* Imamo kapacitet da proizvedemo 14.000.000 tovljenika i to vrlo brzo, pod uslovom da se proizvođači edukuju, udruže i osavremene način proizvodnje

Kukuruzom koji se proizvede u Srbiji naša zemlja mogla bi da nahrani 12.000.000-14.000.000 tovljenika svinja i na taj način ostvari trostruko veću zaradu nego prodajom ove žitarice. Međutim, da bi se to dogodilo, neophodno je da se promeni čitav sistem proizvodnje. Proizvođači moraju da se udruže, odrede cilj svoje proizvodnje i nauče kako da proizvode kvalitetne tovljenike uz minimalnu cenu koštanja. Ovo je za naš list rekao dr Ivan Radović, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu.
- Moramo da shvatimo da tov svinja nije uzgredna proizvodnja iz zadnjeg dvorišta kako mnogi misle, nego joj se mora pristupiti s mnogo znanja da bi krajnji rezultat bio tovljenik koji ima velik procenat mesa, brz prirast i dobru konverziju hrane. A kvalitetni tovljenici su prevashodno ona grla koja su nastala kao rezultat trorasnih ukrštanja. Danas se, nažalost, dešava da na liniji klanja završavaju sve životinje koje ne ostaju u priplodu. Tako osnovu za proizvodnju mesa čini samo 40 odsto trorasnih hibrida, dok su ostale zaklane životinje čiste rase ili iz F1 generacije, objašnjava Radović.
Naš sagovornik smatra da je tov svinja proizvodnja budućnosti, jer u vrlo kratkom roku svinje daju veliki broj potomaka, pa je ovu proizvodnju moguće relativno brzo obnoviti. Prema nekim podacima, u Srbiji postoji oko 40.000 praznih objekata u kojima se svojevremeno organizovao tov životinja i oni bi ponovo brzo mogli da budu u funkciji.
- Da bi se to dogodilo, neophodno je da proizvođači budu edukovani, ali i da se konsultuju sa stručnjacima koji će im pomoći da ostvare dodatu vrednost u proizvodnji. Pre svega, potreban je veliki oprez prilikom nabavke roditeljskih životinja jer, ako se tu pogreši, a zna se da jedna krmača za dve godine daje 100 direktnih i indirektnih potomaka, proizvođač može da se nađe u velikom problemu. Ova greška može da dovede do povećanja konverzije hrane ili smanjenja prirasta, a u oba slučaja povećava se cena koštanja tovljenika, odnosno smanjuje rentabilnost proizvodnje, kaže Radović.
U našu zemlju se, navodi naš sagovornik, već decenijama uvozi priplodni materijal iz Austrije, Danske, Nemačke, ali te životinje vrlo često u praksi ne ostvaruju očekivane rezultate. Razlog za to je, po njegovom mišljenju, dvojak. Najpre, mi smo relativno mali kupci i ne možemo očekivati da će nam ove zemlje prodati najbolja grla koja imaju. S druge strane, kako tvrdi, i sami proizvođači dosta greše, jer ne obezbede potrebne uslove da bi ove životinje u proizvodnji mogle da ostvare svoj maksimum.
- Trenutno na mnogo farmi u Srbiji krmače daju 15,5-16 tovljenika godišnje, što je nedopustivo i potpuno nerentabilno. Proizvodnja po krmači ne bi smela da bude manje od 21 tovljenika godišnje, da bi proizvođači mogli da ostvare neku zaradu. Dosta krivice je na njima, jer znamo da se savremena proizvodnja svinja odvija u kontrolisanim uslovima u objektima, pa je uticaj ljudskog faktora često odlučujuć. Drugim rečima, proizvođači ne poštuju u potpunosti tehnologiju i principe koji omogućavaju da se maksimalno iskoristi genetski potencijal uvezenih grla i dobri geni rašire u populaciji svinja, kaže Radović.
Napominje i da postoji težnja da se u praksu uvede plaćanje tovljenika na liniji klanja, odnosno na osnovu njihovog kvaliteta i sadržaja mesa u polutkama, jer će se na taj način stimulisati oni koji proizvode bolje, a klanice će tačno znati šta od koga kupuju.
- Departman za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu uključen je u projekat koji finansira Pokrajinska vlada i zahvaljujući tome, kupljena su tri aparata za merenje mesnatosti na liniji klanja, koji se po osnovu poslovno-tehničke saradnje nalaze u klanicama. U tim klanicama se pomoću njih meri mesnatost svinja koje se dopremaju na klanje. Nakon završetka projekta znaće se približan kvalitet tovljenika kada je u pitanju njihova mesnatost. Podaci dobijeni u ovom projektu iskoristiće se za to da se pokrajinskoj i republičkoj vladi sugeriše kako da na najefikasniji način uspostave ovaj sistem plaćanja, objašnjava Radović.
Prilikom ocene mesnatosti tovljenika na liniji klanja, kako je rekao prof. dr Radović, primenjivaće se SEUROP sistem, koji podrazumeva da svako slovo u imenu ovog standarda podrazumeva određen kvalitet tovljenika. Pri tome, najkvalitetnija je S kategorija, u koju se ubrajaju tovljenici s više od 60 odsto mesa. Takođe, napominje da se u državama u kojima je svinjarstvo razvijeno već primenjuju i potkategorije ovog sistema koje svaku kategoriju dodatno razdvajaju. Razlog za to je što su kvalitetni evropski proizvođači već dostigli svoj maksimum i ujednačili proizvodnju, pa se dodatnim rangiranjem omogućava finija selekcija i dodatno stimulisanje najboljih među njima.
Naš sagovornik napominje da, uz mnogobrojne nedaće koje su se nagomilale u ovoj proizvodnji, dodatni problem pravi to što se još uvek primenjuje vakcinacija protiv svinjske kuge. Ali, smatra da bi brzopleto napuštanje ovog načina kontrole zdravlja svinja, bez prethodnog uspostavljanja efikasnog sistema kojim se prevenira izbijanje bolesti, bilo rizično i potencijalno bi izazavalo još veći problem. Prestanak vakcinacije značio bi otvaranje vrata Evropske unije za izvoz naše svinjetine, ali dok se to ne dogodi, treba uzeti u obzir i ostala tržišta na kojima bi bio moguć plasman. Ipak, o kojem god tržištu da se radi, prednost pri kupovini imaće oni koji u kontinuitetu mogu da obezbede jeftinije, a kvalitetnije tovljenike.

A. Milić

NEOPHODNO UDRUŽIVANJE PROIZVOĐAČA SVINJA

Proizvođači tovnih svinja moraju da se udruže i naprave svoju asocijaciju kako bi zaštitili svoja prava i poslovali efikasnije i rentabilnije, smatra prof. dr Ivan Radović i napominje da će im Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu pružiti podršku u tome.
- Asocijacija mora imati svoj program i cilj koji će napraviti kompetentni ljudi, a oni bi trebalo i da u ime svojih članova istupaju u javnosti i štite njihove interese. Predstavnici asocijacije su ti koji bi trebalo da pregovaraju s klaničarima, čiji je interes da u kontinuitetu dobijaju određenu količinu kvalitetnih tovljenika. S klaničarima treba da se definišu turnusi i obim proizvodnje, odnosno da se precizira za koje vreme i koliko će tovljenika dospeti za prodaju, kaže Radović i napominje da to danas često nije slučaj.
Proizvođači, naime, neretko ne uspevaju da prodaju tovljenike na vreme, a svaki dan produženog tova znači dodatni trošak, ili čak prelazak grla u nižu klasu. Sve to dodatno smanjuje rentabilnost proizvodnje.