* Penzionerke osnovale udruženje za proizvodnju i preradu aronije, a potom i za drugo voće i povrće, u okviru seoskog domaćinstva
 
Selo Beška je na pola puta između Novog Sada i Inđije, pa mu mnogi predviđaju vrtoglavi uspon broja stanovnika. Posebno zato što se selo nalazi pored Dunava, auto-puta Beograd – Novi Sad, a uskoro će biti završena i brza pruga prema Budimpešti. Preko 40 odsto meštana zaposleno je u obližnjim gradovima i industrijskim centrima, dok se ostali bave poljoprivredom. Upravo te okolnosti učinile su da Beška, u oko 2.000 domaćinstava, ima samo nešto preko 5.000 stanovnika, prosečne starosti 38,9 godina, jer se starosedeoci preseljavaju u veće centre. Ali, u vikend naselju, na padinama Fruške gore prema Dunavu, kuće niču kao pečurke. U njima je višestruko veći broj žitelja nego u selu. Posebno je to izraženo u vreme pandemije korona virusa. Doseljava se novo stanovništvo, sa novim navikama i idejama za ulepšavanje života u zdravoj prirodi. 
Prema preporuci lekara, pre desetak godina, na potes Banstol doselila se penzionerska porodica Gordane Maljković. Najpre su na praznom placu podigli novu kuću na sprat i zasadili voće i vinovu lozu, tek toliko da imaju za sebe, decu i unučad. Ubrzo se pokazalo da, pored izvanrednog vazduha, imaju značajnih viškova različitih plodova voća i povrća, pa i cveća. Otuda se rodila Gordanina ideja da, zajedno sa prijateljicama iz susedstva, Majom i Aleksandrom, osnuje Udruženje žena "MAGI". Nemaju one nikakve veze sa nekom magijom, već su to inicijali njihovih imena. Početna ideja bila im je da razviju proizvodnju i preradu aronije, kako bi donekle uvećale relativno mala penziona primanja. Proizvodile su sok, slatko, čajeve uz dodatak šipka i hibiskusa. Kada su videle da ti proizvodi imaju dobar plasman kraj magistralnog puta, pred njima su "pukle" nove ideje i vizije. Pridružilo im se još desetak žena, koje na svojim okućnicama imaju malinu i jagodu. Poželele su da se predstave na sajmovima seoskog turizma, etno-hrane, izložbama "Ukusi Vojvodine" i drugim manifestacijama te vrste. 
- Od ranog detinjstva sam volela da kuvam, pravim kolače, spremam zimnicu i drugo, kaže Gordana Maljković, koja je svojevremeno završila gimnaziju u Novom Sadu, a potom 32 godine radila kao knjigovođa. – Tokom godina, mnogo toga sam usavršila. Pravim liker i sirup od maline, kao i pekmez od trešanja, što malo ko radi. Zatim pravim posne namaze od patlidžana i šargarepe, pasulja, paprike, paradajza i drugog povrća, jer je suprug alergičan na margarin. Zavolela su ih i deca, pa i brojne mušterije. Ponosna sam na svoju proizvodnju medenjaka, koje ukrašavam na različite načine. Zavijeni u celofan, medenjaci ostaju sveži po pola godine ili dvostruko duže kada ih prepakujem u tegle. U poslednje vreme opredeljujem se za proizvodnju prerađevina od lavande, pa pravim macerat i sapune. Od smilja pripremam macerat pogodan za negu kože. Mnogo toga je uključeno kao dopuna ponude obližnjeg ugostiteljskog objekta "Banstolka", koji ima halal sertifikat, jedini u Srbiji. Nažalost, naš zamah je prekinula pandemija korona virusa, ali se pripremamo za novi zalet.
Ambiciozna Gordana je registrovala svoje seosko domaćinstvo i za usluge u turizmu. Pripremila je dve spavaće sobe, sa dnevnim boravkom i kuhinjom, što će proširiti i na potkrovlje. Planira da organizuje raznovrsne radionice za kuvanje, školu slikanja na svili i staklu, pa i za izradu stonih lampi. Znatan deo svog vremena namerava da posveti deci ometenoj u razvoju, koja su izuzetno zainteresovana za rad sa glinom i drugim materijalima od kojih se prave raznovrsni ručni radovi. Tako jedna aktivnost rađa neku novu, a ona sledeću. Do kojih granica će to ići, teško je predvideti. Važno je da se ideje stalno iznova rađaju. Smisao života tako postaje bogatiji, raznovrsniji i vredniji.
 
Tekst i foto: B. Krstin