* Praćenjem gustine populacija štetnih vrsta i korišćenjem preporuka kratkoročne prognoze i signalizacije njihove pojave, moguće je na vreme i adekvatno rešiti ovaj problem   
 
U našim agroekološkim uslovima, insekti imaju veoma važnu ulogu i mogu predstavljati ograničavajući faktor proizvodnje uljane repice. Smatra se da različite štetočine uljane repice smanjuju potencijalne prinose za 15 odsto na evropskom nivou. 
 
Surlaši u repici
 
Po svojoj prisutnosti i specifičnosti kod nas se ističu dve vrste surlaša, mala repičina pipa (Ceutorhynchus pallidactylus) i velika repičina pipa (Ceutorhynchus napi), dok pipa kupusne ljuske (Ceutorhynchus assimilis) i crna repičina pipa (Ceutorhynchus picitarsis) još uvek ne nanose ekonomski značajne štete. Mala i velika repičina pipa oštećuju uljanu repicu u većini evropskih zemalja gde se ubrajaju u šest najvažnijih štetočina uljane repice. Za ove dve vrste bitno je istaći da čine direktne i indirektne štete, koje je često teško razdvojiti. Direktne se odnose na oštećivanje središta stabljike i slabljenje biljke. Indirektne štete su višestruke i s obzirom na to da oštećuju središte stabla biljke, ono je podložnije poleganju. 
 
Repičin sjajnik 
 
U našim agroekološkim uslovima, repičin sjajnik (Meligethes aeneus) predstavlja ekonomski najznačajniju štetočinu uljane repice, koja može smanjiti prinose i do 50 odsto. Rasprostranjen je u čitavoj našoj zemlji, naročito u onim područjima gde uljana repica zauzima značajnije površine. Najveće štete nastaju ako se period dopunske ishrane poklopi s fenofazom cvetnih pupoljaka. Što je napad raniji,  odnosno što su biljke uljane repice mlađe, to se mogu očekivati veće štete. Uz fenofazu razvoja biljaka uljane repice i brojnost štetnog insekta, važnu ulogu u obimu šteta igraju i klimatski uslovi u datom periodu, pa tako, ako dođe do zahlađenja i produženja perioda cvetanja, mogu se očekivati i veće štete. 
Posmatrano vremenski, do najvećih šteta obično dolazi u drugoj polovini marta i početkom aprila. Za biljku uljane repice je poznato da ima izuzetno grananje i da formira cvasti na novim izdancima, što u određenoj meri može kompenzovati štetan uticaj nastao ishranom repičinog sjajnika. 
 
Prognoza pojave štetočina
 
Praćenjem gustine populacija štetnih vrsta i korišćenjem preporuka kratkoročne prognoze i signalizacije njihove pojave, moguće je na vreme i adekvatno rešiti ovaj problem. Da bi se utvrdila brojnost, dinamika migracije i potencijalna štetnost određene vrste u datom trenutku, koriste se različite metode praćenja brojnosti insekata. U upotrebi su lepljive klopke, kečer, feromoni, žute vodene klopke, pregled biljaka (vizuelni metod) i drugo. Pojava male i velike repičine pipe kao i repičinog sjajnika, najčešće se prati žutim lovnim posudama i vizuelnom metodom. 
Metod praćenja pomoću žutih lovnih posuda predstavlja nezaobilazan korak u proizvodnji uljane repice. Na ovaj način moguće je pratiti pojavu i let svih važnijih insekata na uljanoj repici, a pre svih repičinih pipa i sjajnika. Posude koje se upotrebljavaju su najčešće kružne ili četvorougaone, različitih veličina, prečnika 20-30 cm i dubine desetak centimetara. Boja posude bi trebalo da bude što približnija boji cveta uljane repice. Broj posuda koje se upotrebljavaju u korelaciji je s površinom parcele. Očitavanja bi trebalo vršiti svakih sedam dana, a u kritičnom periodu, početkom marta i dvaput nedeljno. 
Povećana brojnost insekata na žutim klopkama predstavlja signal za pregled biljaka u polju. Ovo je najčešće primenjivani metod koji prethodi hemijskom tretiranju. Uglavnom se koristi pregled 100-200 biljaka, idući dijagonalno po polju gde se na pet do 10 ravnomerno raspoređenih mesta, analizira po 10 do 20 biljaka, koje se nalaze jedna iza druge u redu. 
 
Pragovi štetnosti
 
Pojam pragova štetnosti se odnosi na pojavu insekata u određenom broju na površini na kojoj se želi utvrditi da li postoji potreba za njihovim hemijskim suzbijanjem. Suzbijanje male i velike pipe potrebno je kada se u žutoj lovnoj posudi u više uzastopnih dana ulovi više od 10 jedinki na dan ili se pronađe više od jedne pipe na pet biljaka. 
Kada su u pitanju prognoza i suzbijanje repičinog sjajnika, potrebno je naglasiti da je repičin sjajnik najopasniji u periodu pre otvaranja pupoljaka i da tada i nastaju najveće štete. U vreme početka obrazovanja pupoljaka na terminalnim cvastima kritičan broj predstavlja prosečno prisustvo 0,8 odraslih jedinki po cvasti. Kada su pupoljci još nediferencirani i zbijeni u cvasti, tada je kritičan broj 1-1,5 insekata po cvasti. U fazi prve pojave diferenciranih pupoljaka u cvasti, dva-tri sjajnika predstavljaju signal za hemijski tretman. 
U Srbiji su za suzbijanje repičinih pipa registrovani preparati na bazi lambda-cihalotrina, alfa-cipermetrina i kombinacija hlorpirifos i bifentrin. Za suzbijanje repičinog sjajnika registrovani su preparati na bazi alfa-cipermetrina, bifentrina, deltametrina, cipermetrina, tiakloprida, lambda-cihalotrina, tau-fluvalinata, kombinacija hlorpirifos i cipermetrin, indoksakarb i kombinacija hlorpirifos i bifentrin.
Može se očekivati da s porastom površina pod uljanom repicom kod nas vrste koje su se do sada smatrale manje značajnim postanu štetnije. Ovo će imati za posledicu neophodnost njihovog suzbijanja što će dodatno usmeriti istraživanja u smeru što boljeg poznavanja njihove biologije i načina suzbijanja. Može se očekivati da će se sa češćom upotrebom insekticida javiti i problem negativnog uticaja na neštetne organizme kao i problem rezistentosti. Problemi poput ovih moraće se rešavati u budućnosti, a kao jedan od najrealnijih načina navodi se integralni pristup.
Iako na uljanoj repici ima mnogo štetočina, njihovu brojnost je moguće držati pod kontrolom uz poznavanje njihove biologije i ostalih važnih parametara. Sadašnja situacija za proizvodnju uljane repice u Srbiji je mnogo povoljnija u odnosu na mnoge evropske zemlje, što bi u narednom periodu trebalo maksimalno iskoristiti. 
 
Tekst i foto: Dr Željko Milovac
Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad
 
MERE ZA SMANJNJE ŠTETA OD SURLAŠA I REPIČINOG SJAJNIKA
 
Zaštita uljane repice se zasniva na korišćenju kompleksa mera suzbijanja. U okviru navedenih mera dominiraju hemijske mere. Kako bi se umanjila primena zoocida, radi boljeg očuvanja životne sredine, veliki značaj treba pridati širenju primene pojedinih agrotehničkih mera, uvećanju delovanja prirodnih neprijatelja štetočina, stalnom praćenju kretanja brojnosti i korišćenju ekonomskih pragova štetnosti, prilikom donošenja odluka o potrebi za primenom hemijskog suzbijanja. Generalno posmatrano, smanjenju šteta doprinose sve mere koje omogućuju biljkama uljane repice da budu zdrave i prolaze kroz razvojne stadijume optimalnom brzinom.