*  Osnovna ideja i cilj vlasnika salaša je edukacija mladih, očuvanje lokalnih prirodnih i kulturno-istorijskih vrednosti, kao i negovanje narodne  tradicije u okolini Ludaškog  jezera
Rokin salaš se nalazi  u blizini Subotice,  na istočnoj obali Ludaškog jezera. Na ovom salašu se već 26 godina uspešno razvija jedan specifičan oblik ruralnog turizma, koji bi se, u skladu s primarnim turističkim sadržajima  koji se na njemu realizuju, mogao nazvati eko-etno edukativnim turizmom. Vlasnici salaša su prosvetni radnici, Magdolna i Ištvan Hulo, koji zajedno sa troje, danas već odrasle dece razvijaju turizam na ovom salašu. 
- U poslednje vreme se konsultujemo isključivo sa decom,  jer sve što smo suprug i ja planirali to smo i ostvarili  i zadovoljni smo učinjenim. Ali treba gledati unapred, posmatrati šta današnja omladina traži. Vidim da se sve više vraćaju prirodi i drago mi je zbog toga. Drago mi je i da su naša deca od nas nasledila ljubav prema salašu, kaže Magdolna Hulo u razgovoru za list "Poljoprivrednik".
Primarni turistički sadržaji su usmereni ka deci školskog uzrasta koja ovde dolaze na jednodnevne ili višednevne  ekskurzije, a koje su, u suštini,  škole u prirodi. Predavanja sada drži najstarija ćerka, koja je ljubav i talenat za ovaj posao nasledila od  tate  Ištvana. On je donedavno bio zadužen za ovaj posao.
- Sadržaji edukativnih radionica, koje traju sedam dana, odnose se na prirodu i tradiciju predstavljenu u etno-kući. Suština je da deca vide kako se živelo nekad i da zavole prirodu. Zato su i igrice koje smišlja naša ćerka uvek povezane s temom kojom su se na radionici tog dana bavili, jer deca najbolje uče kroz igru, kaže Magdolna Hulo.
Edukativne radionice traju sedam dana, a na njih uglavnom dolaze deca od trećeg do sedmog razreda iz osnovnih škola s područja Subotice. Na salašu se organizuju i etno-kampovi, na kojima  se mladi obučavaju tehnikama starih zanata.  Obuke se organizuju za  tkanje, pustovanje,  duborez, bojenje tkanina, pravljenje nakita, grnčarije i sl.
Na salašu se već četiri godine organizuje i festival "Rokafest", koji traje tri dana, a ove godine je prvi put održan u isto vreme kada i etno-kamp.
- Naša ćerka želi da pomogne omladini, umetnicima koji do sada nisu mogli nigde da pokažu svoj talenat. Na festivalu nastupaju muzičari, ali se organizuju i izložbe slikara, vajara, fotografa, kao i pozorišne predstave i plesne tačke, pojašnjava Magdolna.
Turistička delatnost se naslanja na poljoprivredu, s obzirom na to da se porodica Hulo bavi i voćarstvom, povrtarstvom, te većinu namirnica za turističku trpezu samostalno proizvode. Ovde se u poslednje vreme sve češće organizuju svadbe, kao i razne svečanosti i proslave u prirodi. 
- U pripremanju hrane pomaže mi tetka Eržika. Kada ona više ne bude mogla da radi, imaćemo problem, jer nema mladih koji hoće da se prihvate rada na salašu, kaže Magdolna.
Rokin salaš raspolaže i smeštajnim kapacitetima, koji su poslednjih godina inovirani. Postoji saradnja s turističkim agencijama iz Mađarske, ali broj gostiju je manji od raspoloživih kapaciteta. Problem je i što na salašu nema struje, te se za osvetljenje i zagrevanje vode koristi solarna energija. 
- Mi se 26 godina bavimo turizmom,  a nemamo struje. Sada smo došli do stadijuma da ne možemo više tako.  Puno smo  uložili u naš solarni sistem, ali šta raditi kada nema sunčanih dana, kaže Magdolna.
Porodica Hulo odnedavno ima pomoć i zeta, a venčanje njihove ćerke je, naravno,  organizovano na salašu, koji je prisutan u svakom segmentu života ove porodice.
- Toliko volim ovaj posao da i kada nemamo veliku zaradu, a to se desi često puta, meni je jako drago samo da vidim da se ljudi dobro osećaju. Verovatno zato i radim ovaj posao, kaže na kraju razgovora naša sagovornica.
Tekst i foto: Gordana Radović
 
ARHITEKTURA I ETNO-IZLOŽBA
 
Osnovna ideja i cilj vlasnika Rokinog salaša je edukacija mladih, očuvanje lokalnih prirodnih i kulturno-istorijskih vrednosti, kao i negovanje narodne  tradicije u okolini Ludaškog  jezera. Salašu  je nakon renoviranja, pre 26 godina, vraćen  originalni izgled. Na njemu  se danas nalazi trodelna kuća, stara više od jednog veka, koja predstavlja zaštićeno nepokretno kulturno blago. Reč je o  tipičnoj trodelnoj severnobačkoj, panonskoj kući, koja se sastoji iz tri prostorije. Ulazna prostorija - predvorje, predstavlja  i kuhinju, i  tu se nalazi furuna, koja je nekada   zagrevala celu kuću. Iz  ove prostorije ide se u sobu za stanovanje, okrenutu prema dvorištu,  i  gostinsku,  tzv. čistu sobu, koja je u ovim krajevima uvek okrenuta prema ulici. Danas je ostalo jako malo ovakvih kuća koje su sačuvale svoju originalnu formu, a jedan od najboljih primera narodne arhitekture je upravo Rokin salaš. U okviru ove, danas etno-kuće nalazi se  etnografska, arheološka i zbirka posvećena prirodnim vrednostima rezervata.
Etnograska  postavka obuhvata oko 800 predmeta i predstavlja zbirku koja oslikava  život ljudi s ovog područja  s početka dvadesetog veka. Zbirka obuhvata nameštaj, fotografije, kućne predmete, a tu je i originalni stari instrument citra, uz koji su se u dugim zimskim noćima okupljali i zabavljali žitelji salaša.  Arheološki deo izložbe prikazuje život ljudi od mezolita do srednjeg veka, a s obzirom na to da se salaš  nalazi na ostacima neolitskog naselja,  prikazano je  najviše eksponata iz tog perioda. Eksponati su pronađeni  na mestu gde se danas nalazi Rokin salaš, ali i u  široj okolini Ludaškog jezera. Zbirka posvećena prirodnim vrednostima rezervata predstavlja najveći deo izložbe, s obzirom na to da je ovo područje značajno stanište ptica, ali i drugih životinjskih i biljnih  zajednica. 
Na salašu se nalazi i suvenirnica, u kojoj se prodaje i zimnica koju lično sprema vlasnica po tradicionalnim  narodnim receptima iz ovog kraja.