* Cilj je stvoriti sorte po meri tržišta, koje uz primenu preporučene tehnologije daju stabilne, kontinuirane prinose dobrog kvaliteta, kaže prvi čovek Instituta u Čačku dr Milan Lukić
Savremena voćarska proizvodnja podrazumeva uzgoj voća uz primenu mo-derne tehnologije, ali i u skladu sa željama kupaca i zaštitom životne sredine. O svemu tome moraju da vode računa oplemenjivači koji kroz dugogodišnji predan rad stvaraju genotipe koji će u najvećoj meri odgo-voriti ovim zahtevima, ali i doneti zaradu proizvođačima voća. Jedna od vodećih ustanova u našoj zemlji, a i na Balkanu, koja se više od sedam decenija bavi poslovima iz ovog do-mena, jeste Institut za voćarstvo u Čačku. Može da se pohvali najvećom kolekcijom voćarskih sorti na Balkanu.
- Ono po čemu je Institut u Čačku najpoznatiji je oplemenjivački rad. Do sada su u ovoj instituciji stvorene 43 sorte voća. Poznate su naše sorte jabuke, višnje, kupine, breskve, koje se gaje kod nas ali i u brojnim evropskim državama. Međutim, ono po čemu smo najpoznatiji su svakako sorte šljive. U Institutu ih je do sada stvoreno 17, kaže direktor Instituta dr Milan Lukić.
Dopunska delatnost Instituta je, kako napominje dr Lukić, proizvodnja sadnog materijala skoro svih vrsta voća. Proizvođačima se, uz kvalitetne sadnice, nudi i znanje, odnosno saveti koju tehnologiju da primene kako bi dobili maksimalne, kontinuirane prinose dobrog kvaliteta.
- Kada je u pitanju šljiva, imamo posebnu odgovornost, jer u našoj zemlji ima oko 72000 hektara pod ovim voćem. Oko 80-90 odsto plodova završi u rakiji, a šljivovica ne može biti dobra ako nije dobra sirovina od koje se pravi. Posebno me raduje što raste interesovanje proizvođača, pa se sve više planski podižu zasadi za proizvodnju šljive namenjene preradi u rakiju. Uz plansku sadnju poštuje se i potrebna tehnologija, što su sve preduslovi za uspeh u poslu, kaže Lukić i dodaje da je među najpopularnijim sortama šljiva za ovu namenu "čačanska rodna", ali i autohtone poput "crvene ranke" i "dragačevke".
Autohtone sorte ujedno su pogodne i za organsku proizvodnju koja je sve popularnija, kaže naš sagovornik i dodaje da je Institut u Čačku jedina institucija  koja proizvodi organske sadnice maline. Wihovom sadnjom, kako objašnjava, uz uslov da je zemljište odgovarajućeg kvaliteta, već prvi plodovi koji se uberu su organski.
Dr Lukić posebno ističe važnost autohtonih sorti, jer se u njima nalaze geni za stvaranje otpornosti ili tolerantnosti sorti na neke od najznačajnijih bolesti voća.
- Ceo Balkan, a posebno Srbija, raspolaže velikim brojem autohtonih sorti. U pitanju je značajan genetički potencijal, koji se mora sačuvati. Mi već čuvamo određeni broj sorti,  isto rade poljoprivredni fakulteti u Novom Sadu i Beogradu, a očekujemo i podršku resornog ministarstva za taj posao, kaže Lukić i dodaje da se uz podršku Ministarstva realizuje posao sertifikacije i klonske selekcije, pre svega sorti maline "miker" i "vilamet", kao i autohtonih sorti šljive.
Sve sorte koje se stvaraju na institutskom imanju, naglašava, ispitane su za gajenje u našim agroekološkim uslovima i kao takve su posebno pogodne za uzgoj na teritoriji Srbije.
- Čest je slučaj da proizvođači idu ispred nauke, odlaze na sajmove u inostranstvo i odatle donose sorte koje im se dopadnu. Najpre posade nekoliko sadnica, a ako se pokažu dobre - šire zasade. Međutim, posle nekog vremena dolazi do razočarenja jer ne dobijaju ni očekivani rod ni kvalitet, a onda  dolazi do krčenja zasada. Mora se voditi računa o tome da sorte koje daju dobre rezultate u određenim agroekološkim uslovima ne moraju da ih ostvare i kod nas, objašnjava dr Lukić.
Važno je, kako ističe, da se sorte stvorene u inostranstvu najpre ispitaju na različitim lokalitetima u našoj zemlji, odnosno da se  zasnuju komparativni ogledi sa standardnim sortama. Tek nakon toga se sa sigurnošću može reći da li je neka sorta pogodna za uzgoj u našoj zemlji ili ne.
Kao što pojedine inostrane sorte nisu pogodne za gajenje u našoj zemlji, tako nije svaka domaća sorta predviđena za gajenje u svim našim agroekološkim uslovima. Lukić naglašava da će se tokom ove godine završiti značajan projekat rejonizacije voćarske proizvodnje koji realizuju Institut u Čačku i poljoprivredni fakulteti u Novom Sadu i Beogradu. Cilj ovog projekta je upravo da se daju preporuke gde se sa uspehom mogu gajiti pojedine voćne vrste. Ovaj dokument, koji je od strateškog značaja, uvažiće i klimatske promene kojima smo izloženi.
Očekuje se da će se izradom ovog dokumenta stvoriti osnov za kvalitetniju podsticajnu politiku u voćarstvu, kao i unapređenje ovog sektora.
Tekst i foto: A. Milić
 
"LANA", NOVA U BOGATOJ KOLEKCIJI SORTI
 
Nedavno je u Institutu za voćarstvo stvorena još jedna, 18. po redu, sorta šljive – "lana". Reč je o ranoj sorti koja sazreva u drugoj dekadi jula. Odlikuju je krupni plodovi, neretko mase i preko 100 grama. Ima okruglast oblik ploda sa plavoljubičastom pokožicom. Ono što je posebno važna osobina sorte jeste dobra i konstantna rodnost u poređenju s drugim sortama sličnog vremena zrenja. Dr Milan Lukić smatra da će ova sorta, dobijena ukrštanjem dve standardne sorte konvencionalnim načinom oplemenjivanja, uskoro zaživeti u proizvodnji.