* Ocena naših sagovornika je da će semena biti za setvu na površini oko 950.000 do milion hektara, ali da će u slučaju potrebe za presejavanjem, što nije isključeno, semena nedostajati
 
Malo ko je mogao da zamisli prethodnih godina da će se polovinom februara tražiti vreća više semenskog kukuruza za prolećnu setvu, ali se i to dogodilo ove godine. Naime, prodaju semenskog kukuruza sa distributerima i većim proizvođačima semenske kuće su počele da ugovaraju još u novembru. I ove ugovorene količine su korigovane u isporuci kako bi se izbegao debalans na tržištu. 
Inostrane, kao i domaće semenske kuće posluju potpuno tržišno i  dužne su da ispoštuju ugovorene obaveze prema kupcu. Zbog manjih prinosa semenskog kukuruza u 2020, ne samo kod nas u regionu već i u celoj Evropi, još se jesenas znalo se da će semena ove žitarice biti manje u ponudi. Iako se 2020. činila kao idealna godina za ratarsku proizvodnju, to se ne može reći i kada je reč o semenu. 
– Ako se malo bolje pogledaju temperaturna kretanja, 2020. godina je bila  nepovoljna za proizvodnju semena kukuruza. Niske temperature u toku maja i juna, a pogotovo u toku maja kada su u periodu od desetak dana minimalne jutarnje bile od pet do sedam stepeni, loše su se odrazile na formiranje prinosa. Ovaj period  se bukvalno poklopio sa fazom pojave od šestog do osmog lista, a to je faza kada se formiraju generativni organi, pre svega kada se formira broj redova i zrna, a s obzirom na ekstremno niske temperature imali smo jako veliku pojavu abortivnosti semenih  zametaka i kao rezultat svega toga proizvodnja semena po hektaru je bila neočekivano mala, kaže rukovodilac Odeljenja za kukuruz Novosadskog instituta za ratarstvo i povrtarstvo dr Goran Bekavac, i napominje da je ova pojava registrovana kod svih proizvođača semena, ali, na svu sreću, ne kod svih hibrida.  
Pad u prinosu semenskog kukuruza zavisi od regiona, kao i od hibrida, ali se procenjuje na 5% do 30%, u pojedinim delovima Srbije i do čak 40%, što se odrazilo na stanje na tržištu, a slična je situacija u Evropi.    
Prema podacima Semenarske asocijacije Srbije, poslednjih deset godina površine pod semenskom prozvodnjom veoma variraju, a zadnjih nekoliko je primetan i pad u proizvodnji. 
– Većina semenarskih kuća se odlučila da najveće površine u semenskoj proizvodnji zasnuje u Rumuniji, što je bio slučaj i u 2020. Kako su tamo bili ekstremno loši uslovi za razvoj, došlo je do značajnog pada u prinosima, što je dovelo do nedovoljne količine semena, kaže nacionalni menadžer prodaje KWS Marija Pejić i dodaje da je dostupna manja količina semenskog kukuruza uticala na novonastalu situaciju na tržištu. 
Primetna je nervoza na tržištu. Seme se naveliko preuzima, kako kaže Pejić, iako je polovina februara. Vreće sa semenom preuzimaju čak i oni koji seju male površine, jer žele da se snabdeju na vreme. 
– Kompanija KWS će ispoštovati ono što je dogovoreno, a dodatnih količina semena nema. Na tržištu je evidentna potražnja semena hibrida ranijih FAO grupa 300 i 400, kako u Vojvodini tako i u Centralnoj Srbiji, što ranije nije bio slučaj. To znači da će za one koji seme budu nabavljali uoči same setve najverovatnije ostati hibridi kasnije, ne tako atraktrivne FAO grupe 600, kaže Marija. 
Da se seme naveliko preuzima i da je potražnja veća za oko 30 odsto, potvrdili su nam i u semenarskoj kući Corteva agrisience. I ova semenarska kuća daje sve od sebe kako bi obezbedila i isporučila ugovorenu robu. Interesantno je, kako kaže regionalni menadžer za teritorije Zapadne i Južne Bačke Dejan Bandić, da se preuzima seme i za postrnu setvu.  
Ocena naših sagovornika je da će semena biti za setvu na površini oko 950.000 do milion hektara, ali da će u slučaju potrebe za presejavanjem, što nije isključeno, semena nedostajati, posebno najtraženijih hibrida. 
– Zato se posebno mora voditi računa o tehnologiji proizvodnje, o mineralnoj ishrani, o dubini i gustini setve. Sve mora biti urađeno optimalno, onako kako struka preporučuje da ne bi došlo do promašaja u poizvodnji, apeluje dr Goran Bekavac i dodaje da je novonastala situacija  prilika da se razmisli o povećanju površina pod semenskim kukuruzom kako bi ova proizvodnja bila uspešna. 
M. Antanasković