* Mleko i meso ove rase su deliktes koji traže probirljivi kupci, tako da postoji potencijal za dalji rast broja životinja

Navršilo se ravno pet godina od kada je iskusni agronom Goran Jovanović igrom slučaja došao na Staru planinu. O buši, sitnom, čupavom i rogatom govečetu, tada ni izbliza nije razmišljao na način na koji sada razmišlja. Danas, ohrabren iskustvom koje je stekao i vrlo pozitivnim signalima koji stižu sa tržišta mleka i mesa, sasvim jasno vidi perspektivu za svoje stado.
Ova autohtona rasa goveda je nekada bila vrlo rasprostranjena na Balkanskom poluostrvu, ali se danas nalazi pred izumiranjem. Od potpunog nestanka spasavaju je entuzijasti, koji čine velike napore kako bi održali, ali i proširili svoje zapate. Nakon više godina ulaganja i rada, na Goranovoj farmi se trenutno nalazi preko 400 goveda. S obzirom na to da sezona teljenja nije daleko, već sledećeg proleća trebalo bi da bude više od 500 buša na lokaciji Gornji Krivodol, opština Dimitrovgrad. Na prostoru Balkana, ovo je jedna od najvećih farmi, na kojoj se mogu videti svi sojevi buše. Nekada izuzetno značajna, rasa danas deli sudbinu stanovnika Stare planine, kojih je iz dana u dan sve manje. Ipak, upornošću i ličnim primerom Jovanović je uspeo da motiviše i na ovom prostoru zadrži nekoliko porodica, koje s puno ljubavi i znanja vode računa o stadu i kuju planove za buduće poduhvate.

Otporna, zdrava i požrtvovana majka

Stara planina pruža odlične mogućnosti za gajenje ove rase goveda, koja bez problema koriste pašnjake smeštene i na preko 1.000 metara nadmorske visine. Otpornost, zdravlje, prilagođenost surovim uslovima i izražen materinski instikt glavne su karakteristike buše. Odrasla grla retko teže više od 300 kilograma, što uz relativno nisku mlečnost od oko pet litara dnevno na prvi pogled ne čini rasu ekonomski interesantnom. Ovaj svoj nedostatak buša nadoknađuje izuzetno visokim sadržajem suve materije u mleku i spečifičnim odnosom masnih kiselina u mesu, što mu daje poseban kvalitet. Osobenost proizvoda, kao i uslovi pod kojima se buša gaji na Staroj planini, otvorili su vrata vrlo probirljivih tržišta, pa tako u ponudi elitnih beogradskih hotela mogu da se nađu specijaliteti od buša, koje potiču sa Stare planine. Upravo ta posebnost, utkana u biologiju ove autohtone balkanske rase, ogromna je prednost s kojom računaju svi odgajivači u regionu. Interesantan je podatak da je zbog sve veće popularnosti ove rase koja vlada u Srbiji, ali i Francuskoj, staroplaninsko stado nedavno posetio vrhunski kuvar iz naše zemlje, kao i potencijalni uvoznik teletine iz Francuske.
Kao što je rečeno, majčinski instikt je kod ove rase odlično razvijen. Kao majke, buše se zaštitnički odnose prema svojoj teladi i nikako nije za preporuku da se neko nađe na liniji između krave i teleta, naročito dok su telad sasvim mlada. U planinskim uslovima, gde se poslednjih godina naglo povećava populacija šakala, pa i vukova, ovako izražen materinski instikt ima veoma važnu ulogu.

Važan genetski resurs

Ova rasa ima veliki značaj kao genetski resurs ili banka gena. Za sada još uvek nije dovoljno urađeno u tom pravcu, mada postoje inicijative i planovi. Praktičan deo problema koji se odnosi na reprodukciju, odgajivači uglavnom rešavaju sami, međusobno razmenjujući bikove. Potreba za bolje organizovanim selekcijskim radom je evidentna, a zbog malog broja goveda, verovatno je da bi regionalan pristup bio pravo rešenje. U našoj zemlji postoji nekoliko vrlo ozbiljnih odgajivača buše, a slično je i u Bugarskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji. Trend ukrštanja buše s plemenitijim rasama se zaustavlja i sve je veći broj gazdinstava koja žele da sačuvaju rasu u njenom izvornom obliku. Sojevi kao što su crveni, tigrasti, sivi i crni najzastupljeniji su u stadima buša u našim krajevima, uključujući i stado u Krivodolu. S obzirom na to da je buša bila dugo zapostavljena, nije na odmet razmišljati i o standardizaciji naziva i ujedančavanju terminologije koja se koristi u definisanju karakteristika ove rase.
Potencijala za dalje širenje populacije buše na Staroj planini svakako ima. Naravno, nepregledna prostranstva pružaju mogućnost daljeg razvoja i ovčarstva, kozarstva, konjarstva ili intenzivnijeg govedarstva bez stvaranja konkurentskih odnosa sa bušom. Kvalitet pašnjaka, ali i površina na kojima je moguće proizvoditi ovas, raž, ječam, kukuruz, garancija su za stabilnu proizvodnju mleka i mesa na ovim prostorima. Podatak da je čak i u ovakvim uslovima moguće dobiti dve žetve godišnje sasvim dovoljno govori o još nedovoljno iskorišćenim resursima područja koje svojom lepotom i gostoprimljivošću ljudi koji žive na Staroj planini iz godine u godinu privlači sve više posetilaca.

Boris Berisavljević