FITONCIDI - ANTIBIOTICI IZ PRIRODE

* Pored velikih mogućnosti upotrebe pojedinih fitocidnih biljaka u prevenciji i lečenju bolesti ljudi, one mogu da se koriste u biljnoj proizvodnji (ratarskoj, povrtarskoj, voćarskoj i dr.) kao biljke međuusevi, biljke "zamke", biljke "repelenti", biljke za podsetvu, pokrovni usevi i usevi i zasadi eko-koridora


altU istraživanjima i praksi dokazano je da mnogi isparljivi biljni sastojci uništavaju patogene mikroorganizme, ili pak sprečavaju njihov razvoj. Zato se ovakve biljke nazivaju fitocidne biljke ili prirodni antibiotici i najviše ih ima u grupi lekovitih, aromatičnih i začinskih biljaka.
Upotreba lekovitog bilja za potrebe lečenja ljudi datira od davnina. Zbog svog pozitivnog uticaja na ljudsko zdravlje, travari a kasnije i industrija koristi veliki broj lekovitih, aromatičnih i začinskih gajenih i samoniklih biljnih vrsta.
Vekovima su biljke, da bi se zaštitile i obezbedile nove generacije, stvarale različite bioaktivne materije. Najčešće su direktni konkurenti za opstanak biljke bile druge biljke iz iste familije i roda ili iz drugih familija i rodova. Međusobni odnosi između biljnih vrsta uspostavljaju se putem specifičnih hemijskih supstanci koje biljke sintetizuju i izlučuju u okolinu. Ta pojava, koja se naziva alelopatija, najčešće se javlja između različitih vrsta "divljih" i "gajenih" biljaka, ali postoji i u odnosu prema mikroorganizmima. Alelopatski materije mogu biti u obliku para, gasova i vodotopivih komponenti izlučenih iz korena i nadzemnih delova, a osim na biljke i mikroorganizme, deluju i na životinje i čoveka. Poznato je na primer da orah izlučuje juglon koji inhibira rast lucerke, paradajza i krompira, a u korenu ovsa sintetiše se skopoletin, inhibitor fotosinteze suncokreta, duvana i drugih biljaka. Kod hrizanteme je uočeno izlučivanje fenolnog jedinjenja koje u zemljištu ometa rast iste biljne vrste.
Hemijske materije koje učestvuju u alelopatskim odnosima klasifikuju se kao:
* antibiotici - inhibitori u međuodnosima mikroorganizama;
* fitoncidi - izlučevine viših biljaka koje deluju na mikroorganizme;
* marazmini - izdvajaju ih mikroorganizmi i deluju na više biljke;
* kolini - hemijski inhibitori viših biljaka koji deluju na više biljke.
Od pomenutih, u ovom tekstu će više pažnje biti posvećeno fitoncidima, materijama koje svojim antiseptičnim i antibiotskim sastojcima umanjuju brojnost štetnih mikroogranizama, stimulišu rast i razviće biljaka, te pozitivno utiču na zdravlje gajenih biljaka i plodnost zemljišta. Fitoncidi su u pravom smislu reči biljni ili prirodni antibiotici. Sadrži ih veliki broj biljaka, a najviše ih pripada grupi lekovitog, aromatičnog i začinskog bilja. Lekovitim biljem iz vlastite proizvodnje, bogatim eteričnim uljima, mineralima, vitaminima, gorkim materijama, čovek će svakodnevnom upotrebom znatno doprineti očuvanju zdravlja, ojačati otpornost organizma i pomoći izlečenju lakših bolesti.
Pored velikih mogućnosti upotrebe pojedinih fitoncidnih biljaka u prevenciji i lečenju bolesti ljudi, one mogu da se koriste u biljnoj proizvodnji (ratarskoj, povrtarskoj, voćarskoj i dr.) kao biljke međuusevi, biljke "zamke", biljke "repelenti", biljke za podsetvu, pokrovni usevi i usevi i zasadi eko-koridora. Takođe se od njih na malim farmama pripremaju različiti pripravci a u industriji preparati koji se proizvode kao pojedinačna ili mešana biljna ulja i koncentrati dobijeni iz lekovitog, aromatičnog i začinskog bilja. Najčešće se ovakvi preparati koriste u organskoj i biodinamičkoj proizvodnji a u cilju očuvanja zdravlja bilja, odnosno sprečavanja rasta ili razmnožavanja pojedinih mikroorganizama...

Kompletan tekst možete pročitati u najnovijem broju lista "Poljoprivrednik".