* Povrtarska proizvodnja zauzima četiri do pet odsto ukupnih obradivih površina, što je na nivou razvijenih zemalja EU
* Ulaganja u tehnološki proces proizvodnje vodećih povrtarskih vrsta su 5.000 do 7.000 evra, ukupan prihod sa jedinice površine je 10.000 do 15.000 evra kada se plasira sveže povrće
* Neophodno je revitalizovati postojeće i ulagati u nove prerađivačke kapacitete
* Udruživanje povrtara u zadruge stvara nove mogućnosti

Brojni problemi koji prate proizvodnju povrća, kao i pozitivni primeri, bili su dovoljno dobri razlozi da se na početku ove proizvodne godine okupe povrtari iz cele Srbije i regiona na 19. naučnostručnom skupu pod nazivom "Savremena proizvodnja povrća". Savetovanje je bilo prilika da se na jednom mestu okupe proizvođači povrća, predstavnici udruženja povrtara i zadruga, vodećih domaćih i inostranih firmi čiji se proizvodni programi odnose na proizvodnju povrća na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru i renomirani stručnjaci iz ove oblasti. Cilj okupljanja bilo je unapređenje povrtarske proizvodnje pravilnim izborom najproduktivnijih sorti i hibrida povrća, pravilnim i pravovremenim navodnjavanjem, kao i sprovođenjem redovnih mera nege, zaštite od prouzrokovača bolesti, štetočina i korova. Unapređenje vlastite proizvodnje, bilo za domaće tržište ili za izvoz, jedino je moguće ostvariti stalnim praćenjem novina, a upravo to su ponudili Vojvođansko društvo povrtara, Odbor za selo Srpske akademije nauka i umetnosi i Kongresni centar "Master" Novosadskog sajma, koji su bili organizatori ovog skupa.

Savremene tehnologije povećale i prinos i kvalitet povrća

Savetovanje je otvorio akademik Dragan Škorić, a prof. dr Žarko Ilin, predsednik Vojvođanskog društva povrtara, naglasio je da je tokom poslednjih 19 godina uočen veliki napredak u povrtarstvu, jer su povrtari prvi među poljoprivrednim proizvođačima koji su počeli da primenjuju najnovije tehnologije u proizvodnji. One su za kratak period dale značajne efekte na prinos, a što je još važnije, na kvalitet plodova proizvedenih na otvorenom polju i u različitim tipovima zaštićenog prostora. Tempo uvođenja novih tehnologija je je do sredine prošle decenije neprekidno rastao. Zatim se javila stagnacija, da bi nakon toga ponovo došlo do ekspanzije.
- Danas možemo reći da je u Srbiji proizvodnja povrća na otvorenom polju, kada je reč o mnogim povrtarskim vrstama, na nivou one u najrazvijenijim zemljama EU. Kada se radi o zaštićenom prostoru, na nivou smo zemalja u regionu i onih na jugu i jugoistoku Evrope, odnosno kao u zemljama u kojima nisu neophodna velika ulaganja u različite tipove zaštićenog prostora, već imaju dovoljno prirodno kvalitetnih uslova. Ovakve prilike ne iziskuju značajnija ulaganja u plastenike i staklenike. Mnogo zaostajemo za Francuskom i Holandijom, u kojima je celokupna proizvodnja u zaštićenom prostoru, 60 odsto je proizvodnja povrća, 40 odsto cveća, a koncentrisana je na više od 10.500 hektara staklenika, rekao je Ilin.
Ali, kada se uzmu u obzir naši prirodni uslovi, investicije u takav zaštićeni prostor nama i nisu potrebne. Već od Senteša u Mađarskoj, pa južnije ka Mediteranu, nije neophodno ulaganje u vrhunski zaštićeni prostor, dovoljne su investicije u vrhunsku i novu tehnologiju, koja se ne zasniva na postizanju visokih prinosa po jedinici površine, već na velikom učešću ekstra prve i prve klase plodova u ukupnom ostvarenom prinosu. Ovakvo povrće na tržištu postiže neuporedivo veću cenu za kilogram.

Intenzivno povrtarstvo je skupa proizvodnja

U intenzivnoj povrtarskoj proizvodnji su velika ulaganja po jedinici površine. Na otvorenom polju, ulaganja u tehnološki proces proizvodnje vodećih povrtarskih vrsta iznose 5.000 do 7.000 evra. To je skoro 10 puta više nego u ratarskoj proizvodnji. Ali, iz ovakve proizvodnje ukupan prihod je za više od 10 puta veći nego u ratarskoj proizvodnji, po jedinici površine iznosi 10.000 do 15.000 evra kada se plasira sveže povrće na domaće tržište ili za izvoz. Ukoliko se povrće prerađuje, ukupan dohodak je udvostručen, 22.000 do 25.000 evra po hektaru, a za neke specifične, manje gajene vrste iznosi i do 30.000 evra.
Na ovom skupu istaknuto je da je neophodno revitalizovati postojeće i ulagati u nove prerađivačke kapacitete kako bi se povećala vrednost proizvedena sa jedinice površine.

Skupe energente ne može da izdrži nijedna proizvodnja

- Na povrtarima je da racionalizuju vlastitu proizvodnju kako bi smanjili troškove skupe energije. Sada je cena evrodizela 155-159,5 dinara za litar. Nema te proizvodnje koja može da podnese ove troškove, a potrošnja energije u povrtarstvu je izuzetno visoka. Za obradu zemljišta, za sprovođenje redovnih mera nege i zaštite od štetočina, korova, za setvu, sadnju, berbu, kratkoročno ili dugoročno čuvanje i rad prerađivačkih kapaciteta veoma je važna racionalna upotreba energije. Neophodno je i racionalno koristiti đubriva, i to isključivo na bazi kontrole plodnosti zemljišta i stalnog praćenja lako pristupačnog azota, ali i lako pristupačnih fosfora i kalijuma. Kada se hraniva dodaju samo prema plodnosti zemljišta i zahtevima biljaka, uštede modu da iznose 10-90 odsto, objasnio je prof. dr Žarko Ilin.
Napomenuo je da je racionalizaciju neophodno primenjivati i prilikom korišćenja sistema za navodnjavanje, jer reč je o jednoj od najskupljih agrotehničkih mera. Milimetar vode košta jedan i po do dva evra kada se upotrebljava evrodizel, pod uslovom da se koriste novi agregati. Ukoliko povrtar ima stari agregat, cena raste na dva do četiri evra po dodatom milimetru. U prosečnoj godini dodaje se 120 do 300 milimetara vode, a u ekstremno sušnoj 500 do 1.000 milimetara. Prilikom primene ove agrotehničke mere uvek se moraju uvažavati vlažnost zemljišta i zahtevi i potrebe biljaka za vodom.

Formiranje povrtarskih zadruga donosi boljitak proizvođačima

Tema o kojoj se dosta govorilo na ovom skupu bilo je udruživanje povrtara.
- Prošle godine sam sa ovog istog mesta poslao poruku povrtarima da se moraju udružiti. Vaša proizvodnja je izuzetno skupa, konkurencija je velika, a da bi najbrže vratili uloženo, vi se morate udruživati u zadruge. To je veoma važno, jer to je model po kojem radi razvijeni svet i jedina dobitna kombinacija je da se udružujete i da osnivate nove zadruge, rekao je Radislav Jovanov, predsednik Zadružnog saveza Vojvodine.
Risto Kostov iz Kabineta za regionalni razvoj i koordinaciju javnih preduzeća još jednom je podsetio se prvi put u istoriji zadrugarstva događa da država, koja je tokom minulih vremena više puta rušila zadrugarstvo, direktnim investicijama pomaže zadrugama.
- Mora se reći da je ideja potekla od Odbora za selo SANU, koji je pružio svoja znanja i iskustvo, a kabinet ministra Milana Krkobabića, zadužen za regionalni razvoj i koordinaciju javnih preduzeća, radi na njenoj realizaciji. Prošla godina je bila eksperimentalna i 22 zemljoradničke zadruge su dobile 196.000.000 dinara. Iako je akcenat bio na pomoći nerazvijenim delovima južne Srbije, sredstva su izdvojena i za četiri vojvođanske zadruge. Utvrđeno je da i u Vojvodini, po rubnim oblastima, ima nerazvijenih područja iz kojih se ljudi iseljavaju, a sela se prazne. Zbog toga je od jedne planirane, uloženo u četiri zadruge. Bitno je da je načinjen prvi korak i da se vraća izgubljeno poverenje u zadrugarstvo, rekao je Kostov i napomenuo da je 2018. godina ključna, jer se za ove namene planira četiri puta više sredstava, odnosno 825.000.000 dinara za 70-ak zadruga. Novac je već obezbeđen iz republičkog buxeta.
- Za novoosnovane zadruge i dalje će se izdvajati do 50.000 evra, a za već postojeće 100.000. Ove godine novina je formiranje složenih zadruga. Predviđeno je da bude formirano pet takvih, a za svaku će biti izdvojeno 500.000 evra. Moram da napomenem da je Vojvodina biser zadrugarstva i da je na njenim prostorima osnovana jedna od prvih zadruga u svetu, te je bila avangarda na ovim prostorima. U ovoj i u naredne dve godine planirana je dodela 25.000.000 evra bespovratnih sredstava zadrugama, najavio je Kostov. Iz Pokrajinskog sekretarijata najavljena je značajna podrška malim poljoprivrednim gazdinstvima.
- Mali proizvođači će i ove godine biti u fokusu Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. Želimo da ojačaju i stasaju, kako bi mogli da konkurišu za sredstva iz IPARD programa. Nastojimo da što više proizvođača koji se svrstavaju u red malih opstane i da na taj način podržimo selo. Trudićemo se da pomoću što više finansijskih sredstava, pre svega namenjenih mladima i ženama nosiocima poljoprivrednih gazdinstava, ovu kategoriju stanovništva zadržimo na selu i unapredimo poljoprivrednu proizvodnju, poručio je Mladen Petković, pomoćnik pokrajinskog sekretara za poljoprivredu.

Jasna Bajšanski

DOVOLJNO POVRĆA I ZA DOMAĆE I ZA STRANO TRŽIŠTE

U Srbiji se na otvorenom polju proizvodi 10 povrtarskih vrsta koje vodi zvanična statistika. Od 2010. do 2016. godine one su gajene na 75.000 hektara. Na još 50.000 hektara se proizvodi krompir, što je ukupno 125.000 hektara. Ovim površinama treba dodati još 48.000 hektara bašta. Naizgled, reč je o maloj površini pod baštama, međutim kada se napravi poređenje, na tolikoj površini se kod nas gaji šećerna repa. Po popisu iz 2011. godine, pod plastenicima je 2.341,8 hektara, a na otvorenom polju i u privremeno zaštićenom prostoru je svake godine još oko 3.000 hektara, sa odstupanjima od 10 procenata. Povrtarska proizvodnja u Srbiji se sada odvija na više od 175.000 hektara, što je otprilike na nivou četiri-pet odsto ukupno obradivih površina kao što je to slučaj i u najrazvijenijim zemljama EU. Ove zemlje proizvode više od 55.000.000 tona povrća za pola milijardi ljudi. Srbija za 7.280.000 stanovnika godišnje proizvede 2.100.000 do 2.400.000 tona svežeg i 52.000 tona prerađenog povrća. Prošle godine, zbog suše, procenjena je proizvodnja od 1.900.000 do 2.100.000 tona, a to znači da još uvek imamo značajne tržišne viškove.