* Stočari traže da se zaustavi uvoz mesa, kao i da Republičke robne rezerve otkupe najmanje 30.000 tovljenika po ceni od 210 dinara, kako bi se pokrenulo tržište

Odavno je poznato da merilo razvijenosti poljoprivrede neke zemlje predstavlja udeo stočarstva u ovoj proizvodnji. Sudeći po aktuelnim dešavanjima u stočarstvu Srbije, domaći agrar je pao na veoma niske grane. Dok su cene životinja izuzetno niske, sva hraniva koja predstavljaju komponente stočne hrane beleže rekorde na berzi. Na sve to neprestano pristiže meso iz  uvoza, iz zemalja koje imaju snažne podsticaje u stočarstvu i generalno konkurentniju proizvodnju. Sami proizvođači opisuju situaciju kao katastrofalnu i predviđaju skori krah stočarske proizvodnje najpre na malim gazdinstvima ali, po svemu sudeći, neće biti pošteđeni ni veliki proizvođači. Naime, čak i oni koji imaju potpuno zatvoren ciklus proizvodnje polako posustaju i prave računicu po kojoj bi im se više isplatilo da prodaju ratarske proizvode umesto da ih usmeravaju u tov.
Najgora situacija je u svinjarstvu, mada ne zaostaju mnogo ni druge stočarske proizvodnje. Povodom alarmantnog stanja u tovnom svinjarstvu,  predsedniku Aleksandru Vučiću i premijerki Ani Brnabić nedavno se obaratila Unija poljoprivrednih proizvođača iz Sremske Mitrovice. U Zahtevu koji potpisuje predsednik Izvršnog odbora Zlatan Đurić navodi se da na tržištu trenutno ima 90.000 tovnih svinja koje niko neće. Zbog toga stočari traže da hitno prestane svaki uvoz mesa, kao i da Republičke robne rezerve otkupe najmanje 30.000 tovljenika po ceni od 210 dinara. Time bi se, kako smatraju u Uniji poljoprivrednih proizvođača, pokrenulo tržište.
Podsetimo da je nedavno u resornom ministarstvu održan sastanak sa predstavnicima tri udruženja poljoprivrednika: "Mladi poljoprivrednici Srbije", "Udruženje odgajivača ovaca Srbije" i "Asocijacija stočara Srema i Mačve", koji su takođe ukazali na izuzetno tešku situaciju, pre svega u stočarstvu. Tada je iz resornog ministarstva stiglo uverenje da će cene svinja ubrzo porasti na 150, a jagnjadi na 250 dinara. Ubrzo nakon ovog sastanka raspisan je i poziv Robnih rezervi da od svojih skladištara povuče 15.000 tovljenika.
U Uniji poljoprivrednih proizvođača iz Sremske Mitrovice posebno su kivni na ovu odluku i traže njeno poništavanje, jer je predviđeno da Robne rezerve svinje treba da daju izabranim klaničarima u razmenu za konzerve i paštete. To znači, kako upozoravaju, da klaničari, a izabrano ih je šest, i dalje neće morati da kupuju svinje na tržištu Srbije i moći će da zadrže postojeće niske cene,  pa čak i da ih dodatno obore.
Trenutna cena svinja kreće se od 115 do 130 dinara po kilogramu. Mali skok cene bio je oko prvomajskih praznika kada se otkupna cena nakratko popela do 150 dinara. Međutim, ubrzo je pala tražnja, a sa njom su i cene žive vage ponovo otišle naniže. Ako se trenutne cene tovljenika posmatraju kroz prizmu najnovijeg poskupljenja kukuruza koji dostiže i 30 dinara po kilogramu, soje koja vredi i 90 dinara, a ozimim žitima se uveliko terminski trguje, jasno je da se stočarima loše piše.
Ove cenovne klackalice ponavljaju se iz godine u godinu i razlog su lošeg stanja u stočarstvu i odustajanja sve većeg broja proizvođača od ove proizvodnje. Agrarni analitičar Branislav Gulan svojevremeno je naveo da je aktuelno stanje u stočarskoj proizvodnji Srbije ravno onom pred Prvi svetski rat, što mnogo govori.
A nije da se nije radilo na podsticanju razvoja stočarstva. Državne subvencije koje se odobravaju za sve grane stočarske proizvodnje nisu male i,  po rečima mnogih stočara, upravo su ih one navele da uđu u proizvodnju ili je prošire. Ovo je posebno izraženo u ovčarstvu, kozarstvu i pčelarskoj proizvodnji, gde su kratkoročno ostvareni pomaci. Međutim, dugoročno gledano, osim u pčelarstvu – pozitivnih promena nema. Na nedostatak svrsishodnosti stočarskih subvencija ukazala je i Državna revizorska institucija, prema čijem izveštaju jasno stoji da nema gotovo nikakvog efekta od ulaganja ogromnog budžetskog novca u ovu oblast.
Udruženja stočara, tražeći rešenje za tešku situaciju, ukazuju na to da se subvencije ne isplaćuju blagovremeno, pa u poslovnim planovima ne mogu pouzdano da računaju na ova sredstva. Traže i veće subvencije po hektaru, regres za gorivo...
Veći izvoz mesa iz naše države mogao bi da bude jedno od rešenja, ali su zbog pandemije obustavljeni izvozni aranžmani koje je naša država dogovorila. Sa druge strane, uvoz je veliki, bez obzira na aktuelnu epidemiološku situaciju. Udruženja poljoprivrednika traže da se iz tog razloga preispita Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, i utvrdi ima li mogućnosti da se domaće stočarstvo na neki način zaštiti od nelojalne konkurencije iz EU.
Udruživanje svakako može da pomogne domaćim stočarima, jer tako mogu da ojačaju svoj položaj i pregovaračku poziciju. Primer za to su pčelari, koji su uspeli da naprave fabriku i tako izbace iz igre posrednike u trgovini. Možda je to pravi put i za ostale stočare, ako nije već prekasno.
Aleksandra Milić