* Povezivanjem gastronomske ponude, u kojoj su zastupljeni lokalni brendovi, s turističkom može se podstaći ravnomerniji regionalni razvoj i mladi se mogu zadržati na selu

Polemike o tome kako bi srpska poljoprivreda mogla da podigne konkurentnost vode se često, ali većina se slaže da najveću šansu imaju proizvodi s manjih poljoprivrednih gazdinstava, napravljeni po određenoj, specifičnoj tehnologiji, uz kontrolu kvaliteta proizvodnje. Reč je, pre svega, o organskim i proizvodima sa zaštićenim geografskim poreklom. Organski proizvođači već odavno imaju svoja lokalna i krovno udruženje, a proizvođači proizvoda s geografskim poreklom svoju organizaciju "Original Srbija" osnovali su 2015, ali intenzivno rade na promociji ovih proizvoda od prošle godine. Nedavno su se na zajedničkoj izložbi predstavili i posetiocima Međunarodnog poljoprivrednog sajma u Novom Sadu.
- Među članovima naše organizacije, koja predstavlja krovnu za proizvode sa geografskim poreklom, nalaze se oni koji, osim zaštićenog geografskog porekla, imaju i sertifikovane korisnike. To je veoma bitna razlika, koja mnogima nije jasna. Naime, treba istaći da u Srbiji trenutno ima oko 60 proizvoda koji nose oznaku geografskog porekla, ali samo mali broj ima sertifikovane korisnike koji svake godine prolaze kroz postupak kontrole koji obavljaju ovlašćene organizacije. Proizvođači ovih proizvoda plaćaju kontrolu i sertifikaciju, ali mnogo važnije od toga je što potrošači ovih proizvoda imaju potvrdu da se radi o autentičnom, kvalitenom proizvodu kontrolisanog porekla, objašnjava Stevica Marković iz ove organizacije, inače proizvođač leskovačkog ajvara, koji je jedan od proizvoda uključenih u "Original Srbija".
Osim leskovačkog ajvara, članovi ove organizacije su i futoški kupus, fruškogorski lipov med, homoljski med, sremski kulen, homoljski med, vrbički beli luk, sjeničko jagnje, begečka šargarepa i đerdapski med. Postoji i nekoliko proizvoda koji ispunjavaju kriterijume za članstvo u Savezu ili su u postupku njihovog dostizanja, pa je realno očekivati da će se ovaj spisak širiti.
Motivi za osnivanje asocijacije, prema rečima Markovića, leže u tome što su svi proizođači proizvoda sa geografskom oznakom uglavnom mali, pa samim tim i slabi da se pojedinačno izbore za bolju poziciju na tržištu.
- Smatramo da ujedinjeni imamo više snage i da možemo da pregovaramo s državnim institucijama i donosiocima odluka u ovoj oblasti, pa čak i da utičemo na njihovo kreiranje. Mi smo ljudi s terena i tačno znamo s kakvim problemima se suočavamo. Treba naglasiti da nemaju iste probleme pčelari, mesari, povrtari... Svi oni su naši članovi i najbolje znaju šta im je potrebno i mogu da ponude rešenja za eventualne probleme u oblasti koja se na njih odnosi, kaže Marković.
Naš sagovornik naglašava da su naišli na dobar prijem i razumevanje u resornom ministarstvu, gde su ih primili na sastanak, i imali su priliku da se predstave. Rezultat tog sastanka je da je Savez uključen u aktuelni EU tvining projekat koji realizuje Ministarstvo poljoprivrede, a tiče se unapređenja registacije i kontrole organskih i proizvoda s geografskim poreklom i usklađivanje ove oblasti s pravnim tekovinama EU.
Marković napominje da Savez učestvuje i u projektu Švajcarske razvojne agencije, čiji je cilj da se marketinški promovišu proizvodi s geografskim poreklom. U planu je i pravljenje specijalnih poklon-paketa, sastavljenih od ovih proizvoda, koje Savez želi da ponudi ministarstvima i predloži da se oni uvrste kao diplomatski pokloni.
- Želimo da u čitav proces promocije naših proizvoda s dodatom vrednošću uključimo i Stalnu konferenciju gradova i opština i da im predložimo da kao krovna organizacija preporuče lokalnim samoupravama da na svojim teritorijama podrže ove proizvode i pomognu stvaranje i razvoj brendova. Nadamo se da će nam SKGO pomoći da se predstavimo lokalnim samoupravama i podstaknemo ih da na svojoj teritoriji stvore makar jedan ovakav brend, a smatramo da svi imaju uslova i mogu to da učine, kaže Marković.
Ističe da je podsticanje stvaranja i razvoja lokalnih brendova pravi put za ujednačen regionalni razvoj i da je to princip po kojem funkcionišu i lokalne ekonomije u Evropi.
- Najbolji primeri su Italija i Francuska, koje imaju oko 1.300 proizvoda sa zaštićenim geografskim poreklom. To su često sasvim obični proizvodi, poput pasulja, specijalne vrste hleba i slično, ali iza njih stoji dobra priča i uspeli su od toga da naprave posao. Pravilo je da kada, na primer, idete u Toskanu, tamo će vam ponuditi isključivo lokalno vino, pršut, testeninu, a slično je i u svim drugim regijama, objašnjava Marković i napominje da je neprihvatljivo da gosti, na primer u Vojvodini, umesto domaćih, lokalnih suhomesnatih proizvoda jedu industrijski proizvedene, koji su im dostupni u svakoj prodavnici.
Slično je, kako dodaje, i sa svim drugim proizvodima.
- Kada neko kupi, recimo, pirotski kačkavalj, on treba da zna da je to proizvod dobijen od mleka lokalnih rasa životinja koje su pasle na zdravim pašnjacima u okruženju. Na njegovoj proizvodnji angažovani su i zaposleni ljudi iz pirotskog kraja. Na taj način podstiče se lokalni razvoj, a rase, sorte i vrste čuvaju od gubitka. Takođe, održava se tradicija. Minimalni su transportni i manipulativni troškovi, pa je sama proizvodnja maksimalno rentabilna, objašnjava Marković.
Na kraju, ali ne manje važno, naš sagovornik ističe nedovoljnu međusektorsku saradnju, odnosno povezivanje gastronomske ponude s turističkom, rekreativnom, edukativnom i svim drugim aspektima koji postoje na jednom terenu. Samo na taj način, smatra on, može se podstaći lokalni razvoj, a mladi zadržati na selu. Pri tome ništa ne moramo da izmišljamo, jer sve to postoji u našem okruženju. Na nama je samo da iskoristimo ogroman potencijal koji evidentno imamo.

Aleksandra Milić