* Uoči butonizacije (pojave cvetnih pupoljaka) rast stabla se usporava, kada su i najveće potrebe biljaka za vodom i hranljivim materijama
 
Proizvodnja duvana je veoma složen i po mnogo čemu specifičan proces, koji je uslovljen mnogim faktorima. Na rast, razviće, prinos i kvalitet utiču  klimatski, zemljišni i agrotehnički uslovi. Proizvodnja duvana  odvija se u dva perioda: proizvodnja rasada koji traje 45–60 dana i period razvića u polju 80–150 dana, a svaki od njih čini više ontogenetskih faza. 
Posle rasađivanja, nastupa period rasta u polju koji obuhvata  ukorenjavanje, bujni porast biljaka, cvetanje, formiranje ploda i sazrevanje semena.
Rast i razviće duvana u polju počinje fazom ukorenjavanja. U tom periodu nadzemni deo biljke slabije raste, dok se koren grana i ostvaruje intenzivan rast. Ova faza traje 10–15 dana. Potom nastupa faza bujnog porasta koja traje 40–50 dana i predstavlja period u kome se ostvaruje brzo formiranje nadzemnog dela biljke kada stablo i listovi intenzivno rastu. Uoči butonizacije (pojave cvetnih pupoljaka) rast stabla se usporava, a potrebe duvana za vodom i hranljivim materijama su u tom periodu najizraženije. Posle 7–10 dana od pojave cvetnog pupoljka nastupa cvetanje i odvija se od centra prema periferiji cvasti. Period cvetanja traje 15–35 dana, a zavisi od sorte, temperature, vlažnosti i obezbeđenosti hranljivim materijama.
 Posle oplođenja sledi formiranje ploda (čaura) sa semenom i ova faza traje 15–35 dana. Optimalna temperatura za formiranje semena iznosi 22–28 °C. Formiranje i sazrevanje listova ne može da se izdvoji kao posebna faza u razviću duvana, jer se stalno odvija, a posebno u vreme bujnog porasta i cvetanja. Period rasta jednog lista traje 20–25 dana. Kada list dostigne svoj najveći rast i kada sadrži najviše organskih materija, ulazi u tehničku zrelost.
 
Odnos prema toploti, svetlosti, vlagi
 
S obzirom na to da duvan vodi poreklo iz tropskih i suptropskih predela, ima velike potrebe za toplotom i svetlošću. Niske temperature ispod nule, od -1 do -2 °C prouzrokuju stradanje biljaka, dok minimalne temperature za rast i razvoj iznose 10–12 °C, optimalne 22–30 °C, a maksimalne 35 °C, što ukazuje na to da temperature ispod 10 °C nisu povoljne, kao i da su najpovoljnije temperature u periodu sazrevanja lišća preko 20 °C.
Kada je u pitanju svetlost, duvan traži intenzivno osvetljenje za obavljanje fotosintetske aktivnosti, što dovodi do brzog nakupljanja suve materije i postizanja visokih prinosa.
Tokom  razvojnih faza, duvan ima različite potrebe za vodom koje rastu od rasađivanja do prelaska u fazu butonizacije i početka cvetanja. Optimum padavina u vegetacionom periodu za tip ”berlej” iznosi  800–1.000 mm, tip ”virdžinija” 600–800 mm, dok je za orijentalne i dopunske duvane 120–200 mm. Specifično je to što u fazi sazrevanja lišća duvan može da izdrži dugotrajnu sušu, što može biti povoljno za aromatične sitnolisne duvane, ali dugotrajne suše se mogu negativno odraziti na prinos i kvalitet kod krupnolisnih duvana.
Nega biljaka
 
Gustina sadnje duvana u polju prvenstveno zavisi od tipa i sorte, a potom od klimatskih i zemljišnih uslova. Preporučuje se razmak između redova 107–122 cm, a biljaka u redu 46–61 cm, gde gustina useva iznosi  15.000–20.000 biljaka po jednom hektaru. Rasađenom duvanu na njivi treba posvetiti pažnju, kako bi se dobio visok prinos i još bolji kvalitet. 
Nega obuhvata više agrotehničkih mera, poput međuredne kultivacije, zaštite od korova, bolesti i štetočina, potom navodnjavanje i specifične mere, kao što su zalamanje cvasti i zakidanje zaperaka.
Međuredno kultiviranje se izvodi dva do tri puta, pri čemu se površinski sloj održava u rastresitom stanju i uništavaju se korovske biljke, a prvo kultiviranje se obavlja 10–15 dana  posle sadnje.
Suzbijanje korova obavlja se pre rasađivanja i to inkorporacijom i prskanjem zemljišta.
Inkorporacija je postupak unošenja herbicida u zemljište do dubine 5–7 cm. Izvodi se neposredno posle tretiranja površine zemljišta. Na ovaj način povećava se efikasnost herbicida. Primena herbicida putem inkorporacije jednako je efikasna kako u suvoj, tako i u vlažnoj godini.
Najčešće korovske vrste u duvanu su: poponac (Convolvulus arvensis), pomoćnica (Cirsium arvense), poljski rastavić (Equisetum arvense), muharika (Digitalis sp.), pirevina (Agropirum repens) i druge. Za suzbijanje korova u duvanu postoji više selektivnih herbicida koji suzbijaju pojedine grupe korovskih vrsta:  Devrinol 45-F, Galex/R 500-EC, Bonalan-EC, Patoran/R/50 i drugi.
Navodnjavanje duvana treba izvoditi od sadnje do početka cvetanja i berbe, a broj, vreme i količina vode su značajni za prinos i kvalitet. Poznato je da od sadnje do početka cvetanja u proseku prođe 60–65 dana, tako da se smatra da krupnolisnim duvanima treba nedeljno oko 25 mm vode, pa količina vode u jednom navodnjavanju treba da iznosi 25–35 mm, što predstavlja prosečne uslove tokom proizvodnje. Navodnjavanje ima veći učinak noću, kao i na lakšim zemljištima gde treba češće navodnjavati manjim količinama vode, a na težim obratno. Međutim, brzina upijanja vode veća je na lakšim nego na težim zemljištima, pa zbog toga treba prilagoditi dužinu trajanja zalivanja. Na brzinu upijanja, pored tipa zemljišta, utiče i količina vode u njemu, pa je u proizvodnji duvana najznačajnija voda koja se ne može ocediti, a pristupačna je biljkama (naziva se ”pristupačna voda”). Posebno je značajna do dubine 20–30 cm, jer je u toj zoni najveći deo njihovog korenovog sistema.
Navodnjavanje se može vršiti veštačkom kišom ili sistemom ”kap po kap”. Navodnjavanje veštačkom kišom je takav način zalivanja koji je najbliži padanju kiše, a za razliku od prirodne kiše, ovde je moguće kontrolisati intenzitet, visinu i trajanje orošavanja.
Sistem navodnjavanja ”kap po kap” ima određene prednosti u odnosu na ostale sisteme, koji se ogledaju kroz uštedu energije zbog malih radnih pritisaka, niskog utroška vode i radne snage. Zbog načina i količina dodavanja vode manje je isparavanje, što je značajno za duvan, jer povećanje relativne vlažnosti može uticati na pojavu bolesti. Pogodan je način navodnjavanja u zaštićenom prostoru (staklenik, plastenik) i za manje površine.
Nedostatak ovog načina navodnjavanja ogleda se u upotrebi cevi  velike dužine,  što otežava kretanje ljudi i mašina, kao i  visokoj ceni početnih ulaganja u opremu.
 
Primena đubriva
 
Duvan se đubri mineralnim i organskim đubrivima, a pored toga može se primeniti i folijarno preko lista. Poljoppivrednici pre gajenja duvana treba da obave agrohemijsku analizu zemljišta jer, pored unošenja đubriva, važno je i poznavati pH vrednost, odnosno kiselost zemljišta. Za popravku se mogu koristiti krečna đubriva koja vrše kalcifikaciju. Od mineralnih đubriva koriste se kompleksna đubriva sa manje azota, a više fosfora i kalijuma, sastav NPK treba da bude formulacije 3:11:10; 7:22:14; 6:10:20, u količinama 400–900 kg/ha. Količina đubriva koja će se uneti zavisi od plodnosti zemljišta, klimatskih uslova, agrotehničkih mera, tipa i sorte duvana.
 
Dipl. inž. Gordana Rehak
PSSS ”Šabac”