* Proizvodnja pelena iz rasada mnogo je  uspešnija od direktne setve, a rasađuje se početkom maja


Pelen (Artemisia absinthium L.) je višegodišnja, polužbunasta, zeljasta i lekovita biljna vrsta. Pripada familiji Asteraceae.  Ime roda nastalo je od grčke reči artemis – zdrav i tako je u imenu naznačena lekovitost biljaka ovoga roda. Pored uobičajenog naziva pelen, za ovu biljku u narodu postoji više imena. Najčešće se koriste: gorki pelen, beli pelen, gorčika i pelenak.
Za lekovitost pelena znalo se još u starom veku. U lekovite svrhe koristili su ga stari Egipćani, a Rimljani su najbolje sportiste opijali napitkom od pelena, jer im je, navodno, obezbeđivao dobro i večno zdravlje. Pelen je poreklom iz mediteranskog regiona Evrope i Azije. Samonikao raste širom Evrope, Azije i Severne Amerike. U svetu se dosta gaji, pa se  proširio u SAD, Kanadu i na Novi Zeland. Kod nas se javlja gotovo svuda. Kao korov raste po poljima, uz puteve, na zapuštenim i neobrađenim površinama, međama, plitkim i kamenitim padinama, ali uglavnom na sunčanim i suvim mestima. Radi dobijanja sigurnog prinosa ujednačenog kvaliteta, sve više se gaji plantažno.

Morfologija

Korenov sistem pelena je snažan, jako razgranat i u gornjem delu odrvenjen. Velike je usisne moći, dobro vezuje zemljište i uspešno koristi hranljive supstance iz njega. Stablo je uspravno, okruglastog preseka, jako razgranato, obraslo lišćem i pokriveno srebrnastim, belim dlačicama. Raste u visinu od 60 cm do 150 cm.
Listovi su, naročito sa naličja, gusto obrasli sivkastim, kao kadifa mekanim dlačicama srebrnastosive boje. Donji listovi su na dugačkim drškama, tri puta perasto deljeni i dosta su krupni. Gornji listovi su sitniji, imaju kratku dršku ili su sedeći i jedanput-dvaput perasto izdeljeni. Režnjevi su im duguljasto lancetasti i kratko ušiljeni. Listovi uz cvast su sedeći i celi. Liče na bodlju.
Cvetovi su sitni, svetložute boje, sakupljeni u cvetne glavice prečnika od 3 mm do 4 mm. Glavice su sabrane u jako granatu metličastu cvast. Cvetovi u središtu glavice su dvopolni, dok su obodni ženski sa žigovima znatno iznad krunice. Biljka pelena cveta tokom leta. Plod je ahenija bez papusa. Dugačka je oko 1,5 mm.
Seme je sitno. Počinje da klija na temperaturi od 17 ºC. Apsolutna masa 1.000 semena je u granicama od 0,08 g do 0,1 g. Klijavost semena je mala i zadržava se kratko, tek jednu do dve godine.

Hemijski sastav i upotreba

U lekovite svrhe od pelena se koristi list, nadzemni deo biljke u cvetu dužine oko 30 cm i etarsko ulje.
Od aktivnih supstanci pelen sadrži etarsko ulje, glikozide, skrob, smolu i dve gorke kristalne supstance absintin i artabsin. Etarsko ulje je plavkastozelene boje, od hamazulena, koji nastaje od artabsina u toku destilacije. Pored hamazulena, etarsko ulje sadrži i monoterpenske sastojke tujon i tujil, alkohola koji su neurotoksični, izazivaju pojavu epileptičnih napada, odnosno prouzrokuju psihičke poremećaje.
Kao gorka droga pelen se koristi u obliku čaja, tinkture i ekstrakta, sam ili sa drugim gorkim drogama za izazivanje apetita, za poboljšavanje varenja i protiv gasova. Delotvoran je i kod šećerne bolesti, bolnih menstruacija, protiv groznice, za snižavanje temperature i protiv crevnih parazita. Zbog svoje gorčine najviše se upotrebljava za lečenje stomačnih problema. Pored toga, naročito u narodnoj medicini, koristi se za poboljšanje vida, protiv bolova u uhu, za razbijanje kamena u mokraćnoj bešici, protiv nesvestice, za ubrzavanje cirkulacije, za smanjenje sekrecije i za uklanjanje modrica.
Važno je znati: pored toga što je gorak, pelen je i otrovan – naročito etarsko ulje zbog prisustva ketona tujona. Do trovanja može doći i dugotrajnom upotrebom alkoholnih pića na bazi pelena (pelinkovac, vermut, absint, gorki list), kao i od velikih doza leka uzetog protiv crevnih parazita ili za abortus. Upotreba pelena ne preporučuje se trudnicama i dojiljama.
 Pelen se koristi u kozmetičkoj industriji za proizvodnju parfema. Velike količine pelena troše se u veterinarskoj medicini za izradu sredstava koja se dodaju stočnoj hrani. Ti dodaci pospešuju tov i dobro su preventivno sredstvo protiv crevnih parazita kod domaćih životinja.
 U ratarskoj proizvodnji, najviše u cvećarstvu i povrtarstvu, pelen   repelentno deluje na larve nekih insekata. Može se koristiti i u zatvorenom prostoru da otera buve i moljce.
 U industriji alkoholnih pića likera i rakija  – aperitiva – upotrebljava se etarsko ulje pelena, a mogu se uzeti i ekstrakti herbe. U novije vreme ova primena se smanjuje i sve više izbegava zbog štetnih delovanja tujil-alkohola i ketona tujona. U nekim zemljama, poput Nemačke i  Švajcarske, zabranjena je upotreba etarskog ulja pelena u proizvodnji gorkih aromatičnih alkoholnih napitaka upravo zbog prisustva tujona.

Uslovi uspevanja

Pelen povoljno reaguje na više temperature i dobro uspeva u toplijim i umerenim oblastima. U našim agroekološkim uslovima nadzemni deo izmrzava tokom zime, a na proleće iz glave korena izbijaju nova stabla. Zahteva svetle, dobro osunčane terene. Može uspevati i u manjoj zaseni ili u potpunom hladu, ali onda daje manje prinose slabijeg kvaliteta. Dobro podnosi sušu. Višak vode tokom vegetacije može dovesti do truljenja korena, a ukoliko se biljka duže vremena nađe u uslovima veće vlažnosti, može početi da truli i stablo. Podnosi i zemljišta nešto slabije plodnosti. Može se uspešno gajiti i na peskovito-ilovastim zemljištima sa dovoljno krečnjaka. Ipak, najveće prinose najboljeg kvaliteta daje na dubokim humusom bogatim zemljištima sa povoljnim vodno-vazdušnim režimom.

Tehnologija proizvodnje

Pelen, kao višegodišnja biljna vrsta, ne uvodi se u klasičan plodored. Najbolji predusevi su mu širokorede okopavine, posebno one pod koje je unesen stajnjak. Monokulturu ne podnosi, pa se na istoj parceli može proizvoditi tek posle tri-četiri godine.
Osnovna obrada zemljišta za zasnivanje useva pelena provodi se tako što se u jesen zemljište duboko uzore i ostavi da prezimi u otvorenim brazdama. Imajući u vidu da je pelen višegodišnja biljka, dubina oranja treba da bude što je moguće veća, od 35 cm do 40 cm, kako bi se za što duži period obezbedili povoljni uslovi za rast i razvoj biljaka.
Predsetvena priprema obavlja se u proleće, neposredno pred zasnivanje useva pelena. Cilj ove mere je da se što bolje pripremi površinski sloj zemljišta kako bi veoma sitno seme pelena, koje klija isključivo na svetlosti, imalo što bolje uslove za klijanje i nicanje. Ukoliko se razmnožava iz rasada, ova mera treba da obezbedi uspešan prijem i razvoj rasađenih biljaka.
Poznato je da pelen proizvodi veliku količinu nadzemne biomase. Zato mu treba obezbediti dovoljno hranljivih supstanci u obliku pristupačnom za biljku. To se postiže dodavanjem raznih vrsta hraniva. Količina i vrsta hraniva zavisi prvenstveno od plodnosti zemljišta, a vreme dodavanja zavisi od vrste hraniva i stanja useva. Mineralna hraniva, fosforna i kalijumova đubriva, unose se prilikom osnovne obrade zemljišta, a azotna se dodaju kroz prihranjivanje tokom vegetacije. Organska hraniva, prvenstveno stajnjak, ne unose se direktno pod usev pelena. Najbolje je kada je stajnjak unesen pod prethodni usev. Ukoliko se dodaju mikrobiološka hraniva, prinos se povećava, a poboljšava se i odnos aktivnih supstanci u biljci.

Setva

Pelen se može razmnožavati na nekoliko načina. Najčešće je to semenom, direktnom setvom na proizvodnu parcelu ili iz rasada, i deljenjem starijih bokora.
Direktna setva semena na proizvodnu parcelu je pogodan način koji ima niz specifičnosti. Najvažnije je da se površinski sloj zemljišta što bolje pripremi, tj. usitni i poravna, kako bi veoma sitno seme pelena, koje se seje na površinu jer klija samo na svetlosti, imalo povoljne uslove za klijanje i nicanje. Seje se u proleće vrstačnim sejalicama na međuredno rastojanje od 50 cm do 70 cm. Za ovaj način setve potrebno je od 5 kg/ha do 6 kg/ha semena, zavisno od međurednog rastojanja.
Zasnivanje useva pelena preko proizvodnje rasada je uspešniji, sigurniji ali i skuplji način. Potrebno je prethodno proizvesti rasad, a onda ga rasaditi na stalno mesto. Seme za proizvodnju rasada seje se u zaštićenom prostoru, u plastenicima, staklenicima, toplim lejama u februaru, a rasađivanje se obavlja početkom maja. Seme se može sejati direktno u leje ili u kontejnere, što je sigurnije i bolje, ali i skuplje. Postoji još jedan način proizvodnje rasada – u hidroponima, ali se on izuzetno retko koristi kod pelena. Mana mu je i to što nije dozvoljen u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Veličina vegetacionog prostora kod rasađivanja rasada pelena određena je međurednim rastojanjem od 50 cm  do 70 cm i rastojanjem biljaka u redu od 30 cm.
Zasnivanje useva pelena deljenjem starijih bokora karakteristično je za proizvodnju na malim površinama, kao i za razmnožavanje selekcionog materijala.

Tekst i foto:
Dr Radosav D. Jevđović
IPLB "Dr Josif Pančić" Beograd   


SKROMAN SORTIMENT

Kada su sorte u pitanju, kod nas se nije mnogo radilo na njihovom stvaranju. Postoji jedna registrovana domaća sorta i ona se najviše i gaji. To je sorta "petrovački" koja po svojim proizvodnim karakteristikama najviše odgovara našim agroekološkim uslovima proizvodnje. U svetu se dosta gaje sorte grossblattriger i lambrook silver, ali one kod nas još uvek  nisu značajnije zastupljene.

U narednom broju:
Nega, žetva i sušenje pelena