*  Iako je u svetu objavljeno nekoliko stotina naučnih radova koji se bave proučavanjem apopleksije kajsije, ovaj problem do danas nije rešen
*  Najtipičnija spoljašnja promena koja se zapaža je sušenje lišća
 
Termin apopleksija označava iznenadno, prevremeno sušenje stabala kajsije. Radi se o komleksnoj pojavi koja zavisi od niza faktora koji, pojedinačno ili zajedno, utiču na njeno ispoljavanje. Ova pojava je najveći problem u proizvodnji kajsije i dovodi u pitanje ekonomsku opravdanost gajenja ove voćke. Izražena je kako u našoj zemlji, tako i u svetu. U stranoj literaturi za ovu pojavu se koriste različiti izrazi: apoplexy, decline, dieback, a kod nas apopleksija. Iako je u svetu objavljeno nekoliko stotina naučnih radova koji se bave proučavanjem apopleksije kajsije, ovaj problem do danas nije rešen.
 
Najtipičniji simptomi
 
Simptomi prevremenog sušenja stabala kajsije mogu biti različiti u zavisnosti od toga šta je uzročnik ove pojave. Manifestuju se u vidu spoljašnjih promena na stablu, kao i unutrašnjih anatomskih promena. Najtipičnija spoljašnja promena koja se zapaža je sušenje lišća. Lišće se prvo uvija, zatim naglo vene i suši se. Sušenje se najčešće dešava u proleće, odmah nakon cvetanja ili nešto kasnije u toku vegetacije, obično u maju ili junu. Sušenje može da nastupi u roku od nekoliko dana, na delu krune ili u celoj kruni. Ponekad se sušenje dešava etapno u toku jedne ili više godina.
Sušenju može prethoditi pojava hloroze lišća u prethodnoj vegetaciji ili raniji završetak vegetacije u jesen prethodne godine. U većini slučajeva kao prvi simptom se uočava defolijacija listova pri osnovi grana. Propadanje najbrže nastaje usled mraza i suše (jedna do dve godine), viroza (do dve godine), bakterije Pseudomonas syringae (do tri godine), gljive Monilinia laxa (do četiri godine), a najkasnije usled inkompatibilnosti podloge i plemke (pet ili više godina). Najčešće se sušenje javlja kod stabala starosti šest do 15 godina. Na preseku grana ili debla zahvaćenih sušenjem uočava se da tkiva (floem, kambijum i ksilem) dobijaju braon boju. Širenjem promene boje tkiva, naročito kada je nastalo kružno oštećenje tkiva, dolazi do prekida cirkulacije sokova i naglog sušenja oštećenih grana ili čitavih stabala. Ako je zahvaćen samo deo grane, kao simptomi se mogu javiti ispucalost kore, stvaranje rak-rana i pojava smolotočine. Ima slučajeva da povređeno mesto zaraste i da takvo stablo relativno dugo živi i normalno rađa.
 
Uzročnici
 
U istočnoj i centralnoj Evropi se smatra da je primarni uzrok apopleksije ekološko-fiziološke prirode. U zapadnoj Evropi, Americi i Australiji na prvo mesto se stavljaju patogeni kao uzrok sušenja stabala.
Ekološki činioci koji u velikoj meri doprinose širenju i masovnosti apopleksije kajsije su: pojava mraza i kolebljivih temperatura, naročito poznih mrazeva koji izazivaju pucanje kore i izmrzavanje tkiva, stvarajući rane na deblu i ramenim granama kroz koje nastaje infekcija patogenim izazivačima. Takođe i pojava suvišnih voda u zemljištu koje izazivaju gušenje (asfiksiju) korena ili podstiču razvitak parazitnih gljiva u zemljištu. Pojava suše u toku vegetacije je značajan činilac, naročito pri obilnoj rodnosti kada se voćke suviše iscrpljuju i ostaju bez dovoljno rezervnih materija u tkivima, zbog čega postaju podložne izmrzavanju ili napadu patogenih izazivača u toku mirovanja.
Niske temperature - U toku biološkog zimskog mirovanja kajsija je relativno otporna prema mrazu i podnosi temperature od minus 25 do minus 30 stepeni. Međutim, biološko zimsko mirovanje traje kratko i u našim uslovima se završava od prve polovine do kraja januara. Stupanjem kajsije u ekološko zimsko mirovanje značajno se povećava njena osetljivost na mraz i oštećenja može izazvati i mraz slabijeg intenziteta (od minus 10 do minus 15 stepeni). Naročito su opasna kolebanja temperature u toku februara i marta, kada nakon perioda toplog vremena nastupe povratni mrazevi. U takvim uslovima može doći do izmrzavanja tkiva debla i skeletnih grana, naročito kambijuma i floema. Do oštećenja tkiva može doći i u jesen, usled naglog pada temperature.
U našim uslovima mraz je ređe primarni uzročnik sušenja kajsije. Češće je on sekundarni uzročnik, pri čemu oštećenja koja nastaju usled mraza predstavljaju mesta kroz koja prodiru patogeni koji dovode do sušenja stabala.
Suša - Kod nas vlada mišljenje da je kajsija otporna prema suši i da je ne treba navodnjavati. Međutim, ona se odlikuje visokim intenzitetom transpiracije. U periodima s jakom sušom može doći do poremećaja vodnog balansa, odnosno do znatno većeg gubitka vode usled transpiracije, nego što je usvajanje vode preko korena. Ova pojava je naročito izražena pri obilnoj rodnosti, kada se voćke suviše iscrpljuju i akumuliraju manje količine rezervnih organskih materija u deblu i granama. To utiče na smanjenje njihove otpornosti prema mrazu i povećanje osetljivosti na prevremeno sušenje stabala.
Podloga - Na osnovu većeg broja istraživanja u svetu i kod nas ustanovljen je značajan uticaj podloge na pojavu prevremenog sušenja stabala kajsije. U našim uslovima kao nepogodne podloge su se pokazali sejanci kajsije i xanarike. Sorte kalemljene na ovim podlogama su osetljivije na mraz i apopleksiju. Bolje rezultate su dale podloge koje potiču od domaće šljive i tamnošljive (npr. "belošljiva", "vangenhajmova", "krupna zelena renkloda" i dr.).
Visina kalemljenja - Nisko kalemljene kajsije osetljive su na kolebanje temperature krajem zime usled čega dolazi do pucanja kore na deblu. Te pukotine predstavljaju mesta prodora patogena koji izazivaju prevremeno sušenje stabala. Utvrđeno je da se apopleksija manje javlja u slučaju visokog kalemljenja (80-120 cm), naročito ako se kao podloga ili posrednik koristi šljiva.
Gustina sađenja - Utvrđeno je da gušće posađena stabla kajsije ispoljavaju veću otpornost prema prevremenom sušenju. To se objašnjava promenom mikroklimatskih uslova, pre svega manjim amplitudama temperature između dana i noći.
Vreme rezidbe - Kod kajsije se ne preporučuje izvođenje rezidbe u periodu zimskog mirovanja. Preseci koji nastaju pri ovoj rezidbi predstavljaju mesta kroz koja se lako ostvaruje infekcija patogenim mikroorganizmima, od kojih su najznačajniji bakterija Pseudomonas syringae i gljiva Leucostoma cincta. Rezidbu je najbolje izvoditi u periodu od maja do avgusta, jer tada rane brzo zarastaju i ne dolazi do infekcija patogenima.
Proređivanje plodova - Prevelika rodnost iscrpljuje stabla kajsije i povećava njihovu osetljivost na sušu i izmrzavanje. Zbog toga je u godinama u kojima je rodnost prevelika neophodno obaviti proređivanje plodova.
Položaj zasada - Izbor odgovarajućeg položaja za podizanje zasada kajsije ima veliki uticaj na osetljivost stabala na mraz, a time i na prevremeno sušenje. Položaji u ravnici ili podnožju brda su manje povoljni od onih koji se nalaze na uzvišenom delu terena s blagim nagibom. Južne i jugozapadne ekspozicije su manje povoljne od sevemenih i severoistočnih, jer su na njima više izražena kolebanja temperature, koja mogu dovesti do oštećenja tkiva debla i skeletnih grana.
Obrada zemljišta - Kod nas se može čuti mišljenje da zasade kajsije ne treba obrađivati, već je bolje da se drže u zaledinjenom stanju. Međutim, utvrđeno je manje sušenje stabala u zasadima sa optimalnom primenom agrotehničkih mera u odnosu na zapuštene i zaledinjenje zasade. Ipak, treba voditi računa o dubini obrade, odnosno da ne dolazi do povređivanja debljih žila prilikom obrade zemljišta.
Ishrana voćaka - Vitalnost i dugovečnost kajsije u velikoj meri zavise od optimalne i izbalansirane obezbeđenosti stabala elementima mineralne ishrane. Nedostatak kalijuma i fosfora, kao i višak azota utiču na smanjenje otpornosti voćaka prema niskim zimskim temperaturama. Ukoliko je izražen nedostatak nekih elemenata (azot, magnezijum, gvožđe, mangan), dolazi do pojave hloroze listova. Hlorotična stabla akumuliraju manje količine organskih materija u granama i deblu, slabije prezimljavaju i osetljivija su na sušenje pod uticajem mraza i patogena.
Prethodna kultura i uzrodica (potkultura) - Kajsiju ne treba saditi na svežim krčevinama drvenastih biljaka, jer na takvim zemljištima postoji opasnost od zaraze patogenim gljivama, bakterijama i nematodama. Pre podizanja zasada, takvo zemljište treba odmoriti nekoliko godina gajenjem strnih žita ili okopavina. Kao uzrodice u mladim zasadima ne treba gajiti biljke koje su domaćini gljiva.
Grupu bioloških činilaca parazitne prirode čine neke patogene bakterije, gljive, virusi i mikroplazme koje pojedinačnim ili uzajamnim delovanjem direktno izazivaju izumiranje stabala kajsije, ili u sadejstvu s drugim činiocima doprinose ubrzanju procesa izumiranja i masovnost pojave. Najznačajniji patogeni izazivači prevremenog sušenja kajsije su: bakterija (Pseudomonas syringae) i gljive (Citospora cincta, Verticilium dahliae, Phytophtora spp., Monilia laxa, Gnomonia erythrostoma, Eutypa laata, Armilaria mellea, Roselinia necatrix).
 
Dipl. inž. Duško Jovanović
PSSS "Agroznanje", Zaječar
 
MERE ZAŠTITE
 
Prevremeno sušenje stabala kajsije može se sprečiti ili bar umanjiti samo primenom preventivnih mera od kojih su najznačajnije: gajenje kajsije samo u lokalitetima s povoljnim klimatskim i zemljišnim uslovima; visoko kalemljenje (80-120 cm) na odgovarajućim podlogama (belošljiva); gajenje sorti koje imaju duže biološko zimsko mirovanje; primena letnje umesto zimske rezidbe; sprečavanje prerođavanja stabala izvođenjem proređivanja plodova. Takođe, izbegavanje povreda pri obradi zemljišta (samo plitka obrada); obezbeđenje pravilne ishrane voćaka azotom i drugim elementima; regulisanje vodnog režima zemljišta sprečavanjem nedostatka ili viška vlage; primena odgovarajuće zaštite od prouzrokovača bolesti i štetočina; krečenje debla i osnove skeletnih grana. Svakako, redovno odsecanje suvih grana i krčenje osušenih stabala kao i prskanje zasada troprocentnom ili četvoroprocentnom bordovskom čorbom ujesen i dvoprocentnom u proleće u vreme bubrenja pupoljaka.