* Pravilnom primenom svih agrotehničkih mera povećava se prinos i produžava život lucerišta
 
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, na području  Srbije i regiona, zastupljen je sa sortama lucerke  ("banat VS, "NS mediana ZMS V", "NS jelena", "nijagara","nera") namenjenim za gajenje u različitim rejonima, od ravničarskih terena koji se odlikuju plodnim, kvalitetnim zemljištima do brdsko-planinskih terena sa težim hidromorfnim zemljištima. NS sorte lucerke karakterišu odlična adaptabilnost, stabilnost i plastičnost, kao i visoki prinosi kabaste stočne hrane, odlične hranljive vrednosti.
Mere nege lucerke ranije zasnovanih lucerišta su veoma značajne, jer se pravilnom primenom svih agrotehničkih mera povećava prinos i produžava život lucerišta. Od mera nege najčešće se preporučuju: đubrenje, drljanje, suzbijanje štetnih insekata, glodara, korova, viline kosice, kao i primena odgovarajućih sistema kosidbe.
Đubrenje - U praksi se primenjuje rano u proleće manja količina kompleksnih (NPK, MAP) đubriva, uz obavezno drljanje. Međutim, dubina unošenja đubriva drljanjem veoma je mala, 3-4 cm. Na toj dubini nalazi se krunica lucerke, dok je korenov sistem dublje u zemljištu. Površinski sloj zemljišta brzo se isušuje, tako da đubrivo ostaje nepristupačno biljkama. Lucerka ima najveće potrebe za P2O5, koji je vrlo teško pokretan i u vlažnom zemljištu. Zato se smatra da su ulaganja u prihranjivanje lucerke veća od mogućeg efekta. Ovo je razlog više da se đubrenju lucerišta posveti odgovarajuća pažnja.
Folijarna prihrana makro i mikroelementima useva lucerke takođe ne daje povećanje prinosa lucerke. U našim zemljištima retko se pojavljuje nedostatak mikroelemenata. 
Drljanje - Preporučuje se u rano proleće. Drljanjem se uklanja ostatak nadzemne mase i rastresa površinski sloj zemljišta, unište tek iznikli korovi, larve i gnezda štetnih insekata. Za razliku od prihranjivanja, drljanje predstavlja vrlo jeftinu i efikasnu agrotehničku meru u proizvodnji lucerke.
Suzbijanje štetnih insekata i glodara - Najveće štete u prvom otkosu nanosi lucerkina buba (Phytodecta fornicata), koja grize mlado lišće, tako da u slučaju jakog napada stabljike ogole. Tretiranje useva može se izvesti u fazi butonizacije prvog otkosa u cilju suzbijanja imaga. Kod  slabijeg napada ili ranije kosidbe tretiranje se obavlja nakon prvog otkosa, kada se  suzbijaju larve lucerkine bube. Za tretiranje  treba koristiti preparate na bazi malationa, dimetoata, deltametrina i drugih piretroida. 
Od glodara, najznačajnije štetočine lucerke su poljska voluharica (Microtus arvalis) i hrčak (Cricetus cricetus). Glodari se hrane nadzemnim i podzemnim organima lucerke, što dovodi do propadanja napadnutih biljaka. Takođe, prouzrokuju indirektne štete zatrpavajući susedne biljke zemljom koju izbacuju iz rupa, a na delu parcele gde su uništene biljke lucerke razvijaju se korovi. Ukoliko se ne suzbijaju redovno, glodari u vrlo kratkom roku mogu dovesti do potpunog propadanja useva. Suzbijaju se cink-fosfid mamcima ili preparatima na bazi fosfor-vodonika. Voluharica se suzbija zimi i posle prvog ili drugog otkosa, zavisno od pojave. Hrčak se suzbija tokom cele vegetacione sezone.
Suzbijanje korova - U usevu lucerke ova mera je značajna, jer korovi dovode do proređivanja useva, smanjenja prinosa, povećavaju gubitke i troškove proizvodnje. Sa starenjem lucerišta dolazi do izmena korovske flore. Najzastupljeniji korovi na staroj lucerki su: devojačka trava (Capsella bursa-pastoris), bokvica (Plantago spp.), maslačak (Taraxacum officinale), mišjakinja (Stellaria media) i višegodišnji širokolisni i uskolisni korovi. Zasnovana lucerišta treba tretirati herbicidima u fazi mirovanja lucerke, odnosno u kasnu jesen, tokom zime ili rano u proleće. Primena herbicida u fazi mirovanja lucerke posebno se preporučuje, jer ostaje dovoljno vremena za razgradnju herbicida (karenca), a korovske biljke se uništavaju u fazi klijanja i nicanja. Najčešće se preporučuje metribuzin (Sencor) u količini 0,75-1,5 kg/ha sa povećanim utroškom vode po jedinici površine. Koristi se za uništavanje jednogodišnjih korova u toku mirovanja lucerke. Posle prvog otkosa obično se lucerište štiti primenom herbicida imazamoks (Pulsar 40) u količini 1,0-1,2 l/ha ili u kombinaciji imazamoks (Pulsar 40) 0,6 l/ha + bentazon ( Basagran) 2,0 l/ha, 15 dana po kosidbi, tj. kada je lucerka 10-15 cm visine. Ova dva preparata uspešno suzbijaju ili sprečavaju rast velikog broja širokolisnih i uskolisnih korova. Ukoliko su problem samo uskolisni korovi, primenjuju se herbicidi fluazifop-p-butil (Fusilade super 2 l/ha) ili kletodim (Select super 0,8-1,2 l/ha). 
Suzbijanje viline kosice - Seme viline kosice klija od maja do septembra. U prvom otkosu vilina kosica se ne pojavljuje, jer su joj za klijanje potrebne nešto više temperature. Posle prvog otkosa, kada je lucerka visine oko 15 cm, treba početi sa pregledom lucerišta. Pažnja se mora usmeriti na mesta gde se vilina kosica pojavila prethodne godine i na obodne delove parcele. Ukoliko je lucerka viša od 20 cm, pojedinačna žarišta se pokose, a pokošeno mesto tretira herbicidom dikvat (Reglone), u koncentraciji 0,5% sa 1-2 l/m2. Ako je lucerka niža od 20 cm, žarišta se ne kose, nego se odmah tretiraju herbicidom. Tretira se šira površina od primećenog žarišta. 
Najvažnije preporuke o sistemima kosidbe lucerke - Sistemima kosidbe može se uticati na prinos i kvalitet lucerke i trajnost lucerišta. Najčešće primenjivane metode za određivanje vremena košenja su: na osnovu fenološke faze razvića biljaka lucerke; na osnovu fiksnih datuma ili intervala; na osnovu pojave i razvoja pupoljaka na kruni, ili kombinacijom sve tri metode. 
Prvi otkos u proleće treba kositi na osnovu fiksnog datuma, oko prvog maja, ili na osnovu pojave i razvoja pupoljaka na kruni biljke, odnosno na osnovu fenološke faze razvoja i ne može se primeniti u svakoj godini. U godinama sa kišnim i hladnim prolećem lucerka ne cveta ili sporadično cveta. Drugi i treći otkos treba primeniti na osnovu fenološke faze razvoja. Drugi otkos treba obaviti u fazi početka cvetanja, a treći u fazi punog cvetanja. Treći otkos se razvija u najsuvljem i najtoplijem periodu, pa je potrebno vreme za pojavu cvetanja najkraće, ali je vreme za obnavljanje sadržaja rezervnih šećera duže. Četvrti otkos u četvorootkosnom sistemu treba da bude 40-45 dana pre stalnih mrazeva, odnosno od 15. do 25. septembra. U petootkosnom sistemu četvrti otkos treba da bude u fazi punog cvetanja, obično oko 25. avgusta do 10. septembra, a peti na kraju vegetacionog perioda, neposredno pre stalnih mrazeva od 25. do 30. oktobra.
 Lucerka se u našoj zemlji koristi u sistemima sa četiri i pet otkosa godišnje, i kosi se na pet centimetara visine. Veću visinu treba primeniti samo kod intenzivnijeg košenja (šest i više otkosa godišnje). Viša kosidba se takođe primenjuje ako se mlada lucerka za zelenu krmu kosi rano u proleće. Podešavanjem kosidbe mogu se kontrolisati štetni insekti ili korovi, ali za njihovu potpunu kontrolu bolje je primeniti insekticide, odnosno herbicide.
 
Tekst i foto: 
Dr Dragan Milić
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad