* Bez dugoročne strategije nema ni uspeha

Malina je proizvod po kome nas svet prepoznaje. Decenijama Srbija važi za jednog od najvećih svetskih proizvođača ovog voća, specifičnog kvaliteta. Iako po obimu proizvodnje malina nije u grupi  voćnih vrsta koje su kod nas najzastupljenije, ipak se po vrednosti ostvarenog ukupnog izvoza ubraja  među najznačajnije voćne vrste. Onda se s razlogom postavlja pitanje: zašto svake godine malinari strahuju kakvu će prođu imati i koju cenu će ostvariti njihov rod na tržištu.
Po oceni prof. dr Nenada Magazina, šefa Katedre za voćarstvo i vinogradarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, ima više razloga za ovakvo stanje. U prethodnom periodu država je malinu zanemarivala. Nažalost, i  naši  proizvođači, kao i drugi  učesnici u lancu proizvodnje,  često razmišljaju kratkoročno, bez neke dugoročne strategije i ne unapređuju ovu proizvodnju.
– Problem je i što su zasadi uglavnom stari. Tačne površine pod malinom se ne znaju, a proizvodnja varira iz godine u godinu. Prosečan obim proizvodnje sa 80.000 smanjio se na 60.000 tona. Da bi se ovo stanje popravilo, potrebno je raditi na proizvodnji kvalitetnog sadnog materijala. Iako se godinama na to upozorava, nikako da apel urodi plodom. Takođe, naši malinari su najviše oslonjeni na sortu "vilamet", kojoj najviše odgovara podneblje u Srbiji, a delimično i na "miker". Za probirljivo svetsko tržište to nije dovoljno. U proizvodnju treba uvoditi i nove sorte, ali i zadržati postojeće, objašnjava  prof. dr  Magazin.

Cena kamen spoticanja

I cena određuje obim proizvodnje. Lako je u godinama kada malina ima visoku otkupnu cenu. Tada nema razloga za brigu. Zabrinutost je, naravno, veća kad je niža cena. Dešavalo se da zbog izrazito niske cene i neisplativosti mnogi malinari odustanu od ove proizvodnje i preorijentišu se na proizvodnju unosnijih voćnih vrsta. Ovogodišnja cena se još uvek ne zna. Zaliha nemamo, hladnjače su ispražnjene, a u svetu je velika potražnja za ovim voćem.
Neizvesnost je prisutna među malinarima. Božo Joković, direktor zadruge "Agro eko voće" iz Arilja, podseća da je godina teška za voćare. Ako vremenske prilike dozvole, za mesec dana očekuje se berba malina.  Vegetacija kasni, a malinari se ipak nadaju da će uspeti da izvuku maksimalan rod koji može da se iznese u ovakvoj godini. Treba imati na umu da zasadi nisu obnavljani, uglavnom su stari. Na selu je ostalo malo mladih koji bi nosili posao, što sve utiče na  proizvodnju.
 – Godinama proizvođače malina prati loša otkupna cena, kao i nesuglasice između proizvođača i hladnjačara. Prošlogodišnja otkupna cena  se kretala od 200 do 250 dinara, ali  kad postoji velika razlika – to nije dobro. Već sada se nagađa da će ovogodišnja otkupna cena biti visoka, ali to su  samo pretpostavke. Takođe, neosnovana je tvrdnja da je u nekim regionima  unapred  ugovorena celokupna proizvodnja, kaže Joković.
Otkupna cena još uvek je nepoznata i hladnjačarima. Mirjana Nikolić, direktor prodaje ITN "Eko Povlen" u Kosjeriću, kaže da još uvek nisu formirali otkupnu cenu, ali biće u skladu sa zahtevima tržišta. Ova hladnjača godišnje izveze 11.000 tona zamrznutog voća, od toga 80 odsto u malim pakovanjima plasira se na evropsko tržište preko lanaca supermarketa. Malinu, kupinu, borovnicu, jagodu i višnju otkupljuju od svojih lokalnih kooperanata. Ukupno ih je 500, a saradnja se odvija na osnovu ugovora koji se pravi početkom godine.
Prof. dr Magazin upozorava da prilikom formiranja cene treba imati na umu da suviše visoke cene utiču na krajnje kupce, tako što oni polako počinju da odustaju od kupovine maline i prelaze na drugo zamrznuto jagodasto voće, što nije dobro.

Povećanje prinosa i smanjenje troškova proizvodnje

Da bi se taj ciklus amortizovao, potrebno je unaprediti proizvodnju maline sa stanovišta povećanja prinosa, ali i smanjenja troškova proizvodnje. Povećanje prinosa je moguće uz primenu pune agrotehnike u zasadima koji su podignuti sa sadnim materijalom sumnjivog porekla, kao i u onima na neadekvatnom području ali i u starijim zasadima. S druge strane, troškove proizvodnje mi još uvek ne možemo da smanjimo kao razvijene zemlje, gde se malina mašinski bere. Kod nas je berba ručna, što dodatno poskupljuje proizvodnju. Ali ručno obrani plodovi su prvog kvaliteta, cenjeni i traženi na tržištu.  
– Naši malinjaci uglavnom su na nepristupačnim terenima. Proizvodnja maline u zapadnoj Srbiji najvećim delom odvija se na malim gazdinstvima, na terenima koji su pod nagibom, gde nije moguća primena mehanizacije, podseća prof. dr Magazin.
Dobrivoje Radović, predsednik Asocijacije malinara Srbije, kaže da se već godinama teško dolazi do berača. Situacija se nije promenila ni ove godine, tako da će malinu uglavnom brati članovi porodice, što im neće teško pasti jer se i ne očekuje visok rod.
U ovoj godini ne očekuju se ni vrhunski prinosi, ali ne bi trebalo da budu ni loši. Razlog za to jednim delom svakako su vremenske (ne)prilike. Toplo vreme u februaru, pa hladan mart, april i maj, a bilo je i snega kad mu nije bilo vreme. Dobar deo zasada ne može da ostvari visoke prinose jer su stari. Mnogi od njih su prethodnih godina bili zapušteni, deo je vraćen u proizvodnju, ali ne ostvaruju punu rodnost.
– Ova godina je posebna jer su malinari primenili punu agrotehniku i kompletnu zaštitu, a to ipak ne garantuje visok prinos. Iako su malinjaci u dobroj kondiciji, ukoliko se desi nevreme, kao nedavno na području Ljiga i Milanovca, za kratko vreme ode sav rod i trud, a većina zasada nije osigurana, ističe  Radović.
Prof. dr Nenad Magazin naglašava da je, bez strateškog ulaganja države u ovaj sektor poljoprivrede, teško ostvariti napredak u malinarstvu. I dok mi budemo stagnirali, druge zemlje zauzeće sve značajnije pozicije na tržištu. Problema ima, ali je neophodan jedan sveobuhvatan pristup svih relevantnih činilaca u lancu proizvodnje–prometa i prerade maline, kako bi se svi dogovorili i nastavili sa jednom uspešnom proizvodnjom, a malina će to umeti da vrati.

Tamara Gnip