* Povećano interesovanje za registraciju seoskih turističkih domaćinstava i objekata domaće radinosti
 
Srbija ima kvalitetne prirodne uslove za razvoj svih oblika ruralnog turizma, a posebno seoskog, koji obuhvata turističke aktivnosti u selima. Početak razvoja seoskog turizma u Srbiji, ali i u SFRJ, bio je sedamdesetih godina 20. veka, kada su prve goste primili domaćini u selu Devići, na teritoriji opštine Ivanjica. Dugi niz godina seoski turizam se razvijao spontano, a veoma teško je bilo doći i do adresa svih domaćina koji se bave ovim vidom turizma u našoj zemlji. Taj problem je rešen otkad postoji sajt www.selo.rs, koji predstavlja i najsveobuhvatniju bazu ruralnog turizma u Srbiji. O aktuelnim problemima u razvoju ruralnog turizma, ali i uspešnim rešenjima, razgovarali smo sa Vladimirom Ivanovićem, osnivačem sajta www.selo.rs i direktorom Turističke organizacije Ljig.
Koliko je registrovanih aktivnih seoskih turističkih domaćinstava u Srbiji sad, na kraju 2020, i kako ocenjujete promenu ovog broja u odnosu na prethodnu godinu?
– U Srbiji je aktivno nešto više od 1.000 domaćinstava. Povećano je interesovanje za registraciju seoskih turističkih domaćinstava, ali i drugog oblika poslovanja, koji predviđa Zakon o ugostiteljstvu, a to su objekti domaće radinosti. Apartmani u našim banjama i planinama, vikendice pored reka i jezera su brojni i vrlo kvalitetni objekti za smeštaj turista na raznim atraktivnim lokacijama Srbije. Ovo su turistički objekti koji su u Zakonu o ugostiteljstvu prepoznati kao objekti domaće radinosti. Oni nude smeštaj, ali ne i usluživanje hrane kao seoska turistička domaćinstva. Kvalitet usluga, komfor i interesantne lokacije čine ih vrlo zanimljivim turistima, kaže naš sagovornik.                                                                                                                    
Kako ocenjujete uticaj pandemije Covid-19 na domaći ruralni turizam?
– Sudeći po prvim mesecima pandemije, seoski turizam će imati znatno manje posledica. Novonastala kriza će, čini se, manje od drugih sektora uticati na ovaj mali segment turizma. Ruralni turizam je svuda u Evropi, pa i kod nas, rezervisan za domaćeg gosta, tako da manje od drugih sektora zavisi od dolazaka iz inostranstva, što ga čini više imunim na posledice ovakvih negativnih dešavanja. Takođe, seoski turizam nije opterećen brojnim zaposlenim radnicima, zakupcima, kreditima i kamatama, te stoga lakše može da stane, a i lakše da se pokrene. U poslu je malo rizika i ova delatnost se lako adaptira na promenu tražnje, što ga čini segmentom turizma koji će lakše opstati ili će se lakše povratiti u ovakvim kriznim periodima. Međutim, ruralni turizam ima svoja stalna infrastrukturna i druga opterećenja koja veliki turizam nema, što ostaju kao izazov, kako god i kad god da se ovo završi.
Da li je ove godine bilo redovnog finansiranja subjekata ruralnog turizma iz budžeta Ministarstva turizma, kao i seoskih turističkih domaćinstava iz budžeta Ministarstva poljoprivrede? Da li je bilo dodatnih mera državne podrške?
– U ovoj specifičnoj godini, pored državne podrške za zaposlene i vanrednih izdvajanja za turističke agencije i ugostitelje, prisutna su i redovna sredstva po konkursima resornog ministarstva, Sektora za turizam, i to za promociju i aktivnosti udruženja u turizmu. Raspisan je dugo očekivani konkurs IPARD 2 programa, Mera 7, Ministarstva poljoprivrede, mada su nacionalne mere za ruralni turizam ovog ministarstva izostale ove godine. Rekao bih da su jedno od najvažnijih izdvajanja, i prethodnih kao i ove godine, sredstva za isplatu vaučera za odmor u Srbiji.               
Kako ocenjujete zainteresovanost subjekata ruralnog turizma u našoj zemlji za konkurs za Meru 7 IPARD 2 programa? Prema vašim saznanjima, za koje namene su najviše podnošene konkursne prijave?
– Svi subjekti koji imaju pravo da konkurišu su, po prirodi stvari, uvek zainteresovani za podsticajna sredstva. U ovom slučaju, zbog kompleksnosti procedure konkurisanja, mnoga seoska turistička domaćinstva su odustala od pisanja projekata. Većina vlasnika, od nešto više od 300 podnetih zahteva, tek će po izgradnji registrovati neki od organizacionih oblika koje zakon predviđa. To mogu biti seoska turistička domaćinstva, domaća radinost, ali i hoteli, moteli, kampovi, odnosno svi oblici smeštaja koji ne prelaze 30 ležaja. Podnete su prijave za izgradnju, dogradnju i opremanje turističkih objekata. Sigurno je da će posle realizacije prihvaćenih programa Srbija biti bogatija za bar stotinak novih objekata i bar još toliko renoviranih i potpuno opremljenih smeštaja za turiste. 
Najveća zamerka subjekata ruralnog turizma u prethodnom periodu je bila ta što nisu mogli samostalno da naplaćuju svoje usluge. Ove godine su izmenjeni zakonski uslovi. Kako ocenjujete promene, da li su one olakšale rad? Kako ocenjujete doprinos E-portala razvoju ruralnog turizma u našoj zemlji?                                        
– Svaka izmena zakona, u poslednjih 20 godina, donela je značajne kvalitetne promene. Po novom Zakonu o ugostiteljstvu, seoskim turističkim domaćinstvima i objektima domaće radinosti omogućeno je da posluju bez posrednika i da paušalno plate boravišnu taksu i porez na prihod od svoje delatnosti. Smatram da je ovo najznačajnija novina, koja ne samo da olakšava evidenciju i poslovanje, već i sve subjekte stavlja u legalne tokove. Staro rešenje je bilo toliko komplikovano i imalo za posledicu da mnogi nisu radili u skladu sa propisima. Pojednostavljenju poslovanja je doprineo i sistem e-Turista, koji predstavlja svojevrsnu knjigu gostiju. Subjekti ruralnog turizma u ovu evidenciju unose podatke o korisnicima usluga, bez obaveze da pasoše za strance, kao nekad, nose u policiju i sl. Verujem da ćemo se za par godina čuditi kako je turizam uopšte ranije funkcionisao bez e-Turiste.
Koji su po vašoj oceni aktuelni najveći problemi u funkcionisanju i razvoju ruralnog turizma u našoj zemlji?                                                   
– Nema puno problema u funkcionisanju ruralnog turizma, većina posebno regulativnih pitanja je dobro rešena. Vlasnici objekata najčešće imaju primedbe na infrastrukturne i komunalne probleme, odnosno na nedostatak interneta, odnošenje smeća, nedovoljno dobre puteve... A nikada nije dovoljno promocije i podsticajnih sredstava, kaže Vladimir Ivanović, direktor Turističke organizacije Ljig.
Gordana Radović