.jpg)
– To je jedna od vodećih mesnih rasa u Evropi i kvalitetna je osnova da se širi u Srbiji. Opredelio sam se za sistem krava–tele bez pašnjaka, a nas desetak gazdinstava za dve godine uvezli smo 500 kvalitetnih junica i 13 priplodnih bikova rase limuzin. Mi smo limuzine "na četiri noge" doneli ovde i dokazujemo da i mi koji nemamo pašnjake, a imamo površine, možemo na njima da proizvedemo biljnu hranu. Protekle četiri godine se bavim tom edukacijom i onome ko od nas kupi priplodni materijal, bilo mušku ili žensku telad, nudim i tehnologiju i partner sam mu dok kod njega to ne zaživi, ističe naš sagovornik.
Rasa goveda limuzin se inače gaji u hladnijim predelima i dobro se prilagođava različitim klimatskim uslovima.
– Ne zahtevaju posebnu negu u Sjenici ili na Pešteru, gde smo ih prodali. U tim područjima im treba par dana da se prilagode na vodu, vazduh, teren. Limuzin rasa je vrlo slična simentalskoj, koja je kombinovana (tovna i mlečna), dok je ova samo mesna.
Kišovi imaju matično stado od 118 krava i sedam priplodnih bikova. Naš sagovornik kaže da je važno da su na ograđenom mestu i gde im je dostupna hrana. Ne zahtevaju posebne objekte, ali kod njih su natkriveni da bi ih zaštitili od nevremena. Inače im je prirodno stanište na otvorenom, tako da u ovom poslu nisu potrebne skupe investicije. Oni čija su grla na pašnjaku ne mogu čitave godine da žive od paše i moraju da ih dohranjuju.
Hranu za životinje Kišovi obezbeđuju sami. Obrađuju više od 100 hektara, od čega je polovina državne zemlje koju su dobili na korišćenje po pravu prečeg zakupa i to je dovoljno za njihov biznis. Seju pšenicu, kukuruz, ponekad suncokret i sve više uljanu repicu. Ova ozima kultura gaji se pre pšenice i namenjena je prodaji.
Oko kuće imaju 12 hektara zemlje, gde je i bunar pa tifonom zalivaju lucerku, raž, silažni kukuruz, a tendencija je da uz navodnjavanje proizvedu što više kabaste hrane. Govedima u obroke dodaju soli i premikse, tj. ono što sami ne mogu da proizvedu, a neophodno je životinjama. Na ovakav sistem proizvodnje podstiču druge kolege u Srbiji.
U proizvodnji ratarskih useva Kiš poštuje agrotehniku i nastoji da redovno i pravilno đubri njive.
– Deo površina sada počinjemo da đubrimo stajskim đubrivom, ističe Kiš, i dodaje da to će to zagovarati kao važnu meru koja popravlja strukturu zemljišta i vraća mu humus.
.jpg)
– Rasna grla su sada nešto jeftinija ovde nego da se uvoze i kreću se između 200 i 300 hiljada dinara. To je velik raspon, a cena zavisi od starosti životinja, genetskog potencijala i drugih parametara. Reč je o kvalitetnim priplodnim grlima, kaže ovaj stočar.
Razmišljaju da dogodine probaju da gaje goveda u organskom statusu, jer se dobija veća subvencija i smatra da ovakva proizvodnja ima budućnost.
Kiš kaže da dosta toga finansira preko banaka uzimanjem kredita. Na taj način je kupio neophodnu mehanizaciju: presu, traktor, prikolicu, utovarivač... Godine 2005. gradili su silos, uložili u kolsku vagu, dokupljivali zemlju i slično.
U posao su uključena i dva sina, koji su studirali u Holandiji. Sad su tu da primene znanje iz jedne od najuspešnijih agrarnih zemalja. Miroslav Kiš kaže da su njegovi sinovi učili da se genetika menja u govedarstvu, da ona grla od pre 20 godina sada samo liče na njih. Pošto ima raznih linija, tipova, nastojaće selekcijom da rade na kvalitetu grla i podizanju standarda i da za neko vreme dobiju subotički ili verušićki limuzin.
Snežana Vukelić
Foto: G. Mulić