* Milka Miljuš, zajedno sa suprugom i ćerkama, sakuplja zovu, koprivu, nanu, žalfiju, drenjine, trnjine, šipak i druge samonikle plodove od kojih pravi likere, sokove, slatka, sirupe i džemove
 
Naše šume prepune su zdravih i ukusnih plodova, kao i lekovitog bilja, koji se, nažalost, malo ili uopšte ne koriste, što je šteta, jer bi se mogli preraditi u ukusne i tržišno atraktivne proizvode. Spoznala je to i Milka Miljuš iz podavalskog sela Ripanj, pa se pre nekoliko godina upustila u sakupljanje zove, koprive, nane, žalfije, drenjina, trnjina, šipka, od kojih je kasnije pravila ukusne i zdrave sokove, slatka, sirupe, xemove i slično. Svoje proizvode izlaže na sajmovima i manifestcijama etno-hrane i kaže da su ljudi veoma zainteresovani za ono što nudi.
- Zdrave plodove sakupljam zajedno s mužem i ćerkama, uglavnom u podavalskom području, a zatim ih  ručno prerađujem. U ponudi imamo likere od šumskog voća i lekovitog bilja, sirupe, slatka, xemove, ali i čajeve od nane, vrijeska, bagrema, kantariona, hajdučke trave. Trudimo se da ono što proizvedemo bude zdravo i iz tog razloga ne dodajemo konzervanse, aditive i pojačivače ukusa.  Sve što ponudimo na prodaju ručno je rađeno i garantovano prirodno. Ideja nam je bila da spojimo zdravo i ukusno, pa smo paletu naših proizvoda nazvali "zdravo zadovoljstvo", objašnjava Milka Miljuš.
Ova porodica je registrovala porodično gazdinstvo 2016. godine. Imaju nešto svoje zemlje i još uzete u zakup, na kojoj planiraju da proizvode voće  bez upotrebe "hemije" i da ga prerađuju u ukusne proizvode. Već sada imaju višnju i kajsiju iz svoje proizvodnje, a plodove prerađuju uz upotrebu fruktoze, koja je, kako Milka kaže, zdravija.
- Naša ciljna grupa su mladi, koje želimo da vratimo prirodnim proizvodima i ukusima koje su već pomalo zaboravili. Oni  su nam i najčešće kupci. U stvari se porodice s malom decom najviše odlučuju za kupovinu, priča naša sagovornica i napominje da je interesovanje ljudi na svim manifestacijama na kojima učestvuju veliko, ali da zbog besparice ne kupuju baš svi koji bi to želeli.
Trenutno, po rečima Miljuševe, proizvodnja ove porodice zadovoljava njihove potrebe, a deo završi na tržištu. Međutim, da bi od toga mogli da žive, moraće mnogo više da proizvode. Ona napominje da im je to cilj, pogotovo što sama nema drugo zaposlenje.
- Naša ideja je još uvek u fazi razvoja. Moraćemo još mnogo da ulažemo u proširenje proizvodnje, marketing, uređivanje prostora, nabavku opreme. Trebalo bi da nabavimo pasirke i prese, što bi znatno olakšalo posao, jer se trenutno sve radi ručno, što je mukotrpno i sporo, objašnjava Milka.
Ova preduzetnica shvata da je  i ambalaža bitan deo plasmana, a tu se najviše uključuju ćerke, koje ručno oslikavaju staklenu ambalažu u koju se pakuju likeri, ispisuju naziv proizvoda na svaku teglu, svaka flaša i tegla prekrivene su tkaninom vedrih boja preko koje je vezana mašna i to je svakako nešto što privlači kupce. 
Miljuševa kaže da sve proizvode prodaju po vrlo pristupačnim cenama kako bi što više potrošača moglo da ih proba. Ukoliko sve bude išlo po planu, ova porodica će u narednom periodu udvostručiti trenutnu proizvodnju. Naruku im ide i to što su nadomak velikog beogradskog tržišta, koje je već iskazalo interesovanje za ove proizvode, čiji je najveći kvalitet, ipak, kako kaže Milka Miljuš, to što se prave s mnogo ljubavi.
Aleksandra Milić
 
7. decembar 2018.
 
 
Projekat "Žene na selu, njihov položaj i kako ga poboljšati" sufinansiran je iz budžeta Republike Srbije-Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.