* Lavanda traži ocedno zemljište, mnogo sunca i redovno orezivanje i uklanjanje korova kako bi dala dobar rod odgovarajućeg kvaliteta
 
Bukovac, selo u podnožju Fruške gore i svega desetak kilometara udaljeno od Novog Sada, svako leto, već devet godina, miriše na lavandu. Razlog su dve parcele pod ovom mirisnom, lekovitom biljkom koje je posadio Branko Švonja, mladi preduzetnik iz Novog Sada. Ideju da posadi baš lavandu Branko, koji ima svega 29 godina, dobio je jer je najpre počeo da se bavi proizvodnjom lekovitih dodataka ishrani izrađenih od meda i lekovitog bilja. Učeći o korisnim svojstvima biljaka, poželeo je da zasnuje sopstveni zasad lavande koja ima višestruku primenu u farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji.
– Od lavande mogu da se prave kreme protiv opekotina, kreme za negu kože, a jedno jedinjenje koje se nalazi u ovoj biljci koristi za smirenje. U prehrambenoj industriji ima primenu u izradi kolača i dekoracija, a u kozmetičkoj industriji upotrebljava se za izradu krema, sapuna, šampona i drugog, priča Švonja.
Iako ovu biljku vezujemo pre svega za Mediteran i mnogo ljudi smatra da joj uslovi Vojvodine ne pogoduju, Branko to demantuje.
– Biljka dobro uspeva na ovom terenu i zadovoljan sam kako prinosom, tako i kvalitetom cvetova. U principu, lavandi je dobro tamo gde je dobro i voću. Poželjno je da teren bude ocedan jer lavanda ne trpi preveliku vlagu, ali ni senku, priča Branko.
Pošto je njegova lavanda posađena na brdu, nema problema sa zadržavanjem suvišne vode na parceli. Biljka se sadi u proleće ili jesen i prve dve godine je potrebno da se navodnjava. Kasnije, kada razvije sopstveni koren koji doseže dubinu od četiri metra, navodnjavanje nije više potrebno. Hladovina, odnosno senka, takođe smeta ovim biljkama, što se najbolje vidi na rubnim delovima parcele uz drvored. Tu biljke rastu ukoso, prema izvoru svetlosti, udaljavajući se koliko god mogu od krošnji stabala, objašnjava Branko i dodaje da lavanda već prve godine daje rod, ali punu rodnost postiže oko pete godine. Vek eksploatacije je 10–15 godina.
U prvim godinama nakon zasnivanja zasada, prema iskustvu ovog mladog proizvođača, posebna nega se mora posvetiti uklanjanju korova. Ukoliko se korov ubere sa lavandom, smanjiće kvalitet roda. Takođe se mora voditi račna o izgledu žbuna koji pri zemlji mora biti proređen, tako da vazduh slobodno cirkuliše oko njega. Važna mera nege je i orezivanje žbunova na željeni oblik, što se radi u jesen ili proleće.
Naš sagovornik objašnjava da je posadio dve različite lavande. Na parceli površine jednog hektara, koja je zasnovana pre devet godina, nalazi se hibridna lavanda "Budrovka", koja dobro uspeva u kontinentalnim uslovima. Pre godinu dana na drugoj parceli, takođe veličine jedan hektar, posadio je takozvanu pravu lavandu – originalnu sortu iz koje su stvarane različite podvrste.
Lavanda se kod nas, kako kaže Branko, bere jednom godišnje, kada najviše cvetova dostigne željeni izgled. Rod po jednoj biljci je oko kilogram sveže biljne mase, odnosno osam-devet tona po hektaru. Berba mora da se obavlja brzo i kvalitetno jer od toga dobrim delom zavisi kakav kvalitet ulja će se dobiti u destileriji. Problem sa pronalaženjem radne snage u berbi postoji ali, kako kaže, ima sreću da mu se često vraćaju oni koja su već radili prethodnih godina. To je velika prednost, jer kada dođu novi radnici, a i to se događa, najpre ih treba obučiti kako da obave posao branja i odlaganja cvetova. U sezoni angažuje sedam do deset radnika.
Cvetovi lavande se na ovim parcelama skidaju tako što se žbun šiša motornim makazama, a neposredno posle toga ga radnici sakupljaju. Sakupljene cvetove stavljaju u improvizovanu nosiljku koju nose dva čoveka labavo držeći stranice nosiljke. To je važno da ne bi došlo do sabijanja i oštećivanja cvetova. Sakupljeni cvetovi se potom prenose u kamion gde se pažljivo slažu jedni preko drugih. Pravilo je da ni u kamionu nema sabijanja kako se ne bi uništili važni sastojci u cvetovima.
Sakupljeni cvetovi se nose u Institut za ratarstvo i povrtarstvo u Bačkom Petrovcu gde se obavlja destilacija. Branko Švonja kaže da od kvaliteta i količine ulja zavisi i njegova zarada. U početku je radio za džeparac, odnosno da sam sebi plati letovanje i zimovanje, ali vremenom, kako su rasli prinosi, posao je postajao ozbiljniji. Danas Branko ima želju da proizvodnju još više proširi i unapredi. Kada bi, na primer, imao dovoljno površina pod lavandom, barem osam hektara, berba bi mogla da bude mašinska jer se jedino u tom slučaju isplati. Postoje i drugi planovi koje za sada još ne želi da otkriva. Ono što je izvesno je da će bukovački zasadi lavande uskoro dobiti oznaku organske proizvodnje, što omogućava stvaranje dodate vrednosti ovom proizvodu. Resornom ministarstvu je već poslat zahtev za skraćenje perioda konverzije, jer parcele nisu ničim tretirane svih ovih godina.
Po svemu sudeći, miris lavande će se i u narednim godinama širiti i to ne samo Bukovcem nego i nekim drugim selima u Sremu, gde su poljoprivrednici takođe počeli da podižu zasade.
 
A. Milić