* Mladi poljoprivrednici Dušan Crveni i Marko Atanacković zaorali “svoju brazdu” i ostali na porodičnom imanju
 
Nije Turija prepoznatljiva samo po “Kobasicijadi” već i po svojim vrednim poljoprivrednicima, kao i prinosima koje postižu na čuvenom bačkom černozemu. Selo, ugneždeno između Srbobrana i Bečeja, i kad nema “Kobasicijade” deluje živo. Ipak, uprkos svim (pred)uslovima, mladih poljoprivrednika nema mnogo, kako bi se očekivalo. E, to je nešto što, pogotovo starije Turince, tišti i zabrinjava. Odvajkada se u ovoj plodnoj ravnici, oivičenoj Krivajom i Beljanskom barom, živelo od zemlje i njenih plodova, a danas se sve, kažu, nekako menja i polako nestaje. 
“Zemlja traži slugu i ne pita ga za godine. Koliko joj daš, toliko ćeš od nje i dobiti”, govorio je svojevremeno ugledni domaćin Branko Crveni, upamćen po tome što je među prvima u selu iz Rijeke doterao “torpedo 7506”, traktor pravljen po licenci Deutz.
 
Tekst i foto: K. Rajević
 
Kompletan tekst pročitajte u novom broju lista Poljoprivrednik.