* Svaka isporuka robe poljoprivrednika otkupljivačima mora biti "pokrivena" pisanim ugovorom
* Uvodi se Registar trgovaca voćem i povrćem koji će kontrolisati Ministarstvo poljoprivrede
* Jačanje pregovaračke pozicije proizvođačkih organizacija kojima se pruža mogućnost granskog i međugranskog udruživanja
 
Nakon višemesečnih priprema i sprovedene javne rasprave, Skupština Srbije usvojila je, na predlog Vlade Srbije i uz podršku skupštinskog Odbora za poljoprivredu, Zakon o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Zakonsko regulisanje i pravno uređenje tržišta poljoprivrednih proizvoda, podsetimo, već decenijama spada među najneuralgičnije oblasti srpskog agrara. Iako su nadležne institucije i državni organi više puta pokušavali da reše to pitanje, do sada nije postojao pravni osnov kojim bi, po različitim zahtevima proizvođača, prerađivača, trgovaca i potrošača, zakonski bilo uređeno tržište i promet poljoprivrednih proizvoda.
Obrazlažući ciljeve donošenja ovog jedinstvenog zakona, ministar poljoprivrede Branislav Nedimović naveo je da je to prvenstveno uređenje i dovođenje u red poprilično haotičnog tržišta poljoprivrednih proizvoda, kao i jačanje logističke infrastrukture u proizvodnji i prometu hrane. 
- Zakon počiva na nekoliko stubova: standardi kvaliteta, javna intervencija na tržištu, tržišne informacije i mere politike sa drugim zemljama. U oblasti standarda napravljen je iskorak u pravcu zajedničke politike sa EU, gde ćemo zakonski i na druge načine zaštititi naše poljoprivredne proizvode, obeležiti ih i proizvođačima pružiti šansu za otvaranje novih tržišta, poboljšanje kvaliteta i ravnopravnu utakmicu na evropskom tržištu, istakao je Nedimović.
 
Interventne mere države
 
Resorni ministar je isto tako istakao da ovaj zakon državi omogućava intervencije u slučaju poremećaja cena određenih proizvoda. Odluku o pokretanju javnih intervencija, po zakonskim odredbama, donosi Vlada Srbije.
 - Ukoliko se desi da je cena poljoprivrednih proizvoda u dužem vremenskom periodu mala, odnosno ispod ekonomske cene koštanja, Zakon daje mogućnost proizvođačima da, uz pomoć države, privatno skladište robu i prodaju je tek kad cena bude odgovarajuća za njih, rekao je ministar, dodajući da je propisano da se postupak javne intervencije sprovodi kada je tržišna cena poljoprivrednih proizvoda niža od referentne cene, a da će kriterijume za određivanje referentne cene, kao i samu referentnu cenu odrediti Vlada. 
 Zakonom se, takođe, omogućava da država, posebnim interventnim merama, reaguje ukoliko dođe do poremećaja na tržištu zbog primena mera za sprečavanje širenja bolesti životinja. 
 Važan segment u Zakonu odnosi se na uređenje odnosa proizvođača sa prerađivačem-otkupljivačem koji, po sadašnjoj praksi, nisu čvrsto interesno povezani. Zakonom se propisuje da će u pojedinim sektorima, pre svega biljne proizvodnje, biti obaveza sklapanja ugovora između proizvođača i otkupljivača, što će, kako je obrazloženo, doprineti jačanju međusobnih partnerskih odnosa i dogovora o svim aspektima proizvodnje i otkupa poljoprivrednih proizvoda. 
 Cilj ugovaranja proizvodnje i sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obavezama, što danas manje-više mnogi izbegavaju, primarnim proizvođačima donosi sigurnost u planiranju proizvodnje, a otkupljivačima, sa druge strane, sirovinsku bazu. Članom 23. Zakona predviđeno je da svaka isporuka robe poljoprivrednih proizvođača otkupljivačima mora biti "pokrivena" pisanim ugovorom. Isto tako, proizvođačka organizacija kojoj poljoprivrednik pripada ima pravo na pregovore sa otkupljivačem-prerađivačem oko uslova prodaje i, što je najvažnije, cene poljoprivrednih proizvoda.
 
Poštovanje tržišnih standarda
 
Zakon proizvođačkim organizacijama (sadašnjim udruženjima poljoprivrednika), čiji je stepen organizovanosti i profesionalizacije na dosta niskom nivou, pridaje daleko veći značaj, kao i pravno utemeljenje. Ove organizacije se ubuduće neće, kao do sada, oglašavati samo u slučaju nekih drastičnijih tržišnih poremećaja, već treba da budu novi i važni subjekti na tržištu i da funkcionišu po uzoru na slične organizacije u Evropskoj uniji. Osim što bi, sa određenim pravnim odredbama, imale jaču pregovaračku moć prema prerađivačkoj industriji, proizvođačkim organizacijama sada je zakonski omogućeno da se međusobno udružuju, kako sektorski, tako i da formiraju međugranska udruženja. Predviđeno je da prvih pet godina rad i delovanje proizvođačkih organizacija kofinansira Ministarstvo poljoprivrede. 
 Od novina u Zakonu pažnju posebno privlači ona koja se odnosi na trgovinu u sektoru svežeg voća i povrća. Uvodi se Registar trgovaca voćem i povrćem, u koji će biti upisani svi koji se profesionalno bave veleprodajom i maloprodajom, odnosno prometom ovih poljoprivrednih proizvoda. Predviđeno je da Registar i kompletnu bazu podataka vodi Ministarstvo poljoprivrede, a trgovci će plaćati godišnju administrativnu taksu, a kao trošak imaće nabavku sertifikata o usklađenosti sa tržišnim standardima za voće i povrće. 
 Članom 7. Zakona, kojim se uređuje tržište poljoprivrednih proizvoda, detaljnije su propisani tržišni standardi za pojedine proizvode iz ukupno 12 sektora. Odredbama ovog člana obuhvaćeno je i korišćenje određenih definicija i oznaka, kao i neobaveznih rezervisanih oznaka kojima se potrošač informiše o posebnim prepoznatljivim obeležjima proizvoda. Tako je predviđeno da, u sektoru mesa, preduslov za stavljanje u promet bude klasiranje trupova, kao i obaveza klasiranja goveđeg i svinjskog mesa, a po potrebi ovčijeg i kozjeg. Pitanje tržišnih standarda i zahteva koji se odnose na kvalitet proizvoda bliže će biti uređeno podzakonskim aktima.
 
Menja se rad STIPS-a
 
Zakonom je propisana obaveza davanja informacija svih učesnika na tržištu. Predviđeno je da metodologija prikupljanja, obrade i izveštavanja o podacima bude usklađena sa važećom evropskom praksom. To podrazumeva uspostavljanje jedinstvenog pravnog okvira, drugačije funkcionisanje, promenu metodologije rada i istovremeno unapređenje Sistema tržišnih informacija poljoprivrede Srbije (STIPS). Ovaj sistem koji je, podsetimo, na nacionalnom nivou uspostavljen 2004. godine i prati cene najvažnijih poljoprivrednih proizvoda i repromaterijala u 18 gradova, biće osavremenjen i osposobljen informacionim tehnologijama kako bi pravovremeno pratio sva kretanja cena i učesnika na tržištu. 
Zakonom je predviđen i niz drugih obaveza koje se odnose kako na državu, tako i na proizvođače i otkupljivače poljoprivrednih proizvoda namenjenih tržištu i tržišnim lancima. Poseban odeljak posvećen je trgovini sa drugim državama i podeli nadležnosti institucija, u prvom redu Ministarstva finansija i Uprave carina. Postoje i odredbe koje se odnose na podršku koja treba da poboljša prehrambene navike dece i omladine, prvenstveno u sektorima mleka i mlečnih proizvoda, voća i povrća... 
Generalno, Zakon o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda u odnosu na dosadašnju praksu trebalo bi da donose značajne izmene u poslovanju proizvođača, prerađivača i trgovaca hranom i poljoprivrednim proizvodima. Njegova praktična primena umnogome će zavisti od podzakonskih akata koji budu doneti, ali u svakom slučaju, svi učesnici u lancu proizvodnje, otkupa i prometa imaće zakonske obaveze i odgovornost. Najvažnije je, svakako, da poljoprivredni proizvodi neće moći da se otkupljuju "na reč", već samo sa potpisanim ugovorom i određenim garancijama. Za neposredne proizvođače, to je od suštinskog značaja, jer će, za razliku od odomaćene prakse, imati sigurnost da ono što proizvedu mogu da prodaju i naplate bez bojazni da će, kroz otkupnu cenu ili na neki drugi način, biti prevareni.
K. Rajević
 
SEKTORSKA PRAĆENJA, PODRŠKA ZA VINO I MED
 
Zakonom se u sektoru mleka i mlečnih proizvoda propisuje da su prvi otkupljivači sirovog mleka dužni da STIPS-u dostavljaju podatke o količini ukupno otkupljenog sirovog mleka, radi praćenja tržišnih kretanja. Isto tako, u sektoru duvana biće u obavezi da daju podatke o cenama po tipu duvana. U sektoru hmelja, poljoprivredni proizvodi koji se stavljaju na tržište moraju da imaju izdat sertifikat, a za šećer je propisana obaveza dostavljanja podataka o ugovorenoj proizvodnji šećerne repe, proizvodnji, prodaji i zalihama šećera, kao i cenama šećerne repe i šećera.
 Za sektore vina i meda, zbog specifičnosti proizvodnje i prometa, odredbama Zakona, kao i podzakonskim aktima, biće izrađen poseban paket podrške i pravila prodaje. S obzirom na to da Evropska unija ove dve grane proizvodnje tretira na poseban način i ima različite mere podrške, o tome će se pregovarati u postupku sticanja članstva u EU.