* Ove farme, koje proizvode blizu milion tona godišnje, svoju proizvodnju baziraju na grlima holštajn rase
 
Proizvodnja kravljeg mleka u svetu je ozbiljan posao u koji se svake godine ulaže ogroman novac, ali dobija i veliki profit. Za poslednjih nekoliko godina, zahvaljujući savremenim tehnologijama, podignuto je nekoliko farmi, koje po broju grla prevazilaze populaciju crno-belih holštajn krava Vojvodine! Osim toga, ono što je vrlo bitno, te farme se nalaze u veoma različitim klimatskim zonama, što je neoboriv dokaz da su tehnologije, genetika i menadžment od presudnog značaja za održivu i veoma profitabilnu proizvodnju mleka. Nažalost, kod nas se još uvek može čuti stav struke, da crno-bele krave nisu za predele "južno od Save i Dunava", što je vrlo proizvoljna i netačna tvrdnja. 
Prvih deset najvećih farmi tokom 2020. godine je proizvelo (i isporučilo procesnoj industriji), nešto više od 9,60 miliona tona mleka! Prostom računicom dolazimo do zaključka da je svaka od deset najproduktivnijih farmi proizvela blizu milion tona mleka za godinu dana. 
Sportskim rečnikom rečeno, ovih deset šampiona nam dolazi sa različitih strana sveta: Kina (četiri farme sa ukupnom proizvodnjom od 3,33 miliona tona), zatim slede: SAD (tri farme, ukupna proizvodnja 3,18 mil.tona), Saudijska Arabija (jedna farma, proizvodnja 1,47 mil. tona), Meksiko (jedna farma, proizvodnja 0,83 mil. tona) i Rusija gde postoji jedna farma, sa proizvodnjom 0,80 miliona tona godišnje! 
Šta je zajedničko svim ovim farmama? Ono što je najvažnije: sve ove farme svoju proizvodnju baziraju na grlima holštajn rase. Takođe, sve farme poseduju jedan od programa upravljanja stadima, i sve farme imaju svoje odgajivačke strategije koje su nezavisne od nacionalnih odgajivačkih programa, ukoliko oni uopšte postoje. Genetskim materijalom farme se snabdevaju uglavnom na osnovu direktnih dogovora sa jednom ili više kompanija, ali isključivo iz SAD ili Kanade. Posebno je važno napomenuti da su sve farme beležile konstantan porast produktivnosti po grlu, i da sve farme imaju programe razvoja kojim se predviđa dalji porast proizvodnje po grlu, ali i porast broja grla po farmi. Ekonomika proizvodnje mleka je kategorija koja je vrlo interesantna za proučavanje, ali o tome ćemo u nekom drugom tekstu. 
Za proteklu godinu, farme koje su proizvele najviše mleka su: 1. Almarai (Saudijska Arabija), 2. Modern Dairy (Kina), 3. Rockview (USA), 4. Riverview (SAD), 5. Faria Brothers (SAD), 6. Tricio Family Group (Meksiko), 7. EkoNiva (Rusija), 8. Huishan (Kina), 9. Shengmu (Kina) i 10. Salkexing (Kina). 
Kada je u pitanju broj muznih grla, na svakoj od navedenih farmi on varira od 65.000 do 134.000. Ono što odmah pada u oči je da grupa od 10 najvećih proizvođača mleka nije izmenjena, samo su farme drugačije rangirane: 
1. Modern Dairy – 134.000 krava; 2. Almarai – 105.000; 3. Rockview –100.000; 4. Huishan – 100.000, 5. Riverview – 95.000; 6. Faria Brothers – 95.000; 7. EkoNiva – 93.000; 8. Shenegmu – 72.700; 9. Salkexing – 69.000 i 10. Tricio Group – 65.000. 
Ako uporedimo broj grla sa količinama mleka, odmah vidimo da nekim farmama predstoji proces konsolidacije, a zatim i unapređenja proizvodnje. 
U vremenu koje je pred nama, a verovatno za tri do pet godina, sve  ove farme će, osim mleka, postati prepoznatljive na tržištima i kao vrlo ozbiljni proizvođači junica za priplod i meleza za tov. Naravno da će ukupna profitabilnost porasti, a samim tim i mogućnost ovih farmi da investiraju u ljudske i tehnološke resurse.
S obzirom na ulaganja u industriju mleka, treba očekivati da će se tokom sledećih godina pojaviti još ovakvih farmi (turski investitori trenutno grade farmu za 14.000 krava, Belorusija ima projekat za 18.000 grla, itd.), pa čak i u našem ne tako dalekom okruženju. I da se podsetimo, PKB Beograd je još pre četrdesetak godina imao blizu 22.000 grla! 
Postavlja se pitanje: na koji način će se porodična gazdinstva odupreti ovako snažnom razvoju mega-farmi, i da li je to uopšte moguće? Odgovor je vrlo jednostavan – svakako da mogu, i moći će sve do trenutka kada zaborave da je efikasnost i organizovanost proizvodnje od presudnog značaja za opstanak na tržištu. 
 
Dipl. inž. Boris Berisavljević