* Članice Udruženja su se potrudile da u novonastalim okolnostima poslovanja servisne službe, uz solidno snabdevanje rezervnim delovima, budu na usluzi korisnicima mašina i opreme, posebno u periodima setve i žetve
 
Od osnivanja 2008. Poslovno udruženje uvoznika i izvoznika poljoprivredne mehanizacije je prolazilo kroz razne periode tokom kojih je pokazalo da ujedinjene članice mogu da odgovore svakom poslovnom izazovu. Članice Udruženja imaju za cilj i da ponudom savremenih tehničko-tehnoloških rešenja unaprede kako domaću poljoprivredu tako i da doprinesu razvoju sela i privrede u celosti. Takođe, ideja je da se kroz savremena rešenja zainteresuju mladi da preuzmu gazdinstva i nastave da se bave poljoprivrednom proizvodnjom, kojoj će udahnuti novu energiju i znanje uz primenu savremene opreme. Pojavom pandemije Covid-19 i članice Udruženja su se suočile sa novim poslovnim okruženjem koje je, uz već dobro poznate prilike na domaćem tržištu, donelo i nove načine rada, a sve sa ciljem da se zadovolje potrebe korisnika.  
Novonastala situacija usled pandemije, poslovne prilike na tržištu poljoprivredne mehanizacije, kao i dešavanja u oblasti agrara koja utiču na mogućnost zanavljanja tehnike na gazdinstvima, bile su teme razgovora sa generalnim sekretarom Udruženja uvoznika i izvoznika poljoprivredne mehanizacije – AMI, dipl. inž. Markom Stojanovićem. 
Pandemija je promenila ambijent poslovanja i način komunikacije sa kupcima i korisnicima mašina, a ostavila je trag i na postignute rezultate u prodaji, pa se nameće pitanje: na koji način se 20 članica Udruženja prilagodilo novim uslovima rada? 
– U poslovanju nam nedostaje neposredni susret sa kupcima koji se obično odvija na njivi tokom prezentacija mašina u radu i na tradicionalnim sajmovima, kao što je Novosadski poljoprivredni sajam. Proteklih nekoliko meseci je ostavilo značajan trag na poslovanje u sektoru poljoprivrede, odnosno prodaje novih mašina i opreme. Ako se uporede podaci o uvozu mehanizacije u prvih devet meseci ove godine sa podacima iz istog perioda 2019, može se zaključiti da su rezultati uvoza manji za nešto više od 10%, kaže Stojanović, i napominje da se ovi podaci o uvozu odnose na grupe mašina relevantne za analize Udruženja, kao što su i novi i upotrebljavani traktori, kombajni i priključne mašine
U novonastaloj situaciji, posebno u periodu ograničenog kretanja, trebalo je organizovati rad zaposlenih tako da se izađe u susret  zahtevima korisnika mašina. Kako su se organizovale članice Udruženja? 
– Prihvatili smo činjenicu da je zdravlje naših zaposlenih i kupaca na prvom mestu, pa smo se pridržavali preporuka nadležnih institucija. Potrudili smo se da servisna služba, uz solidno snabdevanje rezervnim delovima i u takvim okolnostima bude na usluzi korisnicima mašina i opreme, posebno u periodu setve i žetve. Naravno da smo uz dosta napora obezbedili kako-tako uredne isporuke novih mašina i opreme koje su bile dogovorene u prethodnom periodu. Naročito se to odnosilo na mašine koje smo bili dužni da isporučimo po osnovu raznih subvencija iz prošle i delom ove godine, kao i kupcima koji su imali snage i smelosti da samostalno investiraju u novu opremu. 
Vodeći svetski proizvođači poljoprivredne tehnike, partneri članica Udruženja, takođe su se u svom poslovanju našli u nepovoljnoj situaciji, a veliki broj njih je bio primoran da u nekom periodu zaustavi ili uspori proizvodnju. Kako je to uticalo na rad članica? 
– Proizvođači mašina i opreme, kao i delova, uložili su i ulažu napore da vrate nivo proizvodnje na period pre pandemije i većina u tome i uspeva. Dinamika isporuka mašina se vraća u normalu, uz naglašeni trend obaveznijeg planiranja narednih isporuka. To nam zadaje ozbiljne probleme jer naši kupci, najčešće, nisu navikli da planiraju dugoročno. Naročito je to izraženo na manjim gazdinstvima gde se uglavnom čeka najava subvencija, pa se na bazi tih uslova opredeljuju za nabavku mehanizacije. Opredeljenje o nabavci prati i neizvesnost oko obezbeđenja sredstava na bazi prodaje proizvoda, uglavnom žitarica ili stoke.
Stalno se govori o novonastaloj situaciji, pa se nameće pitanje da li je ona donela i izmene u uvozu polovnih mašina? 
– Još uvek je veliki uvoz korišćenih mašina i opreme čija je starost  preko 15 godina. Ovakva situacija ide na ruku servisima i prodavcima rezervnih delova, ali je u suprotnosti sa trendovima zaštite životne sredine, bezbednosti u saobraćaju i, naravno, ekonomike. Svesni smo da nisu svi u mogućnosti da priušte sebi novu mašinu, ali je izvesno da su troškovi održavanja uvezenih "vremešnih" mašina veoma visoki. Svedoci smo niza prevara, uglavnom kad je u pitanju ispravnost takvih mašina, radnih sati, dokumentacije... 
Na koji  način danas kupci biraju mašinu?
– Treba da se navikavamo na drugačiju komunikaciju sa partnerima, što podrazumeva da moramo stvoriti međusobno poverenje. Pre svega se to odnosi na poverenje u stručnost prodajnog osoblja, koje će umeti da prikupi kvalitetne informacije od kupca i na osnovu toga ponudi odgovarajuću mašinu. Sa druge strane, kupac će se putem savremenih medija informisati o opštim karakteristikama mašine i okvirnoj ceni. Odluku o tome od koga će kupiti istu ili sličnu mašinu, sa tehničkog i cenovnog aspekta, donosi na bazi prikupljenih informacija sa društvenih mreža i iskustava drugih kupaca u vezi sa postprodajnim aktivnostima i mogućnostima prodavca. Kredibilitet svih učesnika u poslu je sada više nego ikada u fokusu.
Klimatske promene uz pandemiju značajno utiču i na poljoprivredu. Da bi se ublažili njihovi loši efekti, poljoprivrednici u Evropskoj uniji dobijaju značajnu finansijsku podršku u cilju održavanja likvidnosti svojih gazdinstava. Kakva je situacija kod nas? 
– I pored jednokratne novčane pomoći poljoprivrednim gazdinstvima, niza mera republičke i pokrajinske vlade, kao i lokalnih samouprava, subvencija po raznim osnovama koje su bile na raspolaganju poljoprivrednim proizvođačima, to ipak nije rezultiralo zadovoljstvom onih kojima su te mere bile namenjene. Sredstava nije bilo dovoljno da bi se zadovoljili zahtevi zainteresovanih kupaca, a rokovi za apliciranje na konkursima su bili izuzetno kratki, ili se dugo čekalo na rešavanje zahteva, pa su efekti izostali. Istini za volju, problem sa virusom je umnogome doprineo da tok očekivanih finansijskih sredstava dobije drugi smer od planiranog. Nadam se da će se sve što pre vratiti u planirane tokove što, osim nacionalnih mera, podrazumeva i iskorišćenje sredstava IPARD 2 programa za zanavljanje mehanizacije kao i Fonda "Prosperiteti".  
Pred proizvođače hrane u Evropskoj uniji se nameću novi standardi koji ih obavezuju da menjaju dosadašnju praksu u radu ne samo o pitanju tehnologije proizvodnje već i poslovanja na tržištu, pa se nameće pitanje da li se i kako to odražava na naše poljoprivrednike?
– Primetan je nedostatak preduzetničkih veština, kao i volje za saradnju i udruživanje naših poljoprivrednih proizvođača. Za razliku od zapadnoevropskih farmera, koji poslednjih pedesetak godina posluju na industrijskim i tržišnim principima, uz činjenicu da su tržišta zasićena ponudom kvalitetne robe, većina naših proizvođača još uvek očekuju stalnu intervenciju države koja bi bila u suprotnosti sa ekonomskim principima i načelom liberalne trgovine. Neophodno je razvijati svest kod proizvođača hrane da se moraju poštovati međunarodna pravila igre u vezi sa tehnologijom proizvodnje, produktivnošću, kvalitetom i trajnosti proizvoda, sertifikacijom, pakovanjem, emisijom izduvnih gasova, pravilnim rukovanjem otpadom i slično.
Kako delovati dalje u cilju napredovanja? 
– Suočavali smo se s različitim izazovima do sada, a rešavali smo ih sa optimizmom i verom u bolje sutra. Tako treba da bude i nadalje. Svako od nas treba da uloži sve svoje individualne resurse u dobrobit zajednice kako bi i iz ove krizne situacije izašli kao pobednici. Protiv bolesti se moramo boriti uz poštovanje epidemioloških mera zaštite, a za bolje rezultate u poljoprivrednoj proizvodnji, pa i društva u celini, uz stalno usavršavanje i primenu savremenih tehničko-tehnoloških dostignuća. Jedino tako ćemo uhvatiti korak sa razvijenim zemljama u kojima se ne prašta neznanje ili nepoštovanje standarda o bezbednosnim zahtevima tržišta. Trebaće vremena da se naš sektor oporavi, kaže Marko Stojanović. 
 
Marija Antanasković
 
Moderna tehnika i tradicionalne vrednosti
 
– Poslovno Udruženje u svom radu opredeljeno je proklamovanim ciljevima, kao što su unapređenje saradnje sa svim relevantnim institucijama države i ustanovama koje direktno ili indirektno tretiraju problematiku poljoprivredne mehanizacije sa ciljem poboljšanja uslova njene nabavke i konkurentnosti na tržištu. Udruženje pruža stručnu pomoć kako institucijama tako i korisnicima mehanizacije i sarađuje sa sličnim asocijacijama u okruženju, kao i udruženjima paora kojima predstavlja najnovija naučna i tehnička dostignuća u razvoju i primeni poljomehanizacije, uz negovanje tradicionalnih vrednosti i poštovanje etike poslovanja, objašnjava osnovna načela funkcionisanja Udruženja Marko Stojanović.