List "Poljoprivrednik" je u prethodnih devet brojeva ispitivao kakvo je stanje u organskoj poljoprivredi u našoj zemlji, da li postoji interesovanje proizvođača da joj pristupe, jesu li potrošači dovoljno obrazovani kada je u pitanju ova tematika... Interesovalo nas je i kakve su mogućnosti zapošljavanja žena u ovom sektoru, jer one teško dolaze do posla, a i kada ga imaju, vrlo često su manje plaćene nego muškarci. Sektor organske poljoprivrede interesantan je i sa aspekta zaštite životne sredine, jer omogućava očuvanje biodiverziteta i biljnih i životinjskih vrsta, a istovremeno zbog zabrane upotrebe konvencionalnih pesticida direktno utiče na stvaranje zdravijeg okruženja.
 
Prema analizama koje je radilo resorno ministarstvo i Nacionalno udruženje za razvoj organske poljoprivrede "Serbija organika" površine pod organskim usevima u našoj zemlji rastu i prema aktuelnim procenama zauzimaju 15.000 hektara, uključujući i livade i pašnjake. Najviše površina ima u Vojvdini, ali u centralnoj Srbiji postoje bolji uslovi za razvoj ove proizvodnje. Razlog za to je čistija okolina, pa je lakše naći parcele koje imaju prirodnu izolaciju potrebnu za ovu proizvodnju. U porastu je i broj životinja u organskom statusu. I ovde je situacija slična kao i u biljnoj poizvodnji, odnosno najviše grla ima u Vojvodini, a pogodnijim tlom za razvoj organskog stočarstva ipak se smatra centralna Srbija. Sve više žena su, kako su pokazala globalna i istraživanja u našoj zemlji, nosioci gazdinstava koja se bave organskom proizvodnjom. Razlog za to su manja početna ulaganja u ovaj vid proizvodnje i mogućnost da se na relativno malom posedu odneguju raznovrsni usevi i proizvede hrana za porodicu i tržište.
Veliki broj proizvođača nema formalno obrazovanje iz ove oblasti, ali su prošli različite vidove obuke tokom koje su stekli osnovne veštine za rad u organskoj proizvodnji. Edukaciju potrošača radile su svojevremeno Nacionalno udruženje proizvođača organske hrane "Serbija organika i Zelena mreža Vojvodine. Ove organizacije utvrdile su da potrošači žele da se hrane zdravo, kao i da sve više njih shvata šta znači organski proizvedena hrana.
Većina potrošača je donedavno smatrala da su organski proizvodi oni koji su odnegovani po principu kako su to radili naši preci, odnosno ekstenzivno, bez primene pesticida, ali i bez mnogo uplitanja nauke i struke. Činjenica je, međutim, da organska proizvodnja danas predstavlja skup postupaka u kojima se tačno zna šta se, kada i kako radi, bilo da su u pitanju setva i sadnja, smena useva, ishrana biljaka, njihova zaštita i drugo. Takođe, vodi se računa o tome koje su biljke prijatelji, odnosno koje brže rastu kada se nađu blizu jedne drugima, a koje ne podnose međusobno društvo. Postoji i čitava paleta biopreparata za biljke i zemljište kojima se poboljšava kvalitet i prinos useva, sve je više i poljoprivrednih mašina koje olakšavaju rad u polju, a u ovom poslu ima ga dosta. Delom, ova proizvodnja se zaista i zasniva na principima poljoprivredne proizvodnje koji su bili aktuelni u dalekoj prošlosti, ali su savremene tehnologije dovele do napretka u svim njenim segmentima. Način proizvodnje primarnih organskih proizvoda i njihova prerada danas su pod stalnom kontrolom ovlašćenih organizacija. Osim dobrobiti organske proizvodnje za očuvanje životne sredine i zdravlja ljudi, treba imati na umu i njenu važnost za opstanak i razvoj ruralnih područja. Ova proizvodnja pruža mogućnost ljudima da na relativno maloj površini obezbede posao i prihod za svoju porodicu.
Ako se posmatraju trenutne površine i broj proizvođača u našoj zemlji, njih je izuzetno malo, barem prema merilima EU koja snažno podstiče razvoj ovog sektora. Proizvodi iz domaće proizvodnje se najčešće prodaju u našoj zemlji, mada ima nekoliko primera uspešno realizovanih izvoznih aranžmana. Javljaju se i apsurdne situacije da zbog povećane potrošnje i ograničenih proizvodnih kapaciteta u našoj zemlji u prodavnicama mogu da se nađu organski proizvodi iz uvoza. Najveći potrošački centri su Beograd, sa već čuvenom pijacom u Bloku 44, gde su cene organskih proizvoda često izuzetno visoke, kao i Novi Sad, koji takođe ima izdvojen pijačni deo na gradskoj Ribljoj pijaci gde svoje proizvode izlažu proizvođači s teritorije grada.
 
Novosađanima najviše pomaže lokalna samouprava
 
Novi Sad je prvi grad koji je usvojio akcioni plan u oblasti organske proizvodnje i počeo da podstiče proizvođače sa svoje teritorije da se bave ovom proizvodnjom. Prema rečima Ivanke Čubrilo iz Gradske uprave za privredu, koja je zadužena za sektor poljoprivrede, u mere programa podrške koju Grad daje organskim proizvođačima ubraja se davanje sredstava za subvencionisanje 100 odsto troškova sertifikacije proizvodnje, nabavke semena, đubriva i subvenconisanje dela troškova za nabavku neophodne opreme, a grad za njih organizuje i edukacije i studijska putovanja. Novi Sad predstavlja jedinstven primer u našoj zemlji kada je u pitanju pomoć organskim proizvođačima, a iz razgovora s njima može se zaključiti da su se, zahvaljujući opštinskoj pomoći, u velikoj meri opredelili za bavljenje ovim poslom. Treba reći da u praksi postoji još dobrih primera kada je u pitanju podsticanje razvoja organske poljoprivrede. To se odnosi pre svega na Centar za organsku proizvodnju u Selenči, udruženje "Teras" iz Subotice, Udruženje za razvoj organske poljoprivrede "Biobalkan" iz Dimitrovgrada, Udruženje poljoprivrednih proizvođača "Eko Telečka" iz Telečke, "Vitas" iz Rume, Vojvođanski klaster organske poljoprivrede i druge. S druge strane, postoje i gradovi u našoj zemlji koji su zamišljeni da budu centri za razvoj organske poljoprivrede na svojoj teritoriji ali se od ove osnovne zamisli nije mnogo odmaklo.
Grad Svilajnac je primer mesta koje ima potencijal za obrazovanje kadrova u organskoj poljoprivredi i u srednjoj školi, ali i na Fakultetu ekološke poljoprivrede koji ovde postoji. Da za obrazovanje i napredak u ovoj oblasti nikad nije kasno pokazuje primer Zorice Milošević iz Grabovca kraj Svilajnca koja je Fakultet ekološke poljoprivrede upisala kada joj je bilo 45 godina, a završila ga je u roku. Ono što nije dobro jeste to što je ona ujedno i jedini organski proizvođač u svojoj okolini. Kaže da joj je obrazovanje mnogo pomoglo da savlada osnovne principe ove zahtevne proizvodnje, koju svake godine zasniva na nešto više od tri hektara. Na imanju radi cela porodica, a svoje proizvode prodaju na beogradskim pijacama ili dostavljaju brzom poštom kupcima širom zemlje. Zorica Milošević kaže da se u ovoj proizvodnji dosta radi, ali i da može da se zaradi. Napominje, međutim, da mladi uglavnom nisu zainteresovani da ostanu na selu, pa čak i oni koji završe srednju školu odlaze u veće gradove na studije. Na Fakultet ekološke poljoprivrede u ovom gradu, što je apsurd, često se upisuju studenti iz drugih opština. Ova preduzetnica smatra da je za podsticanje razvoja organske poljoprivrede u ovoj opštini neophodna veća pomoć lokalne samouprave. Potrebno je, kaže, organizovanje edukacija iz ove oblasti s ciljem da se mladi privole da se uključe u ovu proizvodnju, a potrošači da više kupuju ove proizvode.
Udruživanjem do jeftinije proizvodnje
 
Organsku poljoprivredu u našoj zemlji dodatno operećuje i to što je prosečna veličina poseda izuzetno mala, a proizvođači razjedinjeni i bez dovoljno međusobne komunikacije. Koliko je udruživanje u ovoj oblasti važno najbolje potvrđuje primer iz novosadske opštine gde su se svi organski proizvođači povezali i obrazovali Udruženje "Organski sad - Novi Sad". Inicijativa opštine koja im je dala osnovni podsticaj za razvoj dobila je tako novu dimenziju, jer su sami proizvođači uložili napor da se dalje razvijaju i napreduju. Predsednica ovog udruženja Nada Letić iz Čeneja kaže da je jedna od prvih aktivnosti udruženja, koje postoji oko tri godine, bila zajednička inicijativa članova da se na jednoj gradskoj pijaci izdvoji prostor na kojem bi mogli da prodaju svoje proizvode. Posle mnogo pregovora i uz posredovanje Gradske uprave za privredu nastala je organska ulica na Ribljoj pijaci. Za kratko vreme ona je postala simbol grada koji ljudi rado posećuju. Nada Letić kaže da svu robu koju iznesu na pijacu proizvođači brzo prodaju i da plasman nije problem. Veći problem je nedostatak robe, posebno voća koje se uvek razgrabi u rekordnom roku. Ono što predsednica ovog uduženja pomalo zamera nekim članovima jeste to što i pored izdvojenog prostora na pijaci neki od njih svoju robu povremeno nose u Beograd, jer tamo mogu da ostvare veću cenu. Letićeva napominje i da udruženi proizvođači mogu da ostvare rabat prilikom kupovine repromaterijala što dovodi do značajnih ušteda u proizvodnji. Članovi ovog udruženja su tokom sezone u nekoliko navrata organizovali i Dane otvorenih vrata organskih farmi s ciljem da na jednom mestu okupe proizvođače i potrošače kako bi se međusobno upoznali. Ovi skupovi su se pokazali veoma uspešnim, pa će se njihovo organizovanje nastaviti i ove godine.
Proizvođači kojima su veliki gradovi daleko pribegavaju prodaji od kuće što je u poslednje vreme sve popularnije, jer se na taj način stvara poseban odnos s potrošačima, koji se zasniva na međusobnom poverenju. Takođe, postoji i nekoliko internet prodavnica koje se bave prodajom ovih proizvoda i objedinjuju ponudu organskih proizvoda, s tim da potrošačima najpre preporučuju proizvođače koji su im najbliže, a imaju traženu robu. Neki proizvođači su napravili i sopstvene internet stranice preko kojih nude robu i redovno ih ažuriraju.
Činjenica je da se sektor organske poljoprivrede kod nas razvija, iako to ni izbliza nije dovoljno ni sa aspekta zahteva EU, niti sa stanovišta domaćih potreba, mogućnosti unapređenja ruralnog razvoja i očuvanja životne sredine. Državna pomoć je mala, pa proizvođači koji imaju male površine u organskom statusu ili periodu konverzije i ne podnose zahteve za subvencije, jer kažu da im se to ne isplati. Proizvođači se žale i da nema dovoljno razumevanja države u pogledu izdavanja dozvola za uvoz biopreparata koji su znatno jeftiniji i efikasniji od onih koji se trenutno mogu naći na domaćem tržištu. Sve to ugrožava njihovu konkurentnost. Nema ni dovoljno udruživanja u ovoj oblasti što dodatno slabi poziciju proizvođača. Obrazovanje je takođe jedna od kritičnih tačaka i mnogi proizvođači nespremno započinju proizvodnju ne znajući šta ih čeka. To je razlog što kasnije propadaju i gube uložena sredstva u proizvodnju. Bilo bi dobro kada bi lokalne samouprave ulagale više sredstava u organsku proizvodnju, jer je to efikasan način da zaposle ljude, a posebno osetljive kategorije, žene i mlade. Većim ulaganjem u ovu proizvodnju na svim nivoima dobio bi se veći broj kvalitetnih proizvoda koji bi mogli da budu brend svoga kraja, ali i čitave zemlje. Treba imati na umu da potražnja za organskim proizvodima u svetu raste. Primer Novog Sada poklazuje da je potrebno samo malo vetra u leđa ljudima koji hoće da rade, kao i da se ovako uložen novac vraća na najbolji mogući način bilo kroz stvaranje većeg dohotka, smanjenje nezaposlenosti, unapređenje ruralne sredine, diverzifikaciju proizvodnje i slično. Benefite od unapređenja stanja životne sredine danas retko ko i računa, ali uzevši u obzir globalnu zagađenost planete, organska poljoprivreda bi i iz tog razloga trebalo da se razvija prioritetno.
Aleksandra Milić
 
VELIKI POTENCIJAL ZA PROIZVODNJU I IZVOZ
 
Da organski proizvodi mogu da budu interesantan izvozni artikal potvrđuje Udruženje "Ekolend farms" iz Telečke koje proizvodi mlevenu papriku, takođe i soju, komorač, mak, korijander, pšenicu i čičoku. Sve što proizvedu prodaju poznatom kupcu u Nemačkoj. Da bi se ostvario ovakav poslovni aranžman, Valerija Balint koja je na čelu ovog udruženja kaže da je potrebno izgraditi poverenje s kupcem i isporučivati mu na vreme robu uvek istog kvaliteta. Da bi se to postiglo, svi članovi Udruženja moraju da rade maksimalno kvalitetno. Balintova napominje da su upravo takvi svi članovi "Ekolend farms". Kupca iz Nemačke je, kako kaže, upoznala slučajno pre 12 godina, a on se odlučio da kupuje robu koju mu je ponudila, jer je bila kvalitetnija od ostalih. Danas za ovog kupca organizuju proizvodnju na 90 hektara. Trenutno je u Udruženju angažovano 12 porodica, a u četiri su žene nosioci gazdinstava. Balintova napominje da je snaga u zajedništvu i da je tako lakše i povoljnije ne samo da se nabavi repromaterijal, nego i da se organizuje proizvodnja, a kasnije i proda roba.
Valerija Balint ističe da je ovo najlepša proizvodnja koju jedan poljoprivrednik može da radi, jer se njome stvara zdrava hrana bez upotrebe pesticida, a vreme provodi u čistoj prirodi. Smatra da Srbija i Vojvodina imaju ogroman potencijal za njen razvoj, ali da poljoprivrednici ne mogu sami bez pomoći države da se uključe u ovaj sektor. Trebaju im veći podsticaji za počinjanje proizvodnje, da premoste prelazni period konverzije u kojem manje zarađuju, da zauzmu poziciju na tržištu i drugo. Ukoliko ova pomoć izostane, organski proizvođači će možda doći u situaciju da preispituju rentabilnost svoje proizvodnje, posebno ako se budu poredili s evropskim kolegama. Tako ćemo, upozorava Valerija, možda doći u situaciju da umesto da iskoristimo ovu šansu da naša zemlja procveta, izgubimo i ono malo proizvođača koje sada imamo.
 
24. februar 2017.
 
 
Projekat sufinansiran iz budžeta Republike Srbije-Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.