* Folklorna, recitatorska, horska, bebi i najbrojnija sekcija ručnog rada okupljaju pripadnike mađarske nacionalne zajednice svih uzrasta
 
Selo Budisava, koje administrativno pripada Gradu Novom Sadu i od njega je udaljeno dvadesetak kilometara, u kojem žive Srbi i Mađari, primer je zajedništva i suživota ovih nacionalnih zajednica, kao i multikulturalnosti. To potvrđuju mnoge akcije  koje se zajednički sprovode u cilju boljeg života svih meštana, a Tibor Milanovič, učitelj u penziji, ovo zajedništvo opisuje rečenicom: "Dugo su ova dva naroda živela jedan pored drugog, danas živimo zajedno".
Negovanje običaja i kulture mađarskog življa u Budisavi odvija se u okviru Kulturno-umetničkog društva "Petefi Šandor", koje postoji gotovo od osnivanja sela, a zvanično je registrovano 2001. godine. Rad ovog društva odvija se po sekcijama. Sa šezdesetak članova, najmasovnija je sekcija ručnog rada Arvačka, što je u prevodu s mađarskog jezika naziv cveta dan i noć. Vodi je Agneš Maćaš, koja je i najzaslužnija što su ove žene aktivne i što sa svojim rukotvorinama učestvuju na različitim manifestacijama.
Predsednica KUD-a "Petefi Šandor" Otilija Milanović kaže da se žene u okviru sekcije ručnog rada bave svim njima znanim tehnikama veza. Uglavnom je to vez na belom platnu belim ili koncem u boji. Najčešći motivi su cvet margarete, bulke, različka i klas pšenice. 
- Mi nismo nasledili jedinstvenu nošnju. Budisava je nastala doseljavanjem Mađara iz više vojvođanskih sela: Bečeja, Ade, Temerina, Sombora, Malog Iđoša i svi su oni sa sobom donosili neke detalje odevanja koji su bili karakteristični za prostor s kojeg su se doselili. Oni su bili siromašni, pa i nošnje nisu bile raskošne, već skromne, u skladu s njihovim imovinskim stanjem i staležom kojem su pripadali, objašnjava Otilija, uz napomenu da ono što je karakteristično za sve njih jesu takozvane segedinske papuče, jedinstvene po tome što su i leva i desna istog oblika.
Osim sekcije ručnog rada, u okviru koje se žene bave i pripremanjem kolača i drugih nacionalnih jela, aktivna je i recitatorska sekcija. Učitelj Tibor Milanovič, koji je odavno u penziji, još uvek uči decu recitovanju i priprema ih za nastup na različitim prigodama i svečanostima. Zapažen je i rad folklorne sekcije, u okviru koje se neguju mađarske narodne igre i čiji ansambl učestvuje na različitim takmičenjima i manifestacijima i u zemlji i u inostranstvu. Svakako treba pomenuti i mešoviti hor odraslih, koji nastupa na svečanostima, a redovno učestvuje na velikoj manifestaci "Durindo", odnosno takmičenju svih horova Mađara u Vojvodini, koje se svake godine održava u drugom mestu. Hor, čiji je horovođa Lajoš Pongo, nastupa i u inostranstvu, prvenstveno u Mađarskoj, a sada su u toku pripreme za nastup u varošici Gest, rodnom mestu Kalmana Tise, koji se smatra osnivačem sela Budisave.
U KUD-u "Petefi Šandor" misle i na najmlađe. Tako je osnovana i bebi sekcija koja okuplja roditelje i decu predškolskog uzrasta, a programi se prilagođavaju njihovim interesovanjima. Cilj je, kako kaže Otilija Milanović, da se deca od malih nogu uče tradiciji nacionalne zajednice kojoj pripadaju.
Osim što okuplja mađarski živalj, KUD "Petefi Šandor" organizuje događaje i manifestacije u selu, a od 2001, kada je registrovan, priprema projekte s kojima učestvuje na  lokalnim i međunarodnim konkursima.
- Za Dan sela, koji se obeležava 28. februara, organizujemo prigodnu svečanost, kada nam dolaze i gosti iz Mađarske. Svake godine za Uskrs organizujemo radionicu na kojoj učestvuje 12-13 udruženja iz cele Vojvodine. Zajednički farbamo i ukrašavamo uskršnja jaja i negujemo druge običaje. Uz druženje i dobro raspoloženje, nastojimo da sačuvamo tradiciju i prenesemo je na mlade, objašnjava Otilija, ističući da KUD svake godine krajem maja organizuje retrospektivu svih dešavanja i aktivnosti koje su se odigrale u prvoj polovini godine i ispraćaju osmake koji su radili u nekoj od sekcija, pripremajući im poklone za uspomenu na taj period.
 Grad Novi Sad pruža značajnu podršku u organizovanju manifestacija. Zahvaljujući finansijskoj pomoći Gradske uprave za privredu, kako kaže naša sagovornica, organizuje se festival testenina. Ova manifestacija okuplja oko 15 udruženja iz Vojvodine, koja dolaze u Budisavu, gde prave rezance svih mogućih vrsta i oblika, a najpopularnije je čigotesto, specijalna testenina u obliku pužića. Prave se, takođe, i jela od testa, poput čuvenih rezanaca s makom i orasima, flekice s kupusom, a od kolača štrudle s makom, orasima i rogačem.
- Naš KUD dobija i sredstva Gradske uprave za kulturu po projektu "Šulistar" za organizovanje dečjeg muzičkog festivala. Ova gradska uprava finansijski pomaže i Kamp folklora, koji ove godine mi organizujemo, a naredne godine održaće se u Mađarskoj, u mestu Bakš, kada će troškove snositi mađarska vlada, kaže Otilija Milanović, ističući da je možda jedan od najvažnijih projekata koji sufinansira Uprava za kulturu Grada Novog Sada - pastirske igre, manifestacija koja se svake godine, gotovo od osnivanja sela, održava za katolički Božić.
Naša sagovornica ističe da se na nivou mesne zajednice poslednjih godina dosta radi na unapređenju života u selu. Organizuju se manifestacije: pekmezijada, zabijačka, koje privlače posetioce iz drugih mesta i omogućavaju  meštanima da ostvare i neku ekonomsku korist od prodaje svojih proizvoda. To je i početak razvoja ruralnog, etno i gastronomskog turizma, za šta postoje potencijali, ali je neophodno obezbediti i smeštaj za sve goste iz zemlje i inostranstva koji posećuju te manifestacije. Zato bi to trebalo da bude naredni korak ove lokalne zajednice, a za njegovu realizaciju biće potrebna i dodatna finansijska sredstva, koja će nastojati da obezbede i putem projekata.
Julkica Crnobarac
 
ETNO-KUĆA
 
Neposredno uz prostorije KUD-a "Petefi Šandor" smeštena je etno-kuća, koja predstavlja tipičnu mađarsku seosku kuću iz šezdesetih godina prošlog veka. Velike zasluge što je ugledala svetlost dana pripadaju Tiboru Milanoviču, učitelju u penziji. Najviše predmeta koji se nalaze u etno-kući deo je njegove zbirke.
Etno-kuću čine dve prostorije: kuhinja i čista soba. Tu je i zidana peć, koja se delom nalazi u kuhinji, a delom u čistoj sobi, grejući tako obe prostorije. Ložilo se spolja.
- Kuhinja je bila glavna prostorija. U njoj se boravilo čitavog dana. Tu se kuvalo, jelo, pralo, vezlo, tkalo, družilo. A u čistoj sobi se samo spavlo, objašnjava Tibor Milanovič i sa zadovoljstvom detaljno opisuje svaki predmet izložen u etno-kući.
 
Projekat "Multikulturalnost kao komparativna prednost za razvoj turizma u ruralnim područjima Grada Novog Sada je sufinansiran iz budžeta Grada Novog Sada. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
 
15. NOVEMBAR 2019.