* Prvo tretiranje za suzbijanje vektora – cikade, prenosioca fitoplazmoze, sprovodi se posle cvetanja u prvoj polovini juna, do trećeg razvojnog stadijuma larve
 
Fitoplazme su patogeni koji prouzrokuju bolesti na raznim biljnim vrstama poput kukuruza, šećerne repe, krompira, povrća, voća, ukrasnog bilja i vinove loze. Ubrajaju se u specifične mikroorganizme svrstane između virusa i bakterija, a u inficiranim biljkama nalaze se u floemu, gde prouzrokuju začepljenje sprovodnih sudova koji dovode do anomalija na vegetativnim i generativnim biljnim organima. Česti simptomi njihovog prisustva su viresencija (ozelenjavanje cvetnih delova), filodija (transformacija cvetnih delova u listove), sterilnost cvetova, promena boje listova (žutilo ili crvenilo), kovrdžanje listova, skraćivanje internodija, nekroza floema, kržljavost. 
U Evropskim vinogradima prisutne su fitoplazme FD - Flavescence doree, BN-Bois nori, GY-Grapevine yellows i Aster yellows.
Zlatasto žutilo vinove loze
 
Najdestruktivnija od svih poznatih fitoplazmi na vinovoj lozi je Flavenscense doree, prouzrokovač zlatastog žutila, koja može da pričini  velike ekonomske štete. Utvrđeno je da infekcija napreduje duž redova, pri čemu su čokoti susednih redova zahvaćeni zarazom, što daje sliku širenja bolesti u krugovima. Infekcija se brzo širi na susedne biljke i redove i to vektorom – cikadom, Scaphoideus titanus. Ukoliko se ne preduzmu odgovarajuće mere zaštite, ubrzo dolazi do velikih šteta koje se ispoljavaju u gubitku roda i propadanju zaraženih čokota. 
Fitoplazmoza vinove loze prvi put pojavila se u Francuskoj 1950, i od tada se proširila u mnoge evropske zemlje – Austriju, Italiju, Španiju, Portugaliju, Švajcarsku, Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku i  Rumuniju.
Zbog velikog značaja koje ima gajenje vinove loze za našu zemlju, 2005. godine, na osnovu člana 41 Zakona o zaštiti bilja, Ministarstvo poljoprivrede donelo je Naredbu o proglašenju područja zaraženih karantinskim štetnim organizmom Flavescence doree i preduzimanju mera suzbijanja vektora (cikada) i krčenju zaraženih vinograda. 
U Republici Srbiji se po Programu mera zaštite zdravlja bilja sprovodi poseban nadzor nad prouzrokovačem zlatastog žutila vinove loze i vektorom – cikadom. 
Vizuelne preglede i uzorkovanje biljnog materijala sa simptomima za laboratorijsku analizu sprovodi 27 poljoprivrednih stručnih službi u 26 upravnih okruga, i to na teritoriji AP Vojvodine 11 poljoprivrednih stručnih službi u sedam okruga, a na području  Centralne Srbije 16 službi u 19 okruga.
Fitoplazmoza ima karakter epidemijskog širenja u zasadima vinove loze. Prenosi je poznati vektor – cikada, koji je svojim životnim ciklusom u potpunosti vezan za vinovu lozu. Cikada je od izuzetnog značaja za brzo širenje ove bolesti unutar vinograda, ali i okolnih vinograda. U područjima gde je prisutna, dinamika širenja bolesti vektorom iznosi 5–10 km u toku godine.
Do pojave fitoplazme u udaljenim regionima od mesta žarišta dolazi prometom zaraženog sadnog materijala. Prirodni rezervoar zlatastog žutila vinove loze je pavitina (Clematis vitalba) ili divlja loza, koja se redovno sreće oko zasada vinove loze u Srbiji.
Simptomi
 
Biljke inficirane fitoplazmozom pokazuju čitav niz karakterističnih simptoma na vegetativnim i generativnim organima. Na zaraženim čokotima pupoljci u proleće ne kreću, ili kreću kasnije od zdravih, porast lastara je usporen, internodije na zaraženim lastarima su kraće. Lastari ne odrvene u potpunosti, pa izmrznu tokom zime. Zaraženo lišće je čvrsto, krto i uvija se po ivici. Kod belih sorti zaraženo lišće je žuto, a kod crvenih je intenzivnije crvene boje. Duž glavnog nerva nastaju pege koje nekrotiraju. U zavisnosti od jačine i vremena pojave simptoma, cvasti se suše, bobice se smežuravaju.
Tokom proleća, u vreme kretanja vegetacije, simptomi fitoplazmoze na inficiranim čokotima nisu vidljivi. Jasnije vidljive promene počinju se uočavati posle cvetanja. Simptomi (FD) su najuočljiviji u avgustu, iako se slični simptomi na listovima mogu uočiti u septembru i oktobru, ali tada su najčešće u pitanju druge fitoplazme (BN) koje napadaju vinovu lozu. 
Stepen zaraženosti čokota može biti različit. Nekad su zaraženi samo pojedinačni lastari, ponekad veći deo čokota, a vrlo često je i čokot potpuno zaražen. Nakon  dve do tri godine dolazi do potpunog propadanja čokota. 
 
Širenje bolesti i ekonomski značaj
 
Bolest se širi zaraženim sadnim materijalom i vektorom – cikadom. Jednom zaražena vinova loza  ostaje zauvek inficirana i zaraza se jedino može preneti sa jednog na drugi čokot vektorom. Cikada (Scaphoideus titanus) se jedino hrani na vinovoj lozi, ali štete koje ona čini ishranom su zanemarljive u odnosu na štete koje čini prenoseći fitoplazmu. Bolest se ne prenosi vetrom, vodom, makazama tokom rezidbe.
Fitoplazmoza vinove loze je bolest koja sve više preti evropskom i srpskom vinogradarstvu. 
Na osnovu laboratorijskih analiza, za poslednje tri godine u AP Vojvodini izdvajaju se četiri žarišta u tri vinogorja i četiri okruga (Potisko vinogorje – Severnobanatski okrug – PSS ”Senta” ; Telečko vinogorje – Zapadnobački okrug – PSS ”Vrbas”; Fruškogorsko vinogorje – Južnobački okrug – PSS ”Novi Sad” i Sremski okrug – PSS ”Ruma”).
U Centralnoj Srbiji izdvaja se pet žarišta u pet vinogorja i šest okruga (Beogradsko vinogorje – Podunavski okrug – PSSS ”Smederevo” ; Nišavsko vinogorje – Nišavski okrug – PSSS ”Niš”, Kruševačko vinogorje – Rasinski okrug – PSSS ”Kruševac”, Šabačko vinogorje – Mačvanski okrug – PSSS ”Šabac”, Pirotsko vinogorje – Pirotski okrug – PSSS ”Pirot”).
Dosadašnja saznanja su pokazala da sve sorte vinove loze nisu podjednako podložne napadu (FD). Posebno osetljive su sorte vinove loze ”šardone”, ”pinot noar”, ”pinot blank”, ”pinot gris”, ”kaberne sovinjon” i ”frankovka”. Zabrinjavajući porast i širenje zaraze mogli bi dovesti do nemogućnosti uzgoja osetljivih sorti, a s obzirom na to da se radi o perspektivnim sortama koje se sve više traže na tržištu, time bi se nanele velike štete vinogradarstvu.
 
Suzbijanje
 
Za fitoplazme kao patogene i uzročnike zlatastog žutila vinove loze za sada, nažalost, nema leka. U borbi protiv fitoplazmi koriste se indirektne mere suzbijanja kojima se pokušava sprečiti njihovo širenje. 
Najvažnije je  uklanjanje i uništavanje obolelih čokota vinove loze koji pokazuju simptome u matičnim i proizvodnim zasadima.  Zatim praćenje pojave cikada, postavljanjem žutih lepljivih ploča u vinogradu i obavezno suzbijanje prema programu zaštite i preporuci PIS-a. Naravno, važno je suzbijanje korova i samoniklih biljaka vinove loze, kao potencijalnih rezervoara zaraze. Zatim krčenje zapuštenih vinograda, kao i uništavanje divlje loze, odnosno obične pavitine. Za sadnju treba koristiti  zdrav i sertifikovan sadni materijal. Pri izboru sortimenta treba birati manje osetljive sorte vinove loze, posebno u vinogradima u kojima je fitoplazmoza već prisutna. 
Program suzbijanja cikade (S. titanusa) u zasadima vinove loze mora da obuhvati tri tretmana. Prvo tretiranje se sprovodi posle cvetanja, u prvoj polovini juna, do trećeg razvojnog stadijuma larve. Drugo tretiranje obavlja se početkom jula, 10 do 14 dana nakon prvog tretmana. Ako se tokom jula nedeljno ulovi četiri ili više odraslih jedinki cikade po jednoj žutoj lepljivoj ploči, sprovodi se treći tretman. 
Za suzbijanje larvi i odraslih jedinki cikade koriste se insekticidi Todome 24-SC (buprofezin + fenpiroksimat) u koncentraciji 0,1% i Elisa (buprofezin) u koncentraciji 0,06%. 
Edukaciju poljoprivrednih proizvođača o pojavi, širenju i merama zaštite od fitoplazmoze vinove loze sprovode poljoprivredne stručne službe na svojim proizvodnim područjima.
Tekst i foto:
Koordinator za program mera AP Vojvodine
Dipl. inž. Milena Petrov
PSS ”Novi Sad”