* Gotovo sve košnice nalaze se na pčelarskim prikolicama, što olakšava selidbu na paše

Nepisano pravilo kaže da jedan pčelar, da bi uspeo da uradi sve poslove na pčelinjaku, optimalno treba da ima oko 120 košnica. Saša Pustinjak iz Novog Kneževca ih ima 231, a kada se ubroje i neregistrovana, pomoćna društva, taj broj u sezoni naraste i do 300. Sve poslove oko pregleda društava, prevoza na pašu i slično, uglavnom obavlja sam. Jedino mu u vreme vrcanja meda pomažu članovi porodice, koliko ko može, jer taj posao zaista ne bi mogao da uradi bez pomoći. Ono što je posebno interesantno je da ovaj mladi čovek, sa diplomom fakulteta za menadžment, pčelinjak nije nasledio, niti je pčelarstvo tradicija u njegovoj porodici.
– Sve je počelo u srednjoj školi, kada sam odlazio da pomažem drugu koji je imao pčelinjak. Zajedno smo obavljali pčelarske poslove i tako sam zavoleo pčele i naučio da se brinem o njima.To me je i podstaklo da kupim nekoliko košnica. Kada sam krenuo na fakultet, i sve godine studiranja, imao sam mali broj košnica, svega pet-šest komada. Neposredno posle završetka studija pčelinjak sam uvećao na 40 košnica i od tada svake godine povećavam broj, priča Pustinjak, inače sekretar u novokneževačkom Udruženju pčelara "Suncokret", koje broji oko 30 članova.
Ovaj pčelar bavi se selećim pčelarstvom. Gotovo sve košnice nalaze se na pčelarskim prikolicama, koje olakšavaju kretanje i selidbu pčela sa paše na pašu. Trenutno ima sedam prikolica, a samo 40 košnica nalaze se na zemlji.
– Iako selim pčele, nikad ne idem daleko i sve paše nalaze se u krugu od 30 km do 35 km. Na najraniju, bagremovu pašu pčele vozim u okolinu Subotice, gde imam imanje. Tamo košnice ostaju dva meseca, jer neposredno nakon bagremove paše cvetaju livadske biljke, a zatim i cigansko perje, poznato kao divlji duvan ili svilnica, koje je dobra medonosna biljka. Košnice potom vozim na suncokretovu pašu, uljanu repicu, priča Saša Pustinjak.
Kaže da ova godina za pčelare nije bila dobra jer su podbacile gotovo sve važne paše. Značajne količine meda izvrcao je samo sa uljane repice, dok je suncokret "dao" tek 50 odsto u odnosu na uobičajene količine.
– Kada je dobra godina, odnosno kada su vremenske prilike odgovarajuće, iz jedne košnice po svakoj paši može da se izvrca 15 kg do 20 kg meda. Međutim, nikada nisu sve paše dobre, pa se ni med ne vrca posle svake. Tokom prosečne godine, računajući sve paše, po jednoj košnici može da se izvrca 30 kg do 50 kg meda, kaže naš sagovornik.
Med prodaje uglavnom otkupljivačima, a iako ove godine nije zadovoljan prinosom meda, na cenu ne može da se požali. Otkupne cene meda su skočile, a najveću zaslugu za to, po njegovom mišljenju, ima otvaranje pogona "Naš med" u Rači, čiju su izgradnju delom finansirali sami pčelari, koji su i njegovi vlasnici. I članovi Pčelarskog društva "Suncokret", koje je član Saveza pčelarskih organizacija Srbije, odvajali su sredstva za izgradnju ovog pogona. Svega mesec dana nakon njegovog otvaranja, po rečima Saše Pustinjaka, otkupne cene meda su skočile. Bagremov je skuplji za 1,5 evra, livadski za tri, a poskupele su i ostale vrste meda.
Naš sagovornik kaže da za sada ne namerava da proširuje pčelinjak jer fizički ne može da postigne da sam obavlja toliki posao. Ponekad mu u pomoć priskače i sin koji ima 17 godina, dok je ćerka sa 10 godina suviše mala da bi se uključila u posao, ali nikad se ne zna. Ukoliko bi neko od ukućana pokazao želju da se više bavi ovim poslom, tada bi, kako kaže, možda i razmislio o nabavci novih košnica.

Tekst i foto: A. Milić

VOĆARSTVO DOPUNSKI IZVOR PRIHODA

Iako je Saši Pustinjaku osnovni posao pčelarstvo, odlučio je da se bavi i voćarstvom. Lane je posadio 220 stabala dunje, 150 šljive, a ima i 50 stabala kajsije. Kaže da u narednom periodu namerava da proširuje voćarsku proizvodnju. Planira da voće prodaje destilerijama koje ga otkupljuju.
Takođe želi da, po preporuci stručnjaka, na subotičkoj peščari, gde ima svoju zemlju, posadi lešnik. Ovo voće je, kako kaže, sada popularno, pa smatra da će se ta proizvodnja isplatiti.