* Izradom pravilnika o salmoneli uskladiće se domaće i EU zakonodavstvo i stvoriti uslovi za izoz

Domaće živinarstvo poslednjih godina beleži pad proizvodnje, pa se, u poređenju sa 2013. godinom, značajno smanjio broj roditeljskih jedinki, ali ujedno opada i broj proizvođača koji se bave ovom proizvodnjom. Razloge treba tražiti u relativno skupoj proizvodnji a maloj ceni krajnjih proizvoda kojom se ponekad ne mogu pokriti ni osnovni troškovi, a kamoli zaraditi. Proizvođači se žale i na relativno malu podršku države ovoj proizvodnji, ali i na nelojalnu konkurenciju iz uvoza. O ovim, ali i drugim problemima u živinarskoj proizvodnji razgovaralo se na nedavno održanom Danu živinara, koji je organizovao Departman za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.
- Predavanja smo pripremili u dogovoru s proizvođačima, odnosno oni su izrazili želju o čemu bi najviše voleli da čuju na ovom skupu. Većinu je, kako smo i očekivali, interesovalo kada će na snagu stupiti pravilnik o salmoneli, koji će domaće zakonodavstvo uskladiti s evropskim. Izrada pravilnika je u toku i čim stupi na snagu biće to veliki korak ka izvozu živinskih proizvoda iz naše zemlje, rekla je prof. dr Mirjana Đukić Stojčić i napomenula da imamo dobre odgajivače, koji proizvode zdravo meso i jaja koji mogu biti konkurentni na svetskoj pijaci.
- Sve meso i jaja koji se nalaze u prometu su kontrolisani i zdravi, pa nema mesta pisanju pojedinih medija o hormonima i prekomernoj količini lekova u njima, tvrdi dr Đukić Stojičić i naglašava da naši proizvođači ne koriste hormone u odgoju živine, a antibiotike samo onda kada je to neophodno i uz puno poštovanje karence.
Napomenula je i da su domaći proizvođači gotovo dostigli maksimum kada je u pitanju nivo proizvodnje, pa je sledeći logičan korak u unapređenju proizvodnje digitalizacija postupaka koji se primenjuju u živinarstvu. O ovoj temi na skupu je govorila prof. dr Lidija Perić.
- Primena digitalnih tehnologija u živinarstvu, baš kao i u ostalim segmentima poljoprivrede, dovešće do racionalizacije proizvodnje i dobijanja većih količina hrane, uz manji utrošak resursa i očuvanje životne sredine, što je veoma značajno, pre svega zbog narastajuće populacije ljudi u svetu, rekla je prof. dr Perić i napomenula da će se u budućnosti u živinarskoj proizvodnji sve više koristiti roboti, senzori, dronovi.
Navela je primere iz sveta gde se IT tehnologije već uveliko koriste, na primer u Kini, gde roboti idu kroz objekte i merenjem telesne temperature otkrivaju bolesne ili uginule jedinke i javljaju njihovu tačnu poziciju. Takođe, već se radi digitalna analiza zvukova u objektima, jer utvrđeno je da određena frekvencija ukazuje na promene u zdravstvenom statusu životinja ili poremećaje ambijentalnih uslova. Digitalne tehnologije idu toliko daleko da kreiraju virtuelnu stvarnost, pa kokama koje borave u zatvorenom stvaraju utisak zelene trave, sunca i drugih prirodnih pojava koje ne mogu da vide.
Kada se govori o trenutnoj produktivnosti koka u roditeljskim jatima, one već proizvode između 150 i 154 nasadnih jaja, što je i predviđeno odgajivačkim programom, a to, kako je na skupu istakao dr Siniša Bjedov s Departmana za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, daje nadu da će i ostali odgajivački ciljevi biti uspešno ispunjeni. Naglašava i da je za živinarsku proizvodnju posebno značajno to što je u novembru prošle godine dopunjen pravilnik o zakupu zemljišta, zahvaljujući kojem su odgajivači živine dobili pravo prečeg zakupa državnog zemljišta. Pri tome, koeficijent za matična grla računaće se po osnovici 0,4, dok će 0,25 biti za sva ona koja nisu u sistemu umatičenja.
- Među najvećim problemima u živinarskoj proizvodnji izdvojio bih nedostatak edukacije pojedinih odgajivača živine, zbog čega ponekad dolazi do grešaka u odgoju. Dobro poznavanje tehnologije je neophodno da bi se ostvarila stabilna proizvodnja, a najvažnije su odgovarajuća ishrana i pravilna zdravstvena zaštita, rekao je dr Bjedov.
Zaključak skupa živinara bio je da ova proizvodnja ima perspektivu, ali da je važno da se steknu uslovi za izvoz jaja i mesa, koji zbog svog kvaliteta mogu da ostvare odgovarajuću cenu na inostranom tržištu. Zbog toga je važno usklađivanje domaćeg i zakonodastva EU, posebno kada je u pitanju problem salmonele, koji je aktuelan u čitavom svetu. Važno je i da se živinari udružuju, a učesnici ovog skupa izrazili su spremnost za povezivanje s drugim odgajivačima u cilju poboljšanja položaja na tržištu.

A. Milić

IMAMO KVALITET ALI NE I CENU

Firma Stef CO iz Zrenjanina bavi se uzgojem i eksploatacijom matičnog jata, odnosno proizvodnjom priplodnih jaja teških linija na svojim farmama u Debrcu i Aradcu.
- Postoji perspektiva u ovoj proizvodnji, a broj matičnih jata u Srbiji je mali, tako da se kvalitetna jaja prodaju unapred. Da bi se od kvalitetnog jajeta dobio dobar brojler, potrebno je poštovati tehnologiju proizvodnje, koja nije jeftina, pa zbog toga i krajnji proizvod mora da ima odgovarajuću cenu, što sada nije slučaj, kaže Steva Vidrić iz ove firme i napominje da je naše tržište, na koje se trenutno uglavnom i plasiraju živinski proizvodi, malo pa se na njemu ne može postići odgovarajuća cena. Zbog toga, kako ističe, jedini izlaz vidi u izvozu, jer imamo kvalitetan proizvod, koji svetsko tržište traži.


ZANEMARENI PROIZVOĐAČI ĆURAKA, PATAKA I GUSAKA

Sve probleme koje imaju proizvođači kokošijeg mesa i jaja, ali i još mnogo drugih imaju odgajivači krupne peradi, odnosno ćuraka, gusaka i pataka.
- Nama, osim zakonodavnih preduslova za izvoz, nedostaje i adekvatna klanica, nemamo odgovarajuću savetodavnu podršku, pa čak i veterinari nemaju dovoljno iskustva u lečenju ovih životinja, naglašava Mićo Maksimović, iz firme Master Food iz Bačke Topole, koja godišnje tovi 36.000 ćuraka, a meso prerađuje i prodaje u sopstvenim objektima.
Maksimović napominje da se nekada samo na farmi u Jagodini tovilo po 700.000 ćuraka godišnje, a da danas Master food ima najveću domaću proizvodnju. To je prava šteta, ako se uzmu u obzir kvalitet ovog mesa i realne mogućnosti koje postoje za proširenje ove proizvodnje. Da bi do toga došlo, smatra Maksimović, potrebno je da država proizvođačima krupne peradi obezbedi odgovarajuće subvencije, jer ova proizvodnja dugo traje i relativno je komplikovana. Naime, ćurke se tove šest meseci, a posebno su osetljive u prve četiri nedelje života, kada im treba obezbediti odgovarajuće objekte za uzgoj, u kojima je temperatura 36-38 stepeni.