* Suvišak azota raznežuje biljke i slabi njihovu otpornost na biotičke (patogeni) i abiotičke (suša, visoke temperature, poleganje i sl.) stresove, a manjak dovodi, sigurno, do sniženja prinosa i tehnološkog kvaliteta zrna pšenice

Iako je tek polovina zime, misli ratara su usmerene prema merama nege strnih žita koje slede. Prihranjivanje azotom je deo sistema mineralne ishrane pšenice i drugih strnina. Prolećna primena azota se može smatrati i merom nege. Proizvodna godina u toku je po mnogo čemu specifična u odnosu na prethodne. Povoljni vremenski uslovi u periodu setve uticali su na to da proizvođači započnu poslove i pre optimalnih rokova. Pale su kiše, a temperature su bile više od prosečnih, što je doprinelo brzom i ujednačenom nicanju žita. Poučeni lošim iskustvima iz prethodne godine, kada su propušteni rani rokovi, proizvođači su požurili sa setvom. I, mora se reći, nisu poštovali preporuke o gustini setve za pojedine sorte pšenice. Prevelika gustina je i posledica velike upotrebe nedeklarisanog semena, čija upotrebna vrednost nije bila poznata. Ceo oktobar, pa i dobar deo meseca novembra bio je povoljan za obradu, predsetvenu pripremu zemljišta i za samu setvu. To je doprinelo da budu zasejane mnogo veće površine nego prethodnih godina.

Stanje useva

Zahvaljujući povoljnijim vremenskim uslovima i intenzivnijoj setvi, ukupno stanje zasejanih površina pod strninama se može oceniti kao veoma povoljno, u sadašnjem trenutku. Za useve zasejane u superranim rokovima (kraj septembra - 10. oktobar) i s povećanim normama setve, ne može se reći da su u povoljnoj situaciji. Nisu prerasli vegetativnu fazu, ali je moguće da će se to desiti ukoliko ne dođe do zaustavljanja vegetacije. Da podsetimo, "Poljoprivrednik" je pisao u prethodnim brojevima da će se bokorenje nastaviti, a ranozrelije sorte mogu u martu započeti i porast u stablo, kao što se to već ovih dana dešava s tritikaleom. Pšenica zasejana polovinom oktobra ima dva-tri bočna izdanka, a ona zasejana krajem oktobra ima jedan-dva. Ovakvi usevi se nalaze na oko 80 odsto površina. Ako se pretpostavi da ima poniklih 400 biljaka po kvadratnom metru, ukupan broj izdanaka je 1.000-2.400 po kvadratnom metru. Klasove će doneti 600-800 izdanaka, a ostali izdanci će odumreti. Međutim, oni će potrošiti određenu količinu vode (za svoj porast i kroz transpiraciju) i hranljivih materija. Hraniva će biljka translokacijom dobrim delom iskoristiti, dok se gubitak vode ne može nadoknaditi. U mnogim slučajevima će morati da se upotrebe regulatori rasta još u fazi bokorenja (tokom marta). Ovako razvijeni usevi već tokom jeseni usvoje 40-60 kilograma azota po hektaru, što se mora uzeti u obzir prilikom određivanja doze azota za prihranjivanje. Prednost useva iz ranih i optimalnih rokova setve je u većoj razvijenosti korenovog sistema. Dubina korena kod biljaka u punom bokorenju je od 30 do 60 centimetara.

Priprema za prihranjivanje

Upravo su u toku probne analize zemljišta na sadržaj lako pristupačnog azota (nitratnog N), koje izvode poljoprivredne stručne službe (PSS), u saradnji s Institutom za ratarstvo i povrtarstvo. Zahvaljujući aktivnostima PSS, danas imamo na raspolaganju ključne informacije potrebne za kontrolisanu upotrebu azota u prihranjivanju. Podaci dati u tabeli pokazuju da je sadržaj nitratnog azota natprosečno visok. Dosadašnje probne analize su pokazale izuzetno veliku varijabilnost u sadržaju nitrata, posebno u sadržaju i distribuciji vlage u profilu zemljišta. Najveća varijabilnost vlage je u sloju 60-90 centimetara. Stanje vlage se značajno poboljšalo u odnosu na decembarske analize. Ukupan sadržaj nitratnog azota varira od 19 do 234 kilograma po hektaru. Azot je koncentrisan u sloju zemljišta 30-60, a najmanje ga je u sloju 60-90 centimetara. Sloj zemljišta 90-120 centimetara je potpuno suv (10,1-15,1% vlage), a u njemu nema nitratnog azota (6-10 kg/ha). Ovaj sloj zemljišta nije važan za strna žita, ali je veoma bitan za kukuruz, suncokret i šećernu repu. Stanje ovog sloja svedoči o velikom deficitu vlage i potencijalnim problemima koji mogu zadesiti prolećne useve. Zbog svega iznetog, bilo bi uputno da svi veći proizvođači strnih žita analiziraju zemljišta kako bi držali azotnu ishranu pod kontrolom, uštedeli novac i kako ne bi povećavali rizik svoje proizvodnje.
Suvišak azota raznežuje biljke i slabi njihovu otpornost na biotičke (patogeni) i abiotičke (suša, visoke temperature, poleganje i sl.) stresove, a manjak dovodi, sigurno, do sniženja prinosa i tehnološkog kvaliteta zrna pšenice. Zbog toga je vrlo važno što preciznije odrediti optimalnu dozu azota. Primena N-min. metode je najsigurniji način da se dođe do optimalne doze azota. Zainteresovani proizvođači treba da se obrate najbližoj PSS. Mnoge lokalne samouprave u potpunosti finansiraju ovakve analize zemljišta.

Vreme prihrane

Nema potrebe za žurbom, osim ako se nisu pojavili simptomi nedostatka azota, na parcelama na kojima jesenas nije unošen azot (i PK), odnosno gde su prinosi kukuruza bili solidni, a žetveni ostaci zaorani. Početak prihranjivanja bi trebalo da usledi posle 10. marta. Suviše bujne useve treba prihranjivati još kasnije, kako se bokorenje ne bi pojačavalo i dovelo do ranog poleganja (u fazi intenzivnog porasta).
Treba voditi računa o sortnim specifičnostima kada je reč o azotu, kako to preporučuju autori sorti.
Korekciju doze azota treba obaviti i prema broju poniklih biljaka. Ako ima više od 500 biljaka po kvadratnom metru, dozu azota treba smanjivati za 10 odsto. Ako je sklop ređi (manje od 400 biljaka/m2), dozu azota treba povećavati za isti procenat.
Valjanje u proleće dolazi u obzir samo kod useva zasejanih u novembru, ili ako je ređi sklop.

Prof. dr Miroslav Malešević