* Obrađuju ukupno 16 hektara oranica, a u planu je da se površine povećaju na 30 hektara

Osamnaestogodišnji Siniša Arsić, mladić iz Siriga, sela nadomak Novog Sada, svakako je ponos svojih roditelja, a ponajviše, čini se, svog deda Milovana s kojim je zajedno na njivi od ranog detinjstva. Još dok je bio mali pokazivao je veliku zainteresovanost za sve poslove kojima se deda bavio. Pa kako onda da ne bude dedin miljenik. Predodređen je da se bavi poljoprivredom i ostane na porodičnom imanju. Tokom proteklih godina deda mu je s puno ljubavi prenosio svoje znanje, uvodio ga u posao, a kasnije je i Siniša svoje obrazovanje usmerio u tom pravcu i ove školske godine biće maturant srednje poljoprivredne škole u Futogu.
Arsići se ne bave dugo poljoprivredom. Imali su samo hektar zemlje na kojoj je bila i bašta i njiva, a koju i danas obrađuje osamdesetosmogodišnji pradeda Petar. Prelomna godina za Arsiće bila je 2000. kada su ozbiljnije počeli da se bave poljoprivredom. Te godine deda Milovan, koji je po zanimanju metalostrugar, napustio je državni posao i krenuo u neizvesnost. S obzriom na to da je poljoprivreda bila njegova velika ljubav, ali i izazov, Arsići polako počinju da kupuju zemljište i okreću se povrtarskoj proizvodnji.
Danas deda i unuk obrađuju 16 hektara oranica, od kojih je 10 hektara njihovo, a ostatak je u zakupu. U setvenoj strukturi najzastupljeniji je krompir na pet hektara, sledi pasulj na oko pet, luk na 3,5 hektara, a na preostaloj površini su soja i kukuruz. Krompir i pasulj su tradicinalno zastupljeni, luk gaje po Sinišinoj želji, a kukuruz i soja su važni zbog plodoreda. U planu je da od ove jeseni povećaju površine na ukupno 30 hektara. S povećanjem površina, kaže Siniša, krenuće i nova povrtarska proizvodnja, ali su u dilemi da li će gajiti kupus ili papriku.
U školi za ovakvog učenika profesori imaju puno razumevanja. S obzirom na to da puno radi i nosilac je proizvodnje, primer je svojim vršnjacima koji još uvek nemaju takve obaveze. Siniša se trudi da opravda poverenje koje ima, a savete svojih profesora smatra dragocenim. Sve ono što čuje na času nastoji da primeni u praksi. Tako je uveo obavezno uzorkovanje zemljišta koje deda nije radio. Analiza zemljišta je veoma važna jer, kako kaže Siniša, ne želi napamet da đubri njive. Nema potrebe uneti 200 kilograma azota ako je potrebno 120 kilograma. Zahvaljujući pravilnom đubrenju, ove godine sklop biljaka luka je bio odličan, a takođe i njihov porast.
Povrtarska sezona na ovom gazdinstvu počinje u martu setvom holandskih sorti luka. Poštuje se plodored i tek posle šest godina luk će ponovo doći na istu njivu. U međuvremenu smenjuju se krompir, žitarice, kukuruz, soja, pasulj. U ovogodišnjoj proizvodnji problema nije bilo sve do 29. maja, kad je led padao 40 minuta. Gotovo 80 odsto useva luka je stradalo. Siniša se, međutim, nije predao. Dva meseca je usev tretirao ujutru i uveče preparatima na bazi aminokiselina i biostimulatorima i tako uspeo da spase biljke i isprovocira njihov porast. Procene prinosa dok grad nije zahvatio njivu kretale su se do 100 tona po hektaru, a posle ove nepogode rod je neizvestan. Arsići su puno uložili u ovu proizvodnju, a još uvek se ne zna koliko će se isplatiti. Vađenje luka na njihovim njivama treba da počne uskoro. Po kombajniranju glavice se otpremaju na sušenje i potom u skladište gde se čuvaju do marta naredne godine, kad počinje prodaja. Pakovanje počinje u februaru. U vreće se uglavnom pakuju glavice ekstra kvaliteta, prečnika od pet do sedam centimetara, ali po želji kupca, može i sitni luk ili ekstra krupan.
Proizvodnja povrća bez sistema za navodnjavanje je danas nezamisliva, a Arsići poseduju tifone i bočna krila. Zalivanje je kompjuterizovano i o tome se stara Siniša.
U polju je u toku čupanje pasulja. Za ovaj posao Arsići angažuju radnike koji se danas teško nalaze.
Proizvodnja krompira počinje sadnjom holandskih hibrida krajem marta, početkom aprila. Arsići imaju dugogodišnju saradnju sa semenarskom kućom "Arum", od čijih stručnjaka dobijaju korisne savete. Usev navodnjavaju svakih nedelju dana sa po 30 do 40 litara vode, a na svu sreću, nije bio zahvaćen gradom. Zbog čestog navodnjavanja usev se preventivno tretira protiv pojave plamenjače. Konstantan problem u ovoj proizvodnji su krompirova zlatica i žičari, o čijem suzbijanju takođe vode računa, jer Arsići krompir isporučuju marketima, pa ukoliko su krtole oštećene, ne mogu da ih prodaju. Vađenje krompira počinje u septembru, ali su pripreme za skladištenje već počele. Oprane su sve palete, a očišćeno je i skladište kapaciteta 220 tona. Do ove godine prinosi krompira su se kretali do 30 tona po hektaru.
Iako Arsići poseduju kompletnu mehanizaciju, dosta pomoćnih mašina je i deda Milovan sam napravio, poput sadilice za arpaxik, sadilice za beli luk, šišalice za luk. Ipak, nova mehanizacija je uvek potrebna. Zahvaljujući subvencijama Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, nabavljena je sejalica za luk, zalivni sistem s agregatom i vadilica za luk, bez kojih ova proizvodnja nije moguća. Podržavaju ove mere pokrajinske administracije koje, kažu, puno znače proizvođačima. Nedostaje im traktor veće snage. Siniša misli da će ovu nabavku moći da realizuje na proleće, kada bude imao registrovano svoje gazdinstvo.
Ono u čemu bi želeo da se oproba jeste proizvodnja mrkve. To je san kojem teži. Ali, da bi se bavio ovom proizvodnjom, nedostaje mu potrebna mehanizacija. S obzirom na to da je mlad i ambiciozan, u nekom doglednom periodu i u ovoj proizvodnji će se sigurno oprobati.
Siniša Arsić se rukovodi time da kada nešto želiš i tome stremiš, nema prepreka na tom putu koje se ne mogu savladati. Koliko je odvažan i hrabar potvrđuje i to što je sam preko interneta našao originalan adapter za kombajn za luk u Nemačkoj i ovih dana treba da krene na put da ga preuzme. A nemački jezik, to je, kaže, sam savladao.
Želja ovog mladog poljoprivrednika je da ovaj posao radi zajedno s ocem Slobodanom, koji je prevoznik u inostranstvu. Deda stari i on je tu da pomogne, a otac je mlađi i bio bi od velike pomoći. Siniša mašta da bi bilo lepo kad bi se za poljoprivredu zainteresovao i mlađi brat Stefan, tako da postanu pravo porodično gazdinstvo u koje su svi uključeni i žele da ono traje i opstane.
Svestan je da bez obrazovanja nema napretka u poljoprivredi. Bez obzira što je ovo proizvodnja koja počinje rano ujutro i traje do kasno naveče, gde je dan kratak, a obaveza ima puno i o svemu treba da se vodi računa, mladi Siniša Arsić želi da nastavi s obrazovanjem. Planira da po završetku srednje škole upiše poljoprivredni fakultet. Takođe, smatra da bi mu puno koristio put na neku stručnu ekskurziju u inostranstvo, kako bi saznao šta i kako tamošnji poljoprivrednici rade i to primenio na svom gazdinstvu. Želja mu je da proizvodi po evropskim standardima, da stvara kvalitetan proizvod koji će imati svoje mesto na tržištu i svog kupca. A sve to moguće je uz predan rad i permanentno obrazovanje.