* Darko Grubor sa sinovima Milanom i Dušanom obrađuje 230 hektara zemlje
* Svako ima svoje gazdinstvo, ali rade zajedno i to je ono što im donosi uspeh 
Stara poslovica kaže da sloga kuću gradi, a u praksi je potvrđuje porodica Grubor iz vojvođanskog sela Krajišnik, nadomak Sečnja. Darko Grubor radi na svom porodičnom imanju i razvija gazdinstvo koje mu je ostalo od oca Milana, koji je prvi imao viziju da od rada na zemlji može dobro da se živi i bude svoj gazda. Darko ima dva sina koji su, iako imaju škole, takođe odlučili da ostanu na porodičnom imanju i unapređuju ga. Sloga i predan rad doneli su rezultate, pa ovi ugledni poljoprivrednici mogu da se pohvale modernom mehanizacijom i kompletno opremljenim domaćinstvom na kojem bi im pozavideli oni koji žive u većim sredinama.
- Bavimo se ratarstvom i zajednički obrađujemo oko 230 hektara zemlje, od čega je oko 150 sopstvena. Imamo svu neophodnu mehanizaciju, tako da nas trojica uspevamo sve da obavimo kvalitetno i na vreme. Živimo od poljoprivrede, a u našoj kući jedino je supruga zaposlena van gazdinstva. Ali moram da naglasim da bez nje i njene podrške svega ovoga ne bi bilo, priča Darko Grubor.
Wegovi sinovi Milan i Dušan svojevoljno su odlučili da ostanu na porodičnom imanju. Dušan je odmah znao da je poljoprivreda njegov izbor za budućnost, pa posle srednje škole nije želeo da nastavi školovanje. Milan je završio Ekonomski fakultet u Novom Sadu, ali je svaki vikend tokom školovanja dolazio da pomaže ocu i bratu u poslovima na polju. Nakon završetka studija nije uspeo da pronađe posao u skladu sa svojim afinitetima, pa je odlučio da stečeno znanje primeni na svom gazdinstvu.
I Milan i Dušan zadovoljni su poslom koji rade, iako naglašavaju da njihovo selo, kao i većina sela u Srbiji, polako odumire. Milan kaže da ne vidi kako bi taj trend mogao da se zaustavi, a voleo bi da ga neko razuveri i ubedi da selo čeka lepša budućnost.
- Mlade vuče grad i to je normalno, jer tamo imaju više mogućnosti za zaposlenje. Verovatno bi i brat i ja otišli u grad da nemamo razvijeno porodično gazdinstvo. Ovako smo odlučili da ostanemo i doprinesemo da se život na selu makar malo unapredi, kaže Milan, ali napominje da, kada požele da izađu, ipak moraju u grad, jer u selu nemaju gde.
Iako rade zajedno, i otac i sinovi imaju svako svoje porodično gazdinstvo i plaćaju doprinose. Na njivama koje obrađuju gaje kukuruz, pšenicu i suncokret.
- Najviše sejemo kukuruz, na oko 50 odsto površina, pšenicu na oko 35, a na 15 odsto njiva je suncokret. Razmišljamo da pokušamo i gajenje soje, ali ćemo je polako uvoditi u plodored, jer ne znamo kako će se pokazati na ovom terenu, objašnjava Darko.
Sve što proizvedu daju na čuvanje skladištima u okolini, a prodaju onda kada je to za njih najpovoljnije, ili kada treba da plate ratu kredita za kupljeni kombajn, zakup zemljišta i slično. Ovakav način poslovanja nosi i određeni rizik jer, kako kaže Darko, s vremena na vreme pojave se problemi u poslovanju sa skladištarima, koji uvek idu na štetu poljoprivrednika. Pre tri godine njihovo poslovanje je, kako kažu, pretrpelo veliki udarac, kada je skladištar sa kojim su više godina sarađivali prodao njihovu robu, a nije im ništa platio.
Od ovog gubitka se još uvek oporavljaju, a jedno vreme su čak razmišljali da sami izgrade skladišni prostor kako bi izbegli da se nešto slično ponovo dogodi.
- Plasman je gorući problem, ispada da je najlakše proizvesti, a da teškoće nastupaju kada robu treba sačuvati, prodati i naplatiti. U jednom trenutku smo odlučili da pravimo svoje skladište, pa smo kupili kuću do nas, ali smo stali. Ulaganja su velika, a još uvek osećamo posledice gubitka koji smo pretrpeli. Ni cene poljoprivrednih proizvoda nam ne idu naruku, jer sve drugo poskupljuje mnogo više u odnosu na njih, priča Darko Grubor i dodaje da bi im najveća pomoć bila uvođenje "plavog dizela", o kojem se već godinama priča, jer je gorivo najznačajniji trošak u proizvodnji.
Grubori ukazuju i na to da se cene poljoprivrednih proizvoda često formiraju na štetu proizvođača. Kada je godina rodna, cene brzo padaju, ali kada slabije rodi - ne porastu u skladu sa tražnjom.
- Ako posmatramo pšenicu, na primer, u godinama kada ona dobro i kvalitetno rodi, parametri kvaliteta nikoga ne zanimaju. Ali kada je go-dina loša, kao što je bila prošla, beleže nam se odbici zbog nezadovoljavajućeg kvaliteta zrna. Ja sam za to da se pšenica plaća po kvalitetu, jer onda bi proizvođači ulagali u kvalitetnije sorte i tehnologiju. Ako je, kao sada, jedini parametar za plaćanje proizvedena količina, normalno je da će se ratari odlučiti za sorte koje su najprinosnije, a ne naj-kvalitetnije, objašnjava Darko Grubor.
I pored zamerki koje imaju na položaj poljoprivrednika, Grubori ne nameravaju da odustanu od proizvodnje kojom se bave. Naprotiv, žele da je unapređuju i šire. Nadaju se da će preko najavljenih pogodnosti za mlade Milan i Dušan uspeti da kupe još zemlje, iako je ponuda ovog resursa ograničena. Darko Grubor se kao glava ovog složnog domaćinstva ipak više nada jednom drugom proširenju – uvećanju broja članova porodice. Priželjkuje da se sinovi uskoro ožene i dobiju decu, pa će svi zajedno da rade na stvaranju boljeg sutra u ovom selu.
Tekst i foto: A. Milić