* Osim na mrkvi, sreće se i na peršunu, celeru. Pri povećanoj brojnosti može dovesti do hloroze i sušenja lišća, ne praveći pri tome karakteristična oštećenja
 
Mrkvu osim polifagnih štetočina napada mali broj usko specijalizovanih insekata, od kojih su značajne mrkvina lisna buva (Bactericera trigonica)  i mrkvina muva (Chamaepsila rose). 
Mrkvina lisna buva prvi put je utvrđena 1981. godine u  Portugaliji, a kasnije je registrovana i u drugim zemljama (Španija, Italija, Kipar, Turska, Egipat, Iran, Švajcarska, Izrael, Francuska). U Srbiji je prvi put registrovana 2014. u svim proizvodnim područjima mrkve. 
Prouzrokuje štete na mrkvi i celeru. U povećanoj brojnosti može dovesti do hloroze i sušenja lišća, ne praveći pri tome karakteristična oštećenja. 
Osim što pravi direktna oštećenja na mrkvi, veći značaj ima kao prenosilac fastidiozne bakterije (Candidatus Liberibacter solanacearum) sa zaraženih na zdrave biljke, koja prouzrokuje hlorotično slabljenje biljaka iz familije štitonoša (Apiaceae). Fastidiozna bakterija je u  Evropi prvi put registrovana u Finskoj 2010. na mrkvi, zatim u Španiji i na Kanarskim ostrvima na celeru, a  utvrđena je i kao vektor u tom području. U Srbiji ovo oboljenje na mrkvi i drugim štitonošama do sada nije registrovano. 
 
Morfologija
 
Mrkvina lisna buva ima telo dužine 2-2,6 mm. Neposredno posle izletanja jedinke su svetlozelene do žute boje,, a kako stare tamne i postaju svetlo ili tamnosmeđesive. Sveže položena jaja su beličasta do svetložuta, a pred piljenje tamne  do inteztivno žute boje. Ovaj insekat jaja polaže na listove mrkve na drščicama (nešto dužim od same dužine jajeta), koje su uronjene u biljno tkivo lista ili lisne drške, te tako održavaju turgor. Jedna ženka u proseku polaže oko 200 jaja. Larve su ovalnog oblika, dorzoventralno spljoštenog tela žutozelene boje. 
Mrkvina lisna buva prezimljava u stadijumu imaga na skrovitim mestima, najčešće na četinarima i tokom godine razvija veći broj generacija. U toku razvića prolazi kroz tri stadijuma - jaje, larva (sa pet uzrasta) i imago (odrasla jedinka). Aktivacija i polaganje jaja su veoma rani, što zavisi od spoljašnjih faktora, pre svega od temperature i prisustva biljke domaćina, mrkve ili drugih biljaka iz familije štitonoša. Weno prisustvo je utvrđeno tokom kasne jeseni i zime na divljoj mrkvi (Daucus carota var. carota), što navodi na zaključak da u povoljnim uslovima tokom jeseni i zime imaga mogu da se aktiviraju i da polažu jaja kako na divljoj mrkvi, tako i na biljkama mrkve zaostalim na parcelama posle vađenja. Osim na mrkvi, razvija se i na peršunu i celeru.
 Larve se pile posle 10 dana. Razviće pojedinih larvenih stadijum je od tri do sedam dana, tako da je ukupno razviće jedne generacije oko mesec dana. U laboratorijskim uslovima na sobnoj temperaturi mrkvina lisna buva može da se razvija neprekidno, dajući i do devet generacija godišnje. 
 
Štetnost i kontrola
 
Budući da su imaga sitna i veoma mobilna (mogu da hodaju, lete i skaču), njihovo prisustvo u usevu mrkve je teško utvrditi. Ukoliko je veći napad, položena jaja i larve se lakše uočavaju. Larve i imaga na biljkama mrkve i drugih štitonoša ne dovode do specifičnih simptoma oštećenja. Kada se jave u većoj brojnosti, mogu izazvati pojavu hloroze, žućenje lista i na kraju njegovo potpuno sušenje. Napadnute biljke mogu da se prepoznaju po prisustvu sitnih okruglih, belih kuglica voska, rasutih po biljkama i oko napadnutih biljaka, kojim larve i imaga oblažu  izmet, odnosno "mednu rosu".
 Kontrola mrkvine lisne buve je otežana, imajući u vidu veći broj generacija i mogućnost imaga da aktivno ili pasivno pomoću vetra dolete sa susednih parcela koje mogu biti udaljene i nekoliko kilometara. S druge strane, broj registrovanih insekticida za primenu u mrkvi je ograničen, a moraju se poštovati rokovi primene kako ne bi došlo do njihove akumulacije u samom korenu mrkve. Ključno je praćenje štetočine kako bi proizvođači imali informcije o vremenu pojave prvih imaga. Za praćenje se mogu postavljati žuti lepljivi pojasevi oko useva ili vodene klopke. Preporučuje se i setva manje atraktivnih ili čak repelentnih biljaka oko useva mrkve. Do sada nisu sintetisani feromoni koji bi se koristili za praćenje ove štetočine.
Tekst i foto: doc. dr Dušanka Jerinić Prodanović
Poljoprivredni fakultet, Beograd - Zemun