* Iako su dobro poznata lekovita svojstva meda, prosečna potrošnja po stanovniku u našoj zemlji je svega 400 grama godišnje, dok se u EU potroši tri puta više

"Hrana neka ti je lek, a lek neka ti je hrana", jedna je od veoma često citiranih mudrosti, koju je izrekao Hipokrat još u četvrtom veku pre naše ere. Uz zvaničnu medicinu, poštujući latinsku mudrost da lekari leče, a priroda izleči, opredelila je mnoge ka pravilnoj i zdravoj ishrani kao leku i preventivi, posebno u ovo pandemijsko vreme.
Pčelinji proizvodi u tome nalaze posebno mesto, a među njima je ipak med najpoznatiji i najviše korišćen. Nekada se nivo razvijenosti i kultura jedne nacije merila po tome koliko se u toj zemlji potroši sapuna, a sada je ta mera potrošnja meda. Nažalost, kod nas je prosečna potrošnja po stanovniku svega 400 grama godišnje, dok evropski narodi troše tri puta više.
Prema tvrđenju biologa, medonosna pčela je jedini insekt čiji se proizvod, med, direktno i bez ikakve prerade koristi kao ljudska hrana. Tu slatku, tečno-gustu ili kristalisanu materiju, svetle do tamnomrke boje, specifičnog ukusa i mirisa, one stvaraju iz nektara ili drugih slatkih biljnih sokova, a i materija životinjskog porekla. U voštanim ćelijama pčelinjeg saća dozreva i zapečaćena tananim voštanim poklopčićima skladišti se za hladne, zimske dane.

Bogat hranljivim materijama i lako svarljiv

Sastav meda je pravo majstorstvo prirode. Ova namirnica sastoji se od šećera monosaharida, kiselina i obilja različitih elemenata koje čovečiji organizam lako usvaja. Zanimljivo je da u medu ima četiri petine šećera i to čak 26 raznih vrsta: oko 38% su voćni šećeri, 30% grožđani šećeri, svega 8% je saharoza, a ostatak čine ostali disaharidi. Takođe sadrži i fermente čija je uloga ubrzavanje biohemijskih procesa u organima, ali i desetak vitamina koji mu daju posebnu vrednost.
Glavna praktična razlika u ponašanju između saharoze i složenih šećera u medu ogleda se u načinu na koji ih telo apsorbuje. Saharoza se apsorbuje putem osmoze. Ovo je način za najjednostavnije ulaženje u krvotok, prodirući direktno kroz membranu, i u suštini može se smatrati varenjem. Zahvaljujući tome, veliki broj sastojaka šećera može brzo do uđe u krvotok. Insulin, proizveden u pankreasu, omogućava njihovo brzo sagorevanje. Složeni šećeri sadržani u medu usvajaju se procesom koji je poznat kao "aktivni transport" manjom brzinom. Izuzetno važna kvalitativna osobina meda je u tome što sadrži gvožđe u takvom obliku da ga želudac lako prima i prenosi u krv. Stoga je med, pogotovo medljikovac, na prvom mestu, kada su u pitanju malokrvne osobe, stanja posle operacija, opšte iscrpljenosti organizma i trudnoća.
Energetska vrednost jednog kilograma meda tri puta je veća od kilograma kvalitetnog goveđeg mesa, 50 komada jaja, 12 kilograma povrća, tri kilograma sveže rečne ribe, pet kilograma narandži, kilograma šunke ili kao 5,5 litara mleka. Prosečnoj zdravoj osobi za dnevno zadovoljenje energetskih potreba dovoljno je svega ¾ kilograma meda. Prosečni med je dva puta slađi od konzumnog šećera, pa ovu činjenicu treba imati u vidu kod spravljanja jela.

Mnogobrojna lekovita svojstva

Blagodareći raznovrsnoj pčelinjoj paši moguće je dobiti mnoštvo sortnih medova različitih aroma. Poliflorni med, dobijen od više vrsta biljaka, takođe je cenjen, pogotovo kada se pčele potrude da ostvare prijatnu kompoziciju raznih aroma. Ali, osim za uživanje, kao poslastica, svaka vrsta meda pokazala se blagotvornom za različita oboljenja.
Bagremov med se preporučuje kao blagi, umirujući sedativ kod nesanice, lošeg sna i vrtoglavice. Da bi bio delotvorniji, primenjuje se rastvoren u čaju od kamilice, matičnjaka i kantariona. Lipov med je veoma tražen u ovim zimskim mesecima jer pomaže kod prehlade, kijavice, a olakšava kašalj i iskašljavanje. Takođe se preporučuje u ishrani dece i starijih osoba, kao i kod osoba sa niskim krvnim pritiskom i kardiovaskularnim oboljenjima. Kaduljin i lavandin med imaju slično dejstvo. Za probleme sa bubrezima i mokraćnim kanalima koristi se vreskov med u čaju od breze, kamilice i šipka. Kestenov med umiruje organe za varenje, povoljno deluje na jetru i žuč, pogotovo kada se uzima u čaju od kamilice, šipka i majčine dušice.
Bilo da se koristi kao poslastica ili za pomoć u izlečenju, med je najbolje uzimati rastvoren u blago zagrejanoj tečnosti, mleku ili čaju ili u nekom soku. Stavljanje meda u vrelu tečnost narušava njegov sastav i smanjuje mu vrednost. Neki sastojci meda su lako isparljivi, pa se mogu inhalirati udisanjem nad šoljom sa rastvorenim medom. Nanet na kožu takođe se lako usvaja, upija, pa se preporučuje kako za kozmetičke svrhe tako i kod bolesti. Rane nastale od opekotina na koje se tokom terapije nanosi sloj meda zarastaju brzo ne ostavljajući karakteristične ožiljke. Sa tri kašike dnevno, primenjene uveče, snižava i nivo holesterola, posebno opasni LDL.

Tekst i foto: Dejan Kreculj

UMERENO KONZUMIRANJE NE VODI U GOJAZNOST

Med je sladak – da li se od njega goji? Prema mišljenju stručnjaka za ishranu, gojaznost je posledica ishrane grupom namirnica, a ne pojedine hrane. Od samog meda ne može se dobiti na težini, međutim, on je po sastavu energetska hrana. U sto grama sladoleda ima 860 kilodžula, mermelade 1.151, bombona 1.630, šećera 1.650, pralina 1.910, mlečne čokolade 2.355, a u medu 1.270. Važne nutritivne osobine čine ga poželjnim za izbalansiranu dijetu. Tako je trenutno vrlo popularna dijeta sa medom, koja se sastoji od 20 minuta lake gimnastičke aktivnosti do nivoa kada se telo ovlaži znojem, na primer sklekova, i nekoliko čajnih kašika meda pred spavanje.