* Značaj ove nekada najzastupljenije sorte šljiva i rakije dobijene od nje prepoznao je pokret Slow Food i uvrstio je u svoj projekat
Čuvena kraljica šljive, skoro zaboravljena rakijska sorta, pronašla je svoje utočište na Gledićkim planinama, na tromeđi kragujevačke, kraljevačke i rekovačke opštine. Jedan od najvećih zasada, na preko pet hektara, nalazi se u selu Gledić, u vlasništvu porodice Veljović. Ovoj autohtonoj srpskoj šljivi, koja je opevana i u pesmi, donedavno je pretilo potpuno izumiranje. U nepristupačnoj planini našla je svoje utočište i namerava da povrati staru slavu. Jer, ova porodica ima nameru da promoviše crvenu ranku i podstiče voćare širom Srbije da baš nju sade.
Do šljivika Veljovića stiže se planinskim putem, kojim mogu da se kreću samo terenska vozila ili traktori. Dragana Veljović i njen suprug Dejan opremili su jedan takav traktor da bi gosti stigli do njihove kuće. To je Draganino porodično imanje po majci. Weni su gajili ranku stotinama godina unazad. Pravnica po struci, odlučila je da domaćinstvo ponovo bude profitabilno. Starim zasadima dodali su nove i počeli da prave rakiju, a u tome joj, osim supruga, pomažu majka, baka i ćerka.
Simbolično ili ne, ceo taj zaseok u Glediću odvajkada se naziva Rakija. Bilo je tu nekad osam domaćinstava, koja su pre Drugog svetskog rata karavanima slala rakiju trgovcima. I to isključivo od šljive ranke. Onda su jedni po jedni odustajali, a potomci odlazili. Više je napuštenih blatnjara nego kuća iz 20. ili 21. veka, a guste šume su progutale zasade. Kao svedoci da je tu nekada rađala najpoznatija autohtona sorta stoje tek poneka stabla, koja su i ovog proleća bila u cvatu.
Na nešto više od 500 metara nadmorske visine, u nadi da će ovoj šljivi vratiti presto koji joj pripada podignuti su novi zasadi Veljovića.
- Ranka je najbolja, nekada najzastupljenija i najrodnija autohtona rakijska sorta šljiva. Nastala je u selu Darosava kod Aranđelovca. Zato je u narodu poznata i kao darosavka, ali i ranovača, šumadinka, crvenjača, drenovka. Specifična je zbog svoje koštice, koja je toliko tvrda da prilikom fermentacije i pečenja ne puca i samim tim ne ispušta u rakiju ono što je štetno. Naprotiv, ona i daje taj specifičan ukus rakiji. Svi će je prepoznati po tome što je meso ploda slepljeno s košticom, objašnjava Dragana.
Rakija koju Veljovići prave od ranke na Gledićkim planinama u malom, kamenom podrumu autentične stare kuće prepoznala je Slow food organizacija. Reč je o eko-gastronomskom pokretu, koji je nastao u Italiji 1986. godine, a sada okuplja oko 150 zemalja. Pobornici su specifične filozofije sporog uživanja u hrani, ali i čuvanja tradicije u ishrani i negovanja lokalne kulture hrane i pića. Pokret je nastao kao odgovor na Fast Food, iz revolta protiv brzog i nezdravog konzumiranja hrane i brzog života savremenog sveta, nestanka interesovanja ljudi za hranu koju jedu i lokalnih tradicija u ishrani.
- Kao autentična i autohtona sorta, ranka, odnosno naša rakija od ranke nosi znak Slow food i logo "prezidijum projekat". Uvrštena je u 400 proizvoda iz celog sveta ovog pokreta koji promoviše lokalne proizvode. Osnovna ideja jeste da se sačuva biodiverzitet, jer ako ovako nastavimo, za desetak godina svi ćemo piti pet, šest istih vina i jesti 10 istih jela. Pokret svake godine daje pomoć proizvođačima hrane i pića koji proizvode lokalne specijalitete ili sirovinu za njih. Mi smo sa šljivom rankom deo tog projekta i pokušavamo da pomognemo misiji odgovornosti i očuvanja lokalne hrane i pića, navodi Dragana.
A misija je da ova stara sorta dobije što više pristalica. Zato su Veljovići formirali rastilište. To je u stvari rasadnik šljive ranke, čije se sadnice dobijaju isključivo od izdanaka.
- Zadatak nam je da za tri godine širom Srbije zasadimo bar 20.000 mladih sadnica. Do sada nam se pridružilo desetak voćara koji isprobavaju ovu sortu, iako je ona nekada bila dominantna u Srbiji. Formirali smo rasadnik, a sadnice se dobijaju isključivo iz izdanaka. Tu ih gajimo do momenta kada su spremne za sadnju u voćnjacima. Cilj je da vratimo kraljicu šljive i da zajednički zaštitimo autentičnost srpske šljivovice, koja je izvorno i nastala od ove autohtone sorte. Mesto odakle krećemo su Gledićke planine, srce Srbije, i zaselak Rakija, kao izvorište autohtonih sorti, ističe Dragana.
Rakija se kod Veljovića pravi po tradicionalnom receptu. Sakupljaju se samo šljive koje su dobre za jelo. Fermentacija se obavlja u drvenim kacama od 21 do 25 dana. Kljuk se prepeče u bakarnim kazanima male litraže do 120 litara. Tako se dobija meka rakija, koja se odmah ili kasnije prepeče da bi se dobila ljuta. Tri meseca leži u novim hrastovim buradima, zatim šest meseci u buradima srednje starosti, a potom u starim hrastovim bačvama.
Biljana Nenković
POTREBNE SORTE OPRAŠIVAČI
Crvena ranka se ne može gajiti u jednosortnim zasadima. Ima sterilan polen, pa su joj potrebne sorte za oprašivanje. Cveta nekoliko dana pre požegače, a kao oprašivači mogu poslužiti ostale rakijske sorte šljive kao što su "metlaš", "trnovača" i "crnošljiva". I zasadi sorti "čačanska rodna" i "stenlej", koji se nalaze u blizini, mogu poslužiti kao oprašivači, jer se period cvetanja podudara sa crvenom rankom.