* Kupaca ne manjka, pa su se stvorili uslovi za izgradnju mini-mlekare, ali za to su Jerinićima potrebna podsticajna sredstva lokalne samouprave, koja će im, nadaju se, biti odobrena
Kada je pre deset godina Radovan Jerinić iz sela Podunavci, u okolini Vrnjačke Banje, ostao bez posla, porodica se našla na prekretnici – šta raditi i čime se baviti da bi obezbedili egzistenciju i školovali decu. Kako su se bavili i poljoprivredom, imali  i nekoliko mlečnih grla, opredelili su se da u okviru registrovanog poljoprivrednog gazdinstva počnu da se bave preradom mleka. 
Od njihove tri krave nisu mogli da obezbede dovoljno mleka za preradu, ali podršku im je dala Radovanova sestra, koja živi u susednom selu i drži deset krava. Tako su Jerinići osigurali dovoljno kvalitetne sirovine. Uložili su sredstva u adaptaciju prostorija i u kupovinu neophodne opreme za preradu. Nisu mnogo mudrovali, već su se pridržavali tradicionalnog recepta za dobijanje kajmaka, mladog i starog belog sira u kriškama, proizvoda koji čine njihov skroman asortiman.
Kapacitet prerade je 500–550 litara mleka dnevno ali, u zavisnosti od sezone i broja zasušenih krava, menja se i u letnjem periodu obično iznosi oko 250 litara. Postupak proizvodnje, kako objašnjava Radovanova supruga Jelena, nije komplikovan. 
– Mleko prikupljeno od jutarnje i ono iz laktofriza dobijeno  večernjom mužom prethodnog dana stavlja se u specijalnu posudu da se kuva. Potom se rastače u veće plitke posude i odlaže na hlađenje da odstoji do sutradan kako bi se na površini uhvatio kajmak. Po skidanju kajmaka, preostalo mleko se pasterizuje na 65 oC, zatim ohladi na 37 oC  i dodaje mu se maja da bi se stvorila gruš. Posle 30–45 minuta ponovo se dogreva, promeša se i gruš se prebacuje u prese gde se cedi. Povremeno se prevrće da bi se što bolje ocedio, ukratko opisuje postupak Jelena.
Tako dobijen mladi sir seče se u kriške i ređa u posude za pakovanje, blago soli i zaliva surutkom. Da bi se dobio stari sir, naša sagovornica kaže da je potrebno da  se odloži u komoru za zrenje, gde na temperaturi oko 30 oC treba da odstoji 10–15 dana. Od deset litara mleka dobije se 400–450 grama kajmaka i do dva kilograma sira.
Iako je postupak prerade jednostavan i bez velikih tajni, sir i kajmak iz radionice Jerinića imaju svojstven ukus i miris koji, po svemu sudeći,  zavise od kvaliteta mleka i načina ishrane krave. To su prepoznali i kupci, pa sve količine koje se proizvedu u ovom pogonu odmah se i prodaju na kućnom pragu. 
– Sarađujemo sa dve pekare i dva restorana u Vrnjačkoj Banji. Neretko nam u kuću dolaze i turisti koji borave u Banji, pa su imali priliku da probaju ili su od nekog čuli za naše proizvode. Oni uzimaju manje količine, ali je zanimljivo da ponovo kupuju kod nas kada sledeći put dođu u Banju, ili naručuju da im prijatelji donesu. Povezali smo se i sa restoranom "Somborski fijaker" u Somboru, koji redovno od nas uzima i sir i kajmak, a  za prevoz se snalazimo, priča Radovan.
Osim što su primamljivi za čula, kupci mogu biti i potpuno sigurni u zdravstvenu ispravnost proizvoda iz radionice Jerinić. O tome vodi brigu Veterinarski institut "Kraljevo", čiji poslenici redovno kontrolišu higijensku ispravnost i kvalitet mleka i prerađevina.
Mlekarski sektor suočava se s brojnim problemima, a najgore prolaze odgajivači mlečnih grla jer zavise od otkupljivača mleka, koji ih, kako kažu, ucenjuju. To je i bio jedan od razloga zašto su se Jerinići opredelili za preradu na sopstvenom gazdinstvu. Nije sjajno, ali se i ne žale. Na ovaj način mogu da obezbede solidna primanja. Iskustvo i kupce su stekli, pa je vreme da prošire proizvodnju. Namera im je da registruju mini-mlekaru, što bi im omogućilo da mleko otkupljuju i od drugih odgajivača mlečnih goveda. To je investicija koju ne mogu obezbediti iz sopstvenih izvora, pa bi im državne subvencije i podrška lokalne samouprave bile neophodne u realizaciji planova. Obećanja imaju, samo da se još i realizuju.
J. Crnobarac
 
 
 
ZBOG KOVIDA U KREDITU
 
Prošlu, 2020. godinu Jerinići žele što pre da zaborave i da se više ne ponovi. Zbog pandemije virusa korona mnogi restorani su bili zatvoreni, ili im je radno vreme bilo ograničeno, pekare su takođe radile sa smanjenim kapacitetima, a bilo je i manje gostiju u Banji, naročito u prvoj polovini godine.  
– U jednom periodu imali smo više od dve tone sira na skladištu. Krave moraju da se pomuzu svaki dan, a mleko da se preradi. Prodaja je išla slabo, pa smo bili primorani da uzmemo kredit kako bismo isplatili sestri za preuzeto mleko, kaže Radovan, zadovoljan što je prodaja ponovo krenula.