* Guščija mast je sve traženija, jer predstavlja prirodni lek za obolele od bronhitisa, astme, kašlja i drugih oboljenja disajnih puteva
 
U Ustavu Srbije selo ne postoji. Obeleženo je kao ”naseljeno mesto”. Takvih ima, kako ističe publicista Branislav Gulan, oko 4.700, od kojih je svako četvrto u fazi nestajanja. Ozbiljno se postavlja pitanje šta učiniti da se selo spase od propadanja. 
Ako su, prema legendi, svojim gakanjem i lupanjem krilima guske boginje Junone spasle Rim od najezde Gala, zašto te prelepe i izuzetno korisne ptice ne bi bile osnov za spas našeg sela? Odgovor na ovo pitanje, bar na prvi pogled, može izgledati čudno. Posebno što su poslednjih decenija guske gotovo nestale kao ukras seoskih dvorišta. 
Slavko Kolarov iz Orlovata kod Zrenjanina za uzgoj gusaka se opredelio pre 15 godina. Ima matično jato iz Danske od 25 jedinki teških rasa, koje koristi za proizvodnju jaja i guščića ili ih razmenjuje sa drugim odgajivačima. Rasne guščiće prodaje za 150-200 evra komad, ali se žali na loša vremena za privređivanje. U nastojanju da sela što više liče na gradove, kako kaže Slavko Kolarov, guske su proterane sa seoskih šorova, a pecaroši su zauzeli obale reka. Nema ko guske da čupa, a perje se prodaje u bescenje ili baca. Zato je sve više onih koji, u okviru svog hobija, drže matična jata krupnih rasa gusaka, koje dostižu masu 10-15 kilograma, kao i za proizvodnju jaja i guščića. Uglavnom se radi o teškim rasama tuluz, emden, sevastopoljska i čitavom nizu francuskih i danskih selekcija. 
Samo pre nekoliko decenija, prostrane livade pored reka bile su prekrivene belim jatima. Svaka kuća je imala po nekoliko jata, prvenstveno za domaće potrebe. Od perja su se pravili udobni jastuci, jorgani, tople dunje i drugo. Nije slučajnost što se često o Božiću na trpezama našla pečena guska. Meso je kvalitetno i zdravo, jer se guske hrane svežom travom, ne koriste koncentrovanu hranu i piju čistu vodu. U poslednje vreme guščija džigerica, koja kod kljukanih gusaka dostiže i preko jedan kilogram, postaje vrlo tražena poslastica i osnov za pokretanje porodičnog biznisa. 
Poseban dodatni prihod odnosi se na guščiju mast, kojoj se pripisuju izuzetna hranljiva i lekovita svojstva. Ona predstavlja pravi prirodni ”respirator”. Veoma je bogata omega-3 masnim kiselinama, koje poboljšavaju rad mozga, srca i krvnih sudova. Guščija mast sadrži vitamine A, Ka, E, De i druge sastojke neophodne za rast i razvoj ljudskog organizma. Kao oblog na grudima i leđima, posebno kod dece, apsorbuje se kroz kožu, vrlo povoljno utiče na rastvaranje sluzi nagomilane u bronhijama i podstiče njeno iskašljavanje. Potražnja za guščijom mašću je u stalnom porastu.
Srećom, odnos prema uzgoju gusaka se menja. Iako niko u familiji Strahinje Katića u selu Aradac kod Zrenjanina nikada nije imao guske, ova mlada porodica je kupila osam guščića za ukras u dvorištu. Ali, ubrzo se javila i ideja da se od prodaje guščića iz inkubatora može stvoriti koji dodatni dinar za dopunu porodičnog budžeta. Posebno što je u inkubatoru moguće izleći guščiće, piliće, pačiće, ćuriće, fazančiće, paunčiće i druge vrste mladih ptica. U to ih je uverila praksa Miline Petrović iz istog sela, koja tokom sezone kupuje jaja po 60 dinara, drži ih tri-četiri nedelje u inkubatoru i, sa 2-3 dana starosti, prodaje za 300-350 dinara. Kupci su, uglavnom, porodice sa željom da manje jato koriste za sopstvenu zdravu ishranu, a ima i nakupaca, koji odnose veće količine u druge krajeve Srbije. 
Mladi bračni par Monika i Zoltan Varga u selu Telečka, nedaleko od Sombora, nastavljaju porodičnu tradiciju uzgoja gusaka, koja traje već skoro 40 godina. Veoma su zadovoljni efektima svog rada. Imaju matično jato od oko 300 gusaka francuskih rasa i isto toliko za uzgoj. Radi se o vrlo krupnim pticama selektovanim za proizvodnju mesa i džigerice. Zahvaljujući kljukanju, masa džigerice često premašuje i kilogram. Guščija jaja legu u pet inkubatora, po 3.000 mesečno, a guščiće prodaju za 450 dinara. Kilogram mesa prodaju za 700, mast za 1.400, a džigericu za 4.500 dinara. U Evropskoj uniji, na primer, džigerica se prodaje za 300 evra kilogram.
Neke računice pokazuju da jedna porodica, sa 100 gusaka i uz minimalna ulaganja u ovu proizvodnju, može steći zaradu od 200 evra mesečno. Nesumnjivi pozitivni efekti uzgoja gusaka privukli su pažnju nekih domaćih i stranih poslovnih ljudi, koji predlažu i osnivanje pogona za preradu mesa. Možda je to način da guske budu spas, odnosno da se mladi zadrže na selu i tako očuva izuzetno važan način življenja u ruralnim sredinama kod nas.
B. Krstin
 
GUŠČIJADA POKREĆE PORODIČNI BIZNIS
 
Zanimljivo je da se nekadašnje seoske slave postepeno pretvaraju u privredno-turističke manifestacije. Tako sremačko selo Šatrinci već 15 godina organizuje ”Guščijadu”, sa bogatim kulturno-zabavnim programom, koja privlači oko 1.000 domaćih i stranih gostiju. Da li će tako biti i 3. oktobra ove godine zavisiće od uslova koje nameće pandemija. Ali, prema rečima Janike Takača, predsednika mesne zajednice u ovom mestu, ”Guščijada” je pokazala vrlo značajne efekte. Pre nekoliko decenija, broj gusaka u ovom selu bio je zanemarljiv, iako postoje idealni uslovi za uzgoj na livadama oko kanala Međeš. Sada je sve više porodica koje imaju jata od po 50 do 100 gusaka i polako ulaze u pojedine vrste prerade. Pokazalo se da dva decilitra guščije masti mogu da se prodaju za 500 dinara, kulen za 1.400, a džigerica za oko 4.000 dinara kilogram. Ekonomska korist je vrlo značajna, jer se guske hrane besplatnom svežom travom i ne zahtevaju koncentrat.