* Presudnu ulogu u borbi protiv ove štetočine ima primena agrotehničkih mera, kao i  masovno izlovljavanje putem lovnih klopki
 
Azijska voćna mušica (Drosophila suzukii) predstavlja introdukovanu, invazivnu, polifagnu štetočinu čija je postojbina Japan, pa verovatno odatle i potiče njen naziv. Naseljava područje umerenokontinentalne klime. Širi se trgovinom sadnog materijala i zaraženim plodovima domaćina, kao i letom odraslih insekata. Izuzetno je pokretna štetočina. U našoj zemlji registrovana je 2014, najpre na plodovima breskve, vinove loze, kupine. 
Pripada rodu Drosophila koji broji preko 3.000 vrsta, a azijska voćna mušica je  jedna  od dve vrste iz tog roda koja ima status štetočine.
 
Morfologija
 
Mužjak je smeđežute boje, sa crnim prugama na zadnjem delu tela i svetlocrvenim očima; dužine 2,6–2,8 mm; sa karakterističnim sivocrnim pegama na vrhovima poroznih krila, kao i prisustvom dlačica na stopalima prednjih nogu.
Ženka je smeđežute boje sa crnim prugama na kraju i svetlocrvenim očima. Nema neke specifične karakteristične oznake, samim tim identifikacija ženki nije laka kao kod mužjaka. Poseduje legalicu u obliku testere, koja im služi za rezanje pokožice ploda i ubušivanje pri odlaganju jaja. Rub legalice je dosta sklerotiziran, kao i zubi koji se nalaze na njoj. Većih je dimenzija od mužjaka i njena dužina se kreće 3,2 –3,4 mm. Karakteristično je da nema mrlje na krilima, ali ima prozirna krila poput drugih vrsta iz roda Drosophila. Od drugih srodnih vrsta može se razlikovati jedino na osnovu oblika legalice.
Ženke aktivno traže plodove domaćina koji sazrevaju. Nazubljenom legalicom zarežu pokožicu ploda i odlažu u njih jaja. Posle odlaganja jaja, neposredno ispod pokožice bele larve se ubušuju u plod i razaraju njegovu unutrašnjost. Plodovi postaju mekani i gube tržišnu vrednost. Usled jačeg napada, od zrelih plodova može nastati kaša.
Larve ove štetočine su bele boje, bez nogu, veličine od  0,6 mm  kada se izlegu, pa do 3,5 mm kada potpuno porastu. Nemaju očigledno oformljenu glavu. Razlikovanje larvi D. suzukii od drugih larvi je skoro nemoguće. Međutim, larve koje se nalaze u skoro sazrelom voću su najverovatnije drozofiline. Osim ako se u plodovima nalaze larve  koje su veće i imaju glavu, tada možemo biti sigurni da se radi o larvama drugih insekata.
Drozofilina larva parazitira u voćnim vrstama koje imaju tanku pokožicu i jarke boje plodova. Registrovane biljke domaćini su: kivi, smokva, jagoda, jabuka, trešnja, šljiva, breskva, kruška, malina, kupina, borovnica, vinova loza. Osim na gajenim kulturama, štete može pričiniti i na korovskim biljkama.
U povoljnim vremenskim uslovima može imati i do 15 generacija, a njen životni ciklus traje do dve nedelje. Štetočina prezimljava kao imago na zaštićenim mestima, ali u povoljnim uslovima može biti aktivna cele godine. Odrasle jedinke su aktivne iznad 10 °C. Preferiraju temperature od 20 °C do 30 °C. Voli visoku vlažnost, pa se neke odrasle jedinke mogu naći i tamo gde je lisna masa najgušća ili blizu zemlje. Napada plodove dok su još na biljci, ali i nakon berbe. Mesto gde je ženka položila jaja u zreli plod  predstavlja vrata za prodor patogena (gljiva, bakterija), koje vrše sekundarnu zarazu i uzrokuju trulež.
 
Mere borbe
 
Prisustvo štetočine se može registrovati vizuelnim pregledom, uočavanjem znakova napada na plodovima (male rupe u plodu, okružene truleži, mogu ukazati da se u plodu nalaze larve ili lutke). Ukoliko su prisutni simptomi na plodovima, uzimaju se uzorci  za analizu.
Primena feromona i feromonskih klopki nije moguća jer ova vrsta ne produkuje seksualne feromone kojima privlači jedinke iste vrste tokom parenja, već se kopulacija odvija na mestu ishrane, odnosno na voćnim plodovima kojima  su privučene jedinke oba pola ove vrste radi ishrane.
Upravo zbog činjenice da štete pričinjava neposredno pred berbu, zaštita hemijskim sredstvima zbog trajanja karence je otežana, a način života larve koji se odvija unutar ploda takođe usložnjava hemijsku zaštitu. Upotreba insekticida pre pojave drozofile je nepotrebna jer nema efekta na smanjenje brojnosti ove štetočine, a i te kako može dovesti do smanjenja populacije korisnih insekata predatora i prenosioca polena. Osim toga, insekticidi koji se koriste protiv ove štetočine nisu svi registrovani za sve voćne vrste, što iziskuje proveru pre primene, uz obavezno čitanje uputstva za primenu. S obzirom na to da se radi o zrelom voću, potrebno je voditi računa o karenci primenjenih preparata i određivanju vremena berbe.
Presudnu ulogu u borbi protiv ove štetočine ima primena agrotehničkih mera: skraćenje perioda između branja plodova i detaljna berba; orezivanje i uklanjanje infestiranih plodova; kontrola gajbica i druge ambalaže; higijena ivica parcela u kojima se  mogu naći domaćini ove štetočine iz spontane flore; masovno izlovljavanje putem lovnih klopki.
 
Kontrola brojnosti
 
Jedan od načina za kontrolu njene brojnosti, ali i praćenje populacije je postavljanje klopki pre početka zrenja. Klopke treba nedeljno kontrolisati. Prisustvo samo jednog adulta (odraslog insekta) je prag za preduzimanje mera. Klopke se sastoje od plastičnih flaša, na kojima se napravi nekoliko rupica, prečnika oko 4 mm, i u koje se sipa mirisni atraktant, na primer jabukovo sirće i male količine svežeg kvasca, ili crno vino uz dodatak malo deterdženta za sudove. Na klopci se ostavi jedan otvor koji se prekrije gazom, kako bi smesa isparavanjem privlačila mušice.
Radi masovnog izlovljavanja, potrebno je postaviti veliki broj klopki po parceli, na svakih 5 m unutar parcele, a na  rubnim delovima na svakih 2-3 m. Postavljaju se u krošnju na visini od oko 1,8 m, ili se fiksiraju na površini zemljišta između redova, u zavisnosti o kojoj voćnoj vrsti se radi.
 
Tekst i foto: dipl. inž. Lidija Vulović
PSSS "Kragujevac"