* U Valjevskoj Kamenici polako raste prva organska bašta čiji proizvodi će se redovno donirati deci koja se leče i borave u NURDOR roditeljskim kućama
 
Koliko je zdrava, organski proizvedena hrana važna za organizam i samu proceduru lečenja, pogotovo onih koji se bore sa teškom bolešću, dobro zna Darko Šijakinić, koji je pre 17 godina, kao dete, pobedio rak. Želeći da i drugoj deci i njihovim roditeljima pruži pomoć i pokaže da je moguće pobediti ovu opaku bolest, počeo je pre više godina da volontira u Nacionalnom udruženju roditelja dece obolele od raka - NURDOR. U isto vreme radi kao direktor razvoja gastronomske ponude na imanju za organsku proizvodnju voća i povrća "Organela", koje se nalazi u skoro netaknutoj prirodi, u selu Valjevska Kamenica, na oko 100 kilometara od Beograda. Verovatno je bilo suđeno da se ova dva sveta spoje i to je učinjeno preko projekta "Bašta može svašta". Zajedno su ga pokrenuli Darko i vlasnici "Organele", Pavle Đorđević, diplomirani agronom i Teodora Tasić, master inženjer arhitekture, sa krajnjim ciljem da se deci oboleloj od raka besplatno dostavlja zdrava, organski proizvedena hrana.
- Sama ideja projekta je Pavlova i postoji jako dugo. On je, naime, želeo da izdvoji deo imanja i proizvodi organsku hranu koju bi donirao onima kojima je najpotrebnija. Problem je bio kako to organizovati da bude transparentno i da voće i povrće zaista ode tamo gde je namenjeno. Predložio sam da se ideja realizuje preko NURDOR-a, gde dugo volontiram i sa kojim imam odličnu saradnju. Svi su sa oduševljenjem prihvatili ovu ideju, tako da će hrana sa ovog imanja ubuduće jednom nedeljno stizati na adrese pet roditeljskih kuća u kojima borave oboleli mališani sa svojim roditeljima, objašnjava Darko Šijakinić.
U okviru imanja "Organela" izdvojen je hektar zemljišta, od čega je pola obradivo, na kojem će se proizvoditi hrana za potrebe obolele dece. Zamisao je da ova proizvodnja, koja je sama po sebi skupa i zahtevna, bude samoodrživa. Jedini način da se to postigne je, kako kaže Šijakinić, da parcele obrađuju, sade i neguju volonteri. Oni će na imanju boraviti neko vreme i, osim bavljenja poljoprivredom, imaće priliku da uče i druže se. Međutim, problem je što na imanju trenutno ne postoje kapaciteti za smeštaj volontera.
- Iz tog razloga, odlučili smo da zajedno sa NURDOR-om pokrenemo kampanju "Zajedno sadimo život", kako bismo preko platforme Donacije.rs prikupili novac potreban za izgradnju smeštajnih objekata, nabavku neophodne mehanizacije i repromaterijala za proizvodnju. Za realizaciju ideje potrebno nam je oko 1.600.000 dinara, a svi koji žele mogu da nam pomognu uplatom, objašnjava Šijakinić. 
Namera je da se napravi potpuno autonomna parcela u okviru imanja, koja bi služila samo ovoj svrsi. Naš sagovornik kaže da zbog lepote predela u kojem se imanje nalazi postoji mnogo upita ljudi koji bi tu želeli da borave i turistički. To će biti moguće u vreme kada nema poljoprivrednih radova i volontera. Novac dobijen od izdavanja objekta u turističke svrhe biće uplaćivan Udruženju "Bašta može svašta" i doprineće njegovoj samoodrživosti.
Trenutno je na imanju u toku prvi volonterski kamp, koji se realizuje uz pomoć Mladih istraživača Srbije. Volonteri ovoga puta borave u šatorima, a osim što će pomoći realizaciji ove plemenite ideje, moći će mnogo da nauče o organskoj poljoprivredi, prirodi, zdravom načinu pripreme hrane. Za njih će biti organizovani izleti i odlazak na kupanje na obližnjem jezeru. Ideja Udruženja, kako kaže Šijakinić, nije da se volonteri izrabljuju, nego da uz rad uče, druže se i stiču nove veštine. Podrazumeva se da će se tokom boravka u kampu hraniti isključivo organski.
Dok organska bašta za decu obolelu od raka ne zaživi u potpunosti, "Organela" će svakako deo svoje proizvodnje isporučivati na adrese roditeljskih kuća. Darko, Pavle i Teodora se nadaju da će uspeti da realizuju svoju zamisao, ali isto tako priželjkuju da im se priključe i drugi organski proizvođači. Lepo bi bilo, kažu, kada bismo udružili snage i obezbedili što više organske hrane onima kojima je neophodna, a često ne mogu da je priušte.
 
A. Milić