Period od oko četrdeset dana, koliko protekne između dve glavne paše, kvalitetne bagremove i količinske suncokretove, vreme je koje na pčelinjaku treba smišljeno iskoristiti. U tom periodu vremenske prilike su najpovoljnije, a zajednice dostižu vrhunac svog razvoja. Posledica toga je da dolazi do prirodne težnje društava da se umnože, javlja se rojevi nagon, koga ni svakodnevno uništavanje matičnjaka neće zaustaviti.
 
Ovakvu situaciju treba iskoristiti kao povoljnu i odmah po oduzimanju bagremovog meda pristupiti pripremama za narednu pašu –  suncokretovu. U većini krajeva tada postoji tiha ili čak značajnija paša, u priobalju reka tu je amorfa ili bagremac, koji za tili čas "odene" unutrašnjost košnice u crveno svojim nektarom boje roze vina i bogatstvom krvavocrvenog polena.
Ako smo u vreme bagremove paše bili vredni i vreme pametno iskoristili za uzgoj kvalitetnih matica, sada je trenutak da se one upotrebe. Ako nismo stigli, odlično će nam poslužiti i dobri matičnjaci.
Pošto po prirodnim zakonitostima društva teže ka tome da se umnože, ne treba vršiti nikakvo nasilje nad njima, treba ih izrojiti. Međutim, ako bi se deo pčela odvojio u nove zajednice, dobili bismo više košnica na pčelinjaku, ali i delimično umanjenje snage proizvodnih društava. Zato izrojavanje treba izvršiti u samoj košnici. Naravno, za ovo koristimo samo veoma jaka društva.
Kod LR košnica, zbog jednakih dimenzija svih korpusa i ramova, ovo se veoma jednostavno uradi. Dovoljno je samo fizički odvojiti plodišni i medišni prostor. Lično pozitivno iskustvo je da se u tu svrhu mogu odlično upotrebiti plastične folije koje su s proleća korišćene kao utopljavajući materijal. To su, u stvari, komadi folija za plastenike okrojeni na dimenzije LR nastavaka. Ovim folijama odvajamo plodište od medišta u potpunosti, mirisi se ne prenose, a debljina i jačina je takva da je pčele ne progrizu.
Izrojavanje vršimo tako što iz plodišnog nastavka oduzimamo svo zatvoreno leglo i maticu ostavljajući samo otvoreno. Sav ostali prostor popunjavamo izgrađenim saćem, ostavljajući krajnje ramove napunjene hranom, medom i polenom. Leglo i pčele koje se na njemu zateknu prebacujemo u plodišni nastavak, dopunjavamo ga ponekim ramom sa satnom osnovom i, takođe, ramovima sa hranom. Otvaramo gornje leto.
U plodište se vraćaju sve izletnice gde zatiču samo maticu na otvorenom leglu, uz ponešto hrane. Ostalo je sve prazan prostor. Sve u svemu, to bi imale i da su se izrojile i negde okačile na granu; ovako bar imaju krov nad glavom i ponešto legla. Ako su se i pripremale za rojenje, sada im više takve ideje nisu aktuelne. U ovom prostoru treba obnoviti zajednicu, a prostora za zaleganje je napretek.
U medištu, koje je sada postalo gornje plodište, uskoro će se osetiti nedostatak matice. To je povoljan trenutak da se doda matičnjak ili, ukoliko imamo, matica u kavezu. Novo plodište imaće samo zatvoreno leglo i kućne pčele, pa mu obavezno treba pomoći u prvo vreme sa nešto prihrane, odnosno bar pojenjem vodom jer zajednica nema vodarica, a vreme je već uveliko prilično toplo. Za kratko vreme i u gornjem plodištu će doći do razvoja nove zajednice, sa mladom produktivnom maticom. 
Oba društva živeće kao dobre komšije sa susednih spratova ovih četrdesetak dana, stvarajući radnu pčelu koja će donositi prinos u suncokretovoj paši. Tada zaista treba dosta pčela, jer ova paša na dobrim terenima, i sa dobro negovanim usevom, zna obilno da  zamedi.
Pred selidbu na pašu, barijera se uklanja i obe zajednice se ujedinjuju u jednu, veoma jaku sa oko 80.000 do 90.000 pčela. Spajanje može  lako da se uradi zamenom folije ventilacionom mrežom, na čije mesto potom dolazi matična rešetka. Stara matica se uklanja, mlada dolazi u medište, a cela košnica se potom preuredi za medobranje.
Staru maticu možemo da iskoristimo ako je prošlogodišnja, formiranjem nukleusa, koji će do kraja sezone proizvesti određenu količinu pčela i hrane, interesantnih za  uzimljavanje. Čak i ako ne želimo da je zadržimo, a mrsko nam je da je tražimo, dovoljno je da se obe zajednice spoje i mlada i vitalnija će eliminisati staru. 
Ovim postupkom dobijamo brojna i jaka društva za nastupajuću pašu, a uz to i smenjujemo matice. Sve to bez ikakvih dodatnih pribora za preusmeravanje pčela, samo sa plastičnom folijom od zimus i malo dobre volje. Pune kante će biti dovoljan razlog, jer ovako snažna društva produktivnija su od jednomatičnih i dvostruko, sa dnevnim unosima čak i preko desetak kilograma. Kada se bude vrcao suncokretov med, biće jasno zašto je sve ovo valjalo uraditi.
Dejan Kreculj