* Na površini nešto većoj od šest kvadratnih metara, na zemlji ukupne dubine 10 centimetara, mr Janko Đenić uzgaja čak 21 vrstu povrća, začinskog i aromatičnog bilja
 
Sve je više onih koji poslednjih godina zagovaraju podizanje urbanih bašta u cilju većeg ozelenjavanja površina u gradu. Na mnogim površinama gradskog jezgra, u restoranima, kafićima, na terasama i krovovima sve češće se mogu videti različite ukrasne biljke i drveće. U onim manje javnim površinama mogu se videti i urbane bašte. 
Takva jedna bašta postoji i u središtu gradskog jezgra Novog Sada. Naime, na površini nešto većoj od šest kvadratnih metara, na zemlji ukupne dubine 10 centimetara, mr Janko Đenić uzgaja čak 21 biljnu vrstu povrća, začinskog i aromatičnog bilja.  U njegovoj bašti uspevaju paradajz, paprika, krastavac, tikvice, bosiljak, nana, ruzmarin, ren, đumbir, origano, različito cveće, beli i crni luk, matičnjak...
Đenić kaže da posle četiri decenije provedene na njivama u južnom Banatu i Bačkoj,  radeći u ratarskoj i semenarskoj proizvodnji, nije tek tako mogao da se odrekne poljoprivrede. Zato je odlučio da mali prostor ispred zgrade u kojoj stanuje pretvori u baštu. Ovo je svojevrsni eksperiment, jer  postići da biljke budu u jako dobroj kondiciji, a da je pritom sloj zemljišta tako mali jeste – podvig. A da bi svoju ideju uspešno realizovao, ovaj agronom  postarao se da svi uslovi za proizvodnju budu ispunjeni i na ovako malom prostoru. Položaj bašte je takav da je delom dana u senci, da nije na jakom suncu, a organizovano je i navodnjavanje. 
Osim što je urbana, ovo je i biobašta, s obzirom na to da se ne koriste pesticidi već prirodni preparati koje Janko sam priprema. I izbor biljnih vrsta je takav da se međusobno čuvaju. 
– Za insekticid koristim rastvor suve ljute paprike, a za đubrivo pripravak od koprive i njim prskam listove. S obzirom na to da ovaj pripravak nema baš prijatan miris, čuvam ga u zamrzivaču, a primenjujem ga rano ujutru kada stanari zgrade još spavaju, kako im taj miris ne bi smetao, kaže Janko. 
Ova biobašta je pomogla Janku da kao penzioner ispuni svoje vreme, a posebno se dobro pokazala za rekreaciju u vreme obavezne izolacije zbog korone. Vremenom je ova bašta postala i edukativna, a posebno interesovanje za to kako i šta se gaji pokazali su stanovnici zgrade, i to ne samo odrasli već i deca. To je podstaklo Janka da napravi i dve klupe za redovne posetioce, a posebnu radost mališanima donosi vreme kada svi zajedno ubiraju plodove, a posle se njima i slade. 
– Bašta na platou ispred zgrade postala je sada redovno mesto okupljanja njenih stanara, a planiram da na istoj ovakvoj površini posadim i nekoliko stabala patuljastih voćnih vrsta, kaže Janko govoreći o svojim budućim planovima, jer proizvodnja hrane je, smatra, uz školstvo i zdravstvo najbitnija za jedan narod.
 
M. Antanasković