* Važno je pravilno izabrati parcelu, sorte, primeniti potrebnu agrotehniku i zaštitu, pa uspeh neće izostati
Kada se neko odluči da se upusti u proizvodnju o kojoj se malo  zna, onda je  logično da će se pojavljivati problemi koje treba da rešava u hodu, sam, bez mogućnosti da dobije pouzdan stručni savet. Desilo se to  Stefanu Manji, mladom inženjeru poljoprivrede i diplomiranom informatičaru koji je pre dve godine podigao organski zasad jabuke na porodičnom imanju u Stepanovićevu kraj Novog Sada.
- Kada sam podizao zasad, nigde u Srbiji nisam mogao da naiđem na dovoljno podataka o iskustvima i načinu na koji se podižu organski zasadi voća. Nisam znao ni koji je razmak sadnje najbolji. Neke preporuke na koje sam naišao bile su da se sadi na široki razmak, odnosno da se podigne voćnjak starog tipa. Međutim, to je, s druge strane, nosilo probleme s kvalitetom plodova, obavljanjem berbe, rezidbe... Srećom, imao sam priliku da boravim u Sloveniji i Austriji, pa sam video kako tamo rade organski proizvođači voća. Oni primenjuju savremeniji tip gajenja, koji sam i ja preneo u moj zasad, objašnjava Manja i napominje da uporedo sa gajenjem organske jabuke radi na primeni informacionih tehno-logija u voćarstvu, s ciljem olakšavanja posla proi-zvođačima.
Voćnjak je podignut u jesen 2017. i proleće 2018. godine na površini nešto većoj od jednog hektara. Ima stubove, protivgradnu mrežu, naslon žicu, a zasađene su voćke na slabije bujnoj  podlozi s razmakom 3,3 x 1 metar. Cilj je da kruna  voćke bude manja, ne previše razgranata, da je prozračna i dobro provetrena. Sve to, kako objašnjava naš sagovornik,  dovodi do manje vlažnosti lista i plodova, a posledično i do manje pojave bolesti. U ovako podignutom voćnjaku, plodovi se lakše beru i ujednačenijeg su kvaliteta. Kod obojenih sorti, ovakvim načinom uzgoja postiže se bolja obojenost plodova. 
Osim oblika krune, na kvalitet plodova utiče i osunčanost. Da bi plodovi što više bili izloženi Sunčevoj svetlosti, voćnjak je podignut u pravcu sever-jug, iako je zbog orijentacije parcele bilo jednostavnije da se redovi postave u pravcu istok-zapad.
- Što se tiče sortimenta, posadili smo sadnice koje smo sami proizveli, a otporne su na glavne gljivične bolesti, prvenstveno na prouzrokovača  čađave pegavosti lista i krastavosti ploda.  Neke od njih su domaće, autohtone, poput crvene i bele petrovače, šumatovke, a imamo i inostrane, koje su oplemenjivane na otpornost na patogene. To su sorte iz čeških, američkih i francuskih programa oplemenjivanja. Sveukupno ih ima  više od 15, s tim da četiri zauzimaju najveći deo površine, objašnjava Stefan Manja.
Sadnice koje su prve posađene dale su rod ove godine, a budući da ¼je zasad u periodu konverzije, mogle su da se označe kao sertifikovane i prodaju putem prodavnice organske hrane Gea organic u Novom Sadu. Ovaj mladi proizvođač kaže da će nastojati da proizvede što više plodova koji će biti za stonu potrošnju, ali uvek će biti i onih koji su za preradu. Još uvek ne zna za koji vid prerade će se odlučiti. 
- Za sada uspevamo gotovo sve poslove u voćnjaku da obavimo u okviru porodice, jer uz mene rade i majka Milka, otac Zdavko, sestre Simeona i Anastasija, supruga Julija. Olakšavajuća okolnost je i to što je zbog mnoštva sorti berba sukcesivna. Pravilno obavljanje berbe je veoma važno, jer nestručni berači mogu da prouzrokuju gubitke koji znaju da dostignu i do 30 odsto roda.  Štetu prouzrokuju uboji od pritiskanja prstom, nestručno spuštanje plodova u gajbu i slično. Može cela sezona da se uradi kako treba, a da se pri berbi naprave greške što dovodi do velikih ekonomskih gubitaka, upozorava Manja, uz napomenu da će ubuduće kako se bude povećavao rod ipak morati da angažuje stručne berače.
U organskoj proizodnji jedan od najvećih izazova svakako predstavlja zaštita. U konvencionalnoj proizvodnji, jabuka se često uzima kao negativan primer voća koje mora da se tretira mnogo puta. Stefan Manja kaže da na efikasnost održavanja dobrog zdravlja u organskom voćnjaku utiče mnogo faktora.
- Preduslov za dobro zdravlje plodova su odgovarajući izbor sorte, parcele, položaj voćnjaka i  dobra okrenutost redova. Zasad ne sme da se podiže u nekim depresijama gde je vazduh vlažan. Bitan je i izbor sortimenta, a po potrebi se sprovode i tretmani dozvoljenim sredstvima. Voćke se tretiraju najviše protiv čađave pegavosti lista i krastavosti plodova. Pravilnom upotrebom preparata na bazi sumpora i bakra  voćnjak može da se sačuva od zaraze, tvrdi mladi voćar, ali napominje da su naši organski voćari u nepovoljnijem položaju u odnosu na svetske kada su u pitanju dostupnost bioloških preparata. 
Napominje i da su se u borbi protiv štetnog insekta rutave bube dobro pokazale klopke, u stvari, plastične čaše ofarbane u plavo u koje je sipana voda, uz dodatak neke slatke materije. Aroma jagode se pokazala posebno efikasnom kada je u pitanju privlačenje ovih insekata, koji dolaze do klopki i upadaju u njih. U vreme najintenzivnijeg leta buba, klopke se moraju prazniti svakih nekoliko dana.
Iako u okolini ovog voćnjaka nema drugih zasada, pa samim tim ni ograničenja za organsku proizvodnju, Manja planira da poseje izolacioni pojas morača i tako dodatno osigura kvalitet jabuka. U periodu oprašivanja, u voćnjak će donositi košnice, a tek kada pčele obave svoj posao, iznosiće ih sa parcele i širiti protivgradne mreže. Planira i da automatizuje neke postupke rada, na primer zalivanje, kako ne bi morao da zbog toga odlazi u voćnjak.
Pred Stefanom i njegovom porodicom je period u kojem treba dobro da se pripreme za sledeću godinu i ozbiljniji rod koji bi trebalo da u značajnijoj meri počne da vraća uloženo. Naredna sezona će u tom pogledu biti prelomna za donošenje odluke  u kojem pravcu će se dalje kretati proizvodnja. Velika potražnja za organskim voćem u svetu i kod nas daje nadu da će ovaj mladi voćar uspeti u nameri da razvije ekonomski isplativ biznis, koji je ujedno  dobar za životnu sredinu i zdravlje ljudi.
 
Aleksandra Milić
 
INOVACIJE U OREZIVANJU
 
Orezivanje u ovom voćnjaku je za sada minimalno. Suština je, kako objašnjava Stefan Manja, da se u mladom voćnjaku suzbijaju samo grane koje su previše bujne.  
- Treba praviti što manje rezova, u prve tri godine poželjno je ne koristiti makaze, jer se rezovima podiže nivo hormona giberelina, izaziva novi bujan porast i odlaže rodnost. Iako ovakva tehnologija  nije široko rasprostranjena, delotvorna je. Ja sam je naučio od jednog nemačkog stručnjaka i to se pokazalo kao najbolji način za sprečavanje preterane bujnosti. Probali smo različite tehnike. Na nekim mestima ostavili smo grančicu i povili je, na nekima nismo povili,  negde smo skratili na čep ili patrlj,  dok smo na pojedinim grančicu slomili rukom na određenoj dužini. U ovom poslednjem slučaju dobili smo najmanji odgovor u smislu novog jakog porasta.  Odgovor je bio najizraženiji tamo gde je sečeno makazama, jer smo tu dobijali po najmanje dva jaka porasta,  koje sledeće godine ponovo treba rezati. Na taj način se samo ulazi u začaran krug bujnosti, tvrdi ovaj voćar.