* Smanjeni prinos je jedan od važnih pokazatelja da se društvo sprema u rojidbu

Umnožavanje pčelinjih društava sastavni je deo pčelarenja. Kada zajednice dostignu vrhunac brojnosti, ali katkada i iz drugih razloga, prelaze u rojevno stanje i sve su aktivnosti usmerene samo ka jednom cilju – otpuštanju rojeva. To je veoma nepovoljno po pčelara. Sabiračice unos svode na najmanju meru, matica umanjuje poleganje ili čak prestaje u potpunosti da zaleže, a kućne pčele neguju preostalo leglo. Otvori li se košnica, na ramovima će se naći matičnjaci. Kod košnica nastavljača dovoljno je samo da se odigne plodišni nastavak pa da se uoče. Kidanjem matičnjaka ne postiže se ništa, pa nastalo stanje valja iskoristiti što je moguće bolje njihovom upotrebom za  formiranje pomoćnih društava. Na mesto gde se nalazila košnica sa rojidbenim nagonom može se staviti neko pomoćno društvo, tako ga ojačati izletnicama i pomoći mu da postane proizvodno u narednom medobranju.
Među pčelarima je veoma popularan način koji je još davno predložio Pelet, pa se po njemu i naziva. Potrebno je da se pronađe ram sa maticom i taj ram postavi u plodišni nastavak. Ostali prostor popuni se praznim izgrađenim saćem i satnim osnovama pa poklopi matičnom rešetkom. Svo ostalo leglo i pčele prebace se u krajnji gornji nastavak, daleko od matice i njenog uticaja, tako da se mnoštvo pčela oseti kao bezmatak i otpočinje izvlačenje matičnjaka. Velika masa pčela koja prati leglo omogućiće da oni budu lepo odnegovani. Dole će se stanje odmah smiriti. Matica nastavlja normalno da poleže jer je mesta napretek, pa nema ni traga od rojevnog raspoloženja. Pred sledeću pašu stara matica može se izdvojiti u jedan nastavak ukoliko je još uvek valjana i tu će do kraja sezone, uz malo pomoći, uspeti da se obezbedi za prezimljavanje.
Drugi, malo neobičniji način, opisao je znameniti ruski pčelar Taranov polovinom prošlog stoleća. On je, proučavajući kako pčele postižu rojevni nagon, utvrdio da do njega dolazi usled viška kućnih pčela odgajateljica (u stanju mirovanja pčele koje vise zajedno u slobodnom prostoru), aktivno rojevnih pčela, smanjenja zaleganja, što sve dovodi do akumuliranja rojevno aktivnih pčela i konačno do izlaska roja. Osmislio je originalan način izrojavanja zajednica u rojevnom stanju. Pčele sklone rojenju nazivao je aktivno rojevne pčele i njih je odvojio, podelio od ostatka zajednice. U novi roj iz košnice koja se priprema za rojenje odvajale su mu se sve aktivno rojevne pčele, dok su se u košnicu vraćale sve ostale. Kako? Konstruisao je veoma jednostavnu "rampu" za pčele koja se sastojala od dve daske međusobno spojene, poput strme ravni ka košnici. Gornji deo postavlja se 10 centimetara pomereno od leta košnice. Na donjem kraju "rampe" lagano se pometu sve pčele sa ramova, ukljućujući i maticu. Stare pčele će se vratiti u košnicu dok će se mlade, uključujući i one aktivno rojevne, po stalku takođe penjati prema košnici. Razmak do leta će ih zaustaviti i one će se sakupljati ispod, gde će ostati i visiće poput prirodnog roja. Takav se roj predveče naseli u pripremljenu košnicu. Ako je u zajednici iz koje je istresen roj bila matica koja je zalegala, takva matica mora biti i u istresenom roju. Ako je bila nesparena, roj će biti zadovoljan i takvom.


Za početnike je najveća nepoznanica: kako prepoznati društvo koje se sprema u rojidbu. Pre svega, to je smanjeni prinos. Dnevni unos jedva pokriva dnevnu potrošnju i, dok kontolna košnica na vagi pokazuje stalni manji ili veći unos, stavljanjem sumnjive košnice na vagu ona će stagnirati. Prostim posmatranjem vidna je neaktivnost pčela na letu. Potom, ako je veličina otvora na letu pravilno podešena i ventilacija funkcioniše valjano, grickanje otvora je jasan signal pčelaru da se društvo sprema na rojenje. Ovu aktivnost pčele obavljaju blagovremeno, čak dve do tri nedelje pre puštanja rojeva, sa ciljem da oslobode dovoljno veliki prolaz budućem roju. Studioznijim osmatranjem može se saznati i mnogo više. Ako pčele grickaju krajeve leta, priprema se izrojavanje. Međutim, ako pčele grickaju gornju i donju stranu leta, radi se o pripremi za tihu smenu u košnici i rojevi se neće puštati.
Sve su ovo znaci kojih se valja setiti prilikom obilaska pčelinjaka, a svakako je najbolje da se rojevno stanje predupredi obezbeđivanjem mlade matice poreklom iz društava koja nisu sklona rojidbi, davanjem dovoljno prostora društvu da se u potpunosti uposli, gde će matica imati gde da poleže, mlada pčela da gradi saće, hrani leglo, a izletnice da imaju unos. Tada će pčelar sakupljati med, a ne rojeve sa grana.

Tekst i foto: Dejan Kreculj