* Cena domaćeg krompira na veliko je od pet do sedam dinara po kilogramu, a kako se bliži kraj sezone i kvalitet opada, izvesno je da će više hiljada tona završiti na otpadu
Bliži se period kada će se u marketima i na zelenim pijacama pojaviti mladi krompir, a u  skladištima proizvođača širom Srbije ostalo je oko 15.000 tona krtola prošlogodišnjeg roda, što će, po svemu sudeći, morati da se baci. Na ovo su proizvođači upozoravali mnogo ranije, ali tek poslednjih sedmica problem je dospeo u žižu interesovanja. Oglasio se i ministar poljoprivrede Branislav Nedimović i apelovao da se povežu proizvođači sa trgovcima kako bi se krompir prodao. Međutim, čini se da je apel za pomoć zakasneo. 
S ovakvom situacijom, kada je cena krompira od pet do sedam-osam dinara po kilogramu, što je ispod svake cene proizvodnje, suočili su se  i proizvođači sa teritorije Ivanjice, Nove Varoši i Gornjeg Milanovca, gde se tradicionalno uzgaja krompir. 
 
Proizvođači traže podršku države
 
Među ovim proizvođačima je i Mileta Matijević iz sela Bogdanica, koji nije našao kupca za krtole.
– Ranije smo prodavali krompir malo-pomalo, a sada, kada je cena pet dinara po kilogramu, ne vredi da ga prodajemo jer treba dodatno da platimo za prebiranje, što znači da još treba da uložimo. Moraćemo da bacimo krtole, ali se plašimo da ne dođe neka inspekcija da nas zbog toga dodatno kazni, kaže Mileta, koji smatra da su za ovakvu situaciju na tržištu krompira krivci isključivo uvoznici.  
Da je do debalansa na tržištu došlo zbog nekontrolisanog uvoza, mišljenja je i Zdravko Sekeruš iz Despotova, koji je jedan od pet najvećih proizvođača u Srbiji. Lane je na poljoprivrednom gazdinstvu Sekeruš proizvedeno između 300 i 400 vagona krompira, od kojih je 60 odsto prve klase, a ostatak druga klasa. Za razliku od drugih proizvođača, gazdinstvo Sekeruš, koje se tradicionalno bavi proizvodnjom krompira i crnog luka, svoju robu i izvozi. Tako su prvu klasu krompira plasirali na tržište Rusije po ceni 21 dinar za kilogram i to je koliko-toliko izvuklo situaciju u godini koju Sekeruš ocenjuje kao najgoru od kada se bavi ovom proizvodnjom. 
– Krompir smo prali i pakovali tokom decembra, januara i februara i slali za Rusiju. Preostale krtole koje se svrstavaju u drugu klasu prodajemo nakupcima po ceni od pet do sedam dinara za kilogram. Mi smo sve uložili u osavremenjavanje proizvodnje, zadužili smo se za mašine, za sistem za navodnjavanje, radimo sve analize i proizvodnja se potpuno prati. Ipak, s obzirom na aktuelnu situaciju odlučili smo da smanjimo površine ove godine za 20 hektara, jer su naša ulaganja po hektaru između 5.000 i 6.000 evra, kaže Zdravko Sekeruš i napominje da nije protiv uvoza, ali da država mora da stane iza proizvođača, uvođenjem prelevmana ili na neki drugi način, u periodu kada ima domaćeg krompira na tržištu.
 
Preradni kapaciteti i promena sortimenta
 
Da su prelevmani jedno od potencijalnih rešenja smatra i prof. dr Zoran Broćić s Poljoprivrednog fakulteta Beogradskog univerziteta, jer uvozne takse u određenim periodima godine kada ima domaće robe na tržištu uvode i druge zemlje kako bi zaštitile i sačuvale svoju proizvodnju. 
– Prošle godine je i u Evropi došlo do  dizbalansa na tržištu. Pojavili su se viškovi robe koja se prodaje po ceni pet-šest evrocenti i proizvođači u ovim zemljama pristaju na to iako je ispod cene koštanja proizvodnje, jer bi u suprotnom morali da plate kako bi se otarasili robe, kaže dr Broćić i dodaje da nije samo uvoz razlog za trenutnu situaciju. 
Naime, poslednjih godina, najviše zbog dobre cene, u Srbiji je povećana površina na kojoj se uzgaja krompir, a lane su postignuti i veći prinosi za oko 20 odsto. S druge strane, zbog situacije sa pandemijom, "horeka" sektor je radio sa  značajno smanjenim kapacitetom, što je uticalo na manju potrošnju, a  mnogi su se zbog iste situacije vratili na selo i zasnovali sopstvenu proizvodnju. Ono što prof. Broćić napominje kao razlog smanjene kupovine svežeg krompira  jeste i savremeni način života, zbog čega se mnoge domaćice odlučuju za kupovinu zamrznutog pomfrita, koji se godišnje uveze u količini od 20.000 tona. Otuda  se nameće i pitanje da li bi prerada domaćeg krompira u zamrznuti pomfrit mogla da doprinese pozitivnim pomacima na tržištu. 
– To bi moglo da bude jedno od rešenja, ali traži ozbiljnu investiciju od 10 miliona evra u  specijalizovanu fabriku. Na taj način bi moglo da se proda 20.000 tona pomfrita, što odgovara količini 100.000 tona svežeg krompira. Međutim, treba napomenuti da se pomfrit ne pravi od bilo kog krompira, već samo od određenih sorti. I to bi moglo da se reši ukoliko bi postojala potražnja, kaže dr Broćić i podseća da  se ne sme zaboraviti i proizvodnja čipsa, od čijeg izvoza se godišnje ostvari 15-16 miliona evra, što odgovara vrednosti  uvoza smrznutog pomfrita. 
 
"Lidl" pritekao u pomoć
 
Na apel ministra Nedimovića za otkup krompira od proizvođača odazvao se i trgovinski lanac "Lidl", koji je sa domaćeg tržišta povukao količinu od 230 tona.  U protekloj godini ova kompanija je od srpskih dobavljača otkupila više od 3.000 tona krompira i uvrstila ga u svoju ponudu, a trenutno je u procesu pripreme dobavljača za izvoz. "Lidl" je već organizovao izvoz srpskih proizvoda u druge zemlje, kao što je to slučaj sa borovnicom ili jabukom, a očekuje  da će  krompir iz Srbije uspešno pronaći svoj put do potrošača i u drugim zemljama u kojima ova kompanija ima svoje prodajne objekte. A da bi se roba našla na rafovima "Lidla", moraju biti ispoštovani određeni standardi. 
– Kompanija "Lidl Srbija", kako bi osigurala očekivani kvalitet i svežinu proizvoda, vrši pažljiv odabir svog celokupnog asortimana. U Srbiji je za tri godine poslovanja ostvarila čvrstu saradnju sa velikim brojem domaćih dobavljača. Kao društveno odgovorna kompanija, važno nam je da dobro poznajemo svoje poslovne partnere i da sa njima imamo uspostavljen odnos koji je na obostrano zadovoljstvo. Bezbednost proizvoda je najvažnija za našu kompaniju, te iz tog razloga sprovodimo svakodnevne kontrole, kako bismo našim potrošačima obezbedili maksimalnu sigurnost prilikom konzumiranja. Da bi poljoprivrednik bio naš dobavljač, on mora da poštuje minimum svih zakonskih propisa, poput onog za upotrebu pesticida, gde je dozvoljena samo trećina propisanog nivoa, kao i da ispuni sve naše standarde u pogledu načina pakovanja i pripreme robe, transporta, predviđenog kalibra, i njegova roba mora da bude prve klase, navodi se u saopštenju koje smo dobili iz službe korporativne komunikacije ove kompanije. 
Pred svaku sezonu ova kompanija se s dobavljačima dogovara za okvirne količine koje će biti otkupljene na osnovu planova na godišnjem nivou, a uslovi kao što su cena i vreme poručivanja robe se utvrđuju na nedeljnom nivou. Ipak, na rafovima ove kompanije se može naći i krompir iz uvoza, ali kako se navodi u izveštaju, uvoze se samo vrste, odnosno sorte kojih nema u domaćoj proizvodnji. 
Marija Antanasković