Proizvođači koji se opredele da nastave setvu moraju prilagoditi standardnu tehnologiju postojećim uslovima, što podrazumeva da plugove zamene tanjiračama, razrivačima ili gruberima, da upotrebe  za 10% do 20% više semena, obavezno deklarisanog, kao i da primene drugačiji pristup đubrenju.
"Poljoprivrednik" je već pisao o usporenom početku jesenje setve, pre svega zbog velike suše. Manjak padavina je zadesio celu Srbiju, ali je u njenom  centralnom delu suša dostigla istorijske razmere. Do 5. novembra  zasejano je ukupno 369.335 ha, što je oko 60,46% u odnosu na plan od 550.000 ha do 600.000 ha. Pregled zasejanih površina je sačinjen na bazi informacija PSSS Srbije. U periodu od 29. oktobra do 5. novembra zasejano je oko 55.000 ha, od čega je mnogo više na teritoriji AP Vojvodine  u odnosu na područja centralne Srbije. 
U centralnom području (slika 1) zasejano je manje od 80.000 ha, dok je na području Vojvodine (slika 2) pod pšenicom blizu 300.000 ha. U međuvremenu su se konačno dogodile padavine. Baš tamo gde je bilo najpotrebnije, palo je i najviše kiše, između 20 l/m2 i 50 l/m2. To je oživelo polja i doprinelo da ratari ne odustaju od setve.  Zbog toga se realno može očekivati da će u narednom periodu (do kraja novembra) biti posejano još barem 100.000 ha. Tako bi se zasejalo blizu 500.000 ha, što je dovoljno da obezbedi prehrambenu sigurnost države. Za to je potrebno utrošiti oko 35.000 t semenske pšenice. Nije poznato da li su proizvođači već obezbedili potrebno seme, ili će se potražnja za semenom nastaviti. Treba napomenuti da manjih količina semena domaćih sorti pšenice još ima u semenarskoj kući BSP-Srbobran, u Institutu za ratarstvo i povrtarstvo, kao i u bolje snabdevenim poljoapotekama. Nažalost, upotreba nedeklarisanog semena je i dalje u porastu.
U proteklom setvenom roku strnih žita  zasejano je još oko 76.000 ha ječma, oko 3.000 ha raži, oko 8.500 ha ovsa i oko 13.000 ha tritikalea. Takođe, zasejano je i oko 20.000 ha uljanom repicom. Kada se sve uzme u obzir, jesenja setva je, ipak, bila uspešna. 
 
Intenzitet nicanja
 
Nicanje useva je neujednačeno i zavisi od pristupačne vlage u setvenom sloju i kvaliteta setve. Naročiti problem su predstavljali žetveni ostaci kukuruza, koji su iznosili 10-15 t/ha (1-1,5 kg/m2). Tako velika masa nije se mogla izmešati kvalitetno sa zemljištem, čak i uz pomoć teške mehanizacije. Neravnomerno nicanje će uticati i na neujednačen porast i razviće biljaka, što će možda doneti više problema u zaštiti useva nego patogeni. Procenjuje se da je samo na 10% do 15% površina nicanje zadovoljavajuće, a to znači da ima više od 80% poniklih biljaka. Najranije ponikli usevi su ušli u fazu bokorenja.
Postoji opasnost od pojave lisnih vaši i cikada, koji su prenosioci virusa žute patuljavosti ječma (i pšenice), zbog čega se usevi moraju kontrolisati.
 
Tehnologija gajenja
 
U godinama sa sušnim jesenima, kada nema povoljnih uslova za osnovnu i predsetvenu obradu zemljišta, standardna tehnologija mora da se prilagodi. Plugovi moraju da se zamene tanjiračama, razrivačima ili gruberima. Ova oruđa mogu da obrade zemljište do dubine 10-15 cm i u najsuvljim godinama, istina, uz veću potrošnju goriva i češće kvarove. Posle njih je moguća setva teškim pneumatskim sejalicama, na zadatu dubinu. Nažalost, ovakvog oruđa nema dovoljno na teritoriji naše države. Sitnija mehanizacija je nemoćna i njeno korišćenje je skuplje, jer se troše mnogo veće količine goriva, a češće dolazi do kvarova i lomova.
Skoro u svakoj sličnoj godini pokreće se ideja o formiranju tzv. mašinskih prstenova. U njima bi bila koncentrisana teška mehanizacija, koja bi uslužno obavljala limitirajuće poslove u proizodnji ratarskih biljaka. 
U sušnim uslovima se menja i pristup primeni mineralnih đubriva. Osnovno đubrenje ne daje svoj puni efekat, jer ne može da se unese u oranični sloj. Prvenstveno se to odnosi na fosfor i kalijum. Tako će ovi elementi ostati bez dejstva.  Azot će delovati i kad se unese kasnije, jer se lako rastvara u vodi. Zbog toga će se budući prinos uglavnom formirati na bazi rezervi N, P i K u zemljištu.
Rokovi setve nemaju značaj kao u normalnim godinama, jer nicanje sledi tek posle padavina. Ključni su rokovi nicanja. Količine semena se koriguju naviše, za 10% do 20%. 
Izbor sorti je vrlo važan faktor stabilne proizvodnje, što se i pokazalo u prethodnim godinama. Domaće sorte, kao bolje prilagođene na nepovoljne uslove, treba da dobiju prednost i u nastavku setve.  Sorte "simonida", "zvezdana" i "ilina" su i dalje najtraženije na srpskom tržištu semena pšenice. Upotreba kvalitetnog, deklarisanog semena je, takođe, veoma bitna, jer ono dugo boravi u zemljištu posle setve, pa je duže izloženo delovanju patogena, štetočina i abiotičkih faktora. 
Navedene  činjenice treba da imaju na umu proizvođači koji se odluče za nastavak setve. Uprkos tome što su uslovi za setvu i nicanje sada bolji nego u optimalnim rokovima, nerealno je očekivati više prinose. Jer izgubljeno vreme od setve do nicanja, tokom ove  jeseni, ne može da se nadoknadi  kasnije u toku vegetacije. Svako skraćivanje vegetacije smanjuje mogućnost formiranja visokih prinosa zrna.
 
Motivi za setvu pšenice
 
Već tokom žetve 2019. mnogi proizvođači su odustali od planova za zasnivanje novog ciklusa proizvodnje pšenice. Razočarani niskim cenama, odsustvom subvencija, skupim inputima, naročito cenom goriva, svesni svoje nemoći da bilo šta u biljnoj proizvodnji promene, mnogi ratari su tvrdili da će smanjiti obim proizvodnje. Kada je nastao period suše i visokih temperatura, zatim kada se ustanovilo da je pšenica lošeg tehnološkog kvaliteta i da je prisustvo fuzarijuma i mikotoksina dodatno pogoršalo stanje na tržištu, još je više smanjeno interesovanje za narednu, tj. tekuću setvu. 
Nemoć u borbi protiv posledica suše i potpuno odsustvo pomoći države izazvali su depresivno stanje proizvođača. Kada su u očajanju počeli da pale žetvene ostatke kukuruza ne bi li nekako obradili svoje njive, na proizvođače su se sručile kritike i pretnje zbog zagađivanja okoline. Spomenuti su i sateliti EU i NASE, zatim stručnjaci za digitalizaciju spremni za kažnjavanje. Svakako da paljenje žetvenih ostataka ne može da bude preporuka struke i na njegovu štetnost se već godinama ukazuje. Ali u ovako nespecifičnoj i za ratare teškoj situaciji do dana današnjeg se još niko od nadležnih organa nije obratio ratarima da ih ohrabri za nastavak setve, da im ponudi pomoć jeftinijim gorivom, da upristoji domaće subvencije i sl. Ne javljaju se trgovci i izvoznici. Setva je prepuštena ličnim odlukama i motivima samih aktera. Međutim, zaista bi bilo rizično da setva ostane na nešto više od 400.000 ha. To bi bio  opasan eksperiment nadležnih. Šta se može dogoditi ako setva podbaci? Rizikuje li se status izvoznika pšenice, koji je već dobro načet? Padom kvaliteta, prouzrokovan najezdom stranih sorti, uglavnom stočne pšenice, već je izgubljen kredibilitet domaćih izvoznika. Kažnjeni su samo primarni proizvođači, koji su ostali verni kvalitetnim sortama. 
Ovo je, osim suše i klimatskih promena, drugi veliki razlog za slabu zainteresovanost proizvođača za ulaganje u primarnu proizvodnju. Još nije kasno da se stanje popravi.
 
Prof. dr Miroslav Malešević 
BSP-Srbobran
Prof. dr Radivoje Jevtić 
Dr Vladimir Aćin 
Dr Milan Mirosavljević 
Institut za ratarstvo i povrtarstvo,Novi Sad