Veternika, preko koje su nabavili kombajn za kamilicu. Dobili su i dragocena uputstva kako se to radi u svetu, gde su oni prisutni sa svojom mehanizacijom. 
Svaki početak je težak, pa je tako bilo i Kuruncijevim. Peh su doživeli još prve godine prilikom proizvodnje kamilice, koju su posejali na 1,3 hektara. Nažalost, posle setve banatski vetar im je oduvao seme i ništa nije niklo. Nisu odustali, ali su pokušali da nađu rešenje za ovaj problem. Odmah posle setve sledeće godine, zalili su parcelu tako da se seme zalepilo za zemlju i vetar više nije mogao da ga oduva.
– Svake godine smo nešto naučili na sopstvenim greškama, a bilo je godina kada se i dva i tri puta sejalo – naglašava Nemanja. – Seme kamilice je sitno i mora da se seje po površini da bi niklo, jer ima malu moć klijanja. Važno je da biljka nikne i da se usev održava da ne bude zakorovljen.
Tanja Kurunci, Nemanjina mama, ističe da je najveći problem radna snaga. Pogotovo u Banatskoj Topoli, koja je nekad imala oko 1.000 stanovnika, a sada ih je dvostruko manje. Oni koji su ostali uglavnom su stari, tako da moraju da se angažuju radnici i iz okolnih sela.
Specifičnost organske proizvodnje je baš u tome što ima dosta ljudskog rada. Veštačko đubrivo ne primenjuju već koriste stajnjak, a nabavili su i prikolicu za njegovo razbacivanje. S obzirom na to da nedostaje radna snage, Kuruncijevi puno ulažu u mehanizaciju koja je specifična, pogotovo za organsku proizvodnju. Tako su pri kupovini kombajna za kamilicu dokupili i adaptere za ostale kulture. Poseduju i mašinu koja odvaja stabljiku od lista ili glavice, kao i mašinu koja deli proizvod na tri klase za prodaju.
Godina koja je pri kraju je potvrdila da je nemoguća proizvodnja bez navodnjavanja. Kuruncijevi su letos zalivali i danju i noću. Na sreću, uspeli su da spase kamilicu pre tropskih vrućina.
Organska proizvodnja je zahtevna i iziskuje dosta ulaganja, tako da je svaka finansijska pomoć dobrodošla. Kao organski proizvođači, porodica Kurunci dobija uvećane subvencije, ali to nije dovoljno.
Svaka proizvodnja ima svoje lepe i teške trenutke. Nemanja, budući diplomirani inženjer, gleda to vedrim očima i raduje se što će stečeno znanje s fakulteta moći da primeni i u praksi. Želja mu je da prošire proizvodnju, da probaju da proizvode i organski neven i koprivu. Takođe, za njih bi bio uspeh i da osvoje domaće tržište s organskim čajevima, koji su prepoznati u svetu, a kod nas se stidljivo nalaze u prodavnicama zdrave hrane u manjim pakovanjima, ili se poručuju preko sajta. 
Zaštita životne sredine u ovoj porodici je prioritet, kao i zdravlje potrošača. Nemanja nastavlja tim uspešnim putem kojim idu njegov otac i stric.
Tamara Gnip
 
Projekat “Zdrava poljoprivredna proizvodnja – zdrava životna sredina i stanovništvo u Kikindi” sufinansiran je sredstvima iz budžeta Grada Kikinde. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
30. DECEMBAR 2022.