* Jedna od najvećih zabluda u proizvodnji krompira kod nas je pogrešno povezivanje semenskog krompira sa sitnim krtolama nepoznatog zdravstvenog stanja
Bolesti i štetočine umanjuju značajni deo prinosa krompira (u svetskim razmerama najmanje 20-25% godišnje). Na našim njivama, a posebno u baštama, najveće štete redovno predstavlja korišćenje sadnog mate-rijala zaraženog virusima. Godinama, pogrešno povezivanje semenskog krompira sa sitnim krtolama nepoznatog zdravstvenog stanja je jedna od najvećih zabluda u proizvodnji krompira u Srbiji. Vegetativni - klonski način umnožavanja krompira omogućava prenošenje kvalitativnih naslednih osobina u narednim generacijama, ali viroze i druge bolesti značajno smanjuju prinos kod narednog reprodukovanja. Zato je neophodno razdvojiti termin semenski krompir od termina sitan krompir, jer samo krtola visokog zdravstvenog stanja predstavlja bezbedno seme, bez obzira na njegovu krupnoću. Korišćenjem sitnih krtola od proizvodnje u prethodnoj godini ne može se dobiti isplativ rod ni u bašti kada se na najplodnijoj zemlji sve uradi uz maksimalan napor, jer je na početku  napravljena greška. 
 
Viroze krompira
Virusi su  mikroorganizmi koji se lako šire unutar useva, naročito ako se u blizini nalazi izvor zaraze (samonikla zaražena biljka, ili zaraženo krompirište) i ako postoji velika migracija lisnih vaši, koje najčešće prenose većinu virusa. Mnogi virusi se šire mehanički, kontaktom između biljaka ili pri prolasku mehanizacije u usevu. Takođe, i nematode su prenosioci virusa. Simptomi delovanja virusa se najčešće jasno vide na lišću, ali i na krtolama i stablu. Oni u značajnoj meri umanjuju porast i lisnu površinu biljke, izazivaju njeno propadanje, smanjuju joj asimilacioni kapacitet, utiču na otežano stvaranje i distribuciju organske materije, umanjuju prinos i kvalitet roda.
Viroze na krompiru prouzrokuju različite vrste virusa, među  kojima su: Y virus krompira (PVY), virus uvijenosti lista (PLRV), A, M, S i X virus krompira.
Y virus krompira (PVY) -  Spada među opšte rasprostranjene viruse, a čini ga nekoliko sojeva, od kojih su najrasprostranjeniji PVY0 i PVYn, a najopasniji PVYntn. Najčešći simptomi zaraze Y virusom su mozaik lišća (šarenilo), nekroza lisnih nerava u vidu crnih crtica na naličju lista, postepeno žućenje i, na kraju, odumiranje lista. U odmaklom stadijumu zaraze list je krt i lako se lomi, a ukoliko je virus prisutan u visokoj koncentraciji, javlja se kovrxavost lišća, donje lišće postepeno opada i stabljika degenerisane biljke dobija izgled palme. PVYntn prouzrokuje prstenastu nekrozu krtola.
Virus uvijenosti lista (PLRV) - Veoma je rasprostranjen virus krompira koga prenose lisne vaši. Kod zaraženih biljaka list se uvija prema licu, veoma je krt i lako se lomi, a ćelije po obodu lista izumiru. Mnogi proizvođači se dvoume da li je do uvijanja svog, a posebno mladog lišća, došlo usled suše ili zbog neke bolesti. Usled uvijanja lista dolazi do smanjenja lisne površine, biljka se teško bori sa sušom, znatno su smanjeni procesi fotosinteze i prinos. 
A, M, S i X virus krompira - Ova četiri virusa su veoma rasprostranjena, ali pojedinačno ne pričinjavaju ekonomske štete kao prethodni. Međutim, u kombinaciji mogu prouzrokovati značajan gubitak lisne mase i umanjenje roda. Njihovi simptomi su najčešće u vidu manje ili više izraženog mozaika. Šarenilo lišća je lakše uočljivo po oblačnom vremenu, ili ako se napravi senka iznad posmatrane biljke. Na listu se smenjuju različite nijanse zelene i zelenožute boje, pa list podseća na kožu ožarenu koprivom ("laki mozaik").
U usevu sa visokim stepenom zaraženih biljaka često se sreću tzv. združene infekcije sa više različitih virusa ("teški mozaik i palma biljke"), pri čemu dolazi do najvećeg gubitka u prinosu i kvalitetu. U tom slučaju se dobijaju niski prinosi sa velikim učešćem sitnih krtola, odnosno malim procentom tržišno upotrebljivog krompira. Virozne biljke su sa slabijim imunitetom, više ih napadaju razne druge bolesti i štetočine. Kod obolelih biljaka produkti fotosinteze se sporije transportuju ka krtolama, list je sočniji, pa imago krompirove zlatice prepoznaje takve biljke i na njima polaže jaja, pre nego na zdravim biljkama. Virozne biljke su  odlična hrana za larve zlatice, i takozvani golobrst je posebno intenzivan u viroznom usevu.
 
Upotreba sečenog krompira za sadnju
 
Upotreba sečenog krompira može biti veoma rizična jer se prilikom sečenja lako širi zaraza sa viroznih na zdrave krtole. Prilikom sečenja treba sprovesti redovnu dezinfekciju noža potapanjem u posudu sa čistim alkoholom, čime se u značajnoj meri umanjuje nivo rizika. Takođe, mnoge gljivične bolesti se prenose sečenjem, pa je dezinfekcija noža, ambalaže i prostorije gde se radi sečenje i naklijavanje krtola neophodna mera. Sečenje krtola treba obaviti pet do 10 dana pre sadnje, kako bi presek bio presvučen slojem plute ("zarastao"). Zarastanje je najbolje na temperaturi od 15 °C do 20 °C  i pri vlažnosti vazduha od 70-90%.
 
Proizvodnja semenskog krompira
 
Većina sorti u našim agroekološkim uslovima je prilično osetljiva na viroze. Sorte koje imaju jaču voštanu prevlaku na listu (kutikulu), ili ako je list više obrastao dlačicama, imaju manji rizik od virusnih infekcija jer takav list lisna vaš teže probija svojim usnim aparatom (sorte "aladin", "kuroda", "arizona", "riviera"). Tretman mineralnim uljem i insekticidima je neophodna mera u proizvodnji semenskog krompira. Negativna selekcija, odnosno odstranjivanje viroznih biljaka iz semenskog useva, vekovni je način borbe protiv virusa u procesu klonske selekcije. Proizvodnja krompira u dobro izolovanim područjima na većim nadmorskim visinama i okruženju bez merkantilnog krompira omogućava proizvodnju kvalitetnog semenskog krompira kod nas. Vodeće zemlje u proizvodnji semena su one pored velikih mora i okeana (Holandija, Kanada, Velika Britanija, delovi Francuske, Belgije i Nemačke), jer vetrovi u toku proleća i do pola leta duvaju sa mora na kopno, čime se smanjuje rizik od leta lisnih vaši i virusnih infekcija, ali se redovno primenjuju  opisane mere zaštite i negativne selekcije.
 
Tekst i foto: dr Živko Bugarčić
"Arum" d.o.o. Zemun
 
MERE BORBE PROTIV VIRUSA
 
Važno je napomenuti da se zaražene biljke i krtole ne mogu izlečiti zato što se virusi prenose pri umnožavanju krtola. Osnovne mere borbe protiv svih vrsta virusa ogledaju se u izboru otpornijih sorti, upotrebi zdravog sadnog materijala, odnosno što kvalitetnijeg semenskog krompira   sa kontrolisanim poreklom. Takođe, važna je prostorna izolacija, negativna selekcija, kao i hemijska zaštita od lisnih vaši pri proizvodnji    semenskog krompira, ali i  eliminacija izvora zaraze, odnosno iznošenje zaraženih biljaka sa njive.