Šargarepa proizvedena u Begeču, nedaleko od Novog Sada, ima dugotrajnu tradiciju i ugled na tržištu zbog svog izuzetnog kvaliteta. Od kako je 2017. zaštitila geografsko poreklo, interes kupaca za šargarepu je znatno povećan. Sada se redovno izvozi 70-80 odsto ukupne proizvodnje sa 600 hektara, što donosi prihod od oko tri miliona evra. Zbog svoje izuzetne nutritivne vrednosti, taj vrhunski proizvod se koristi svež, kuvan i u salati. Poslednjih godina na tržištu se pojavljuju i drugi proizvodi od šargarepe. 
– Pre desetak godina, kada nam se rodila prva ćerka i kada je bilo potrebno nabavljati različite prehrambene proizvode koji povoljno deluju na rast, razviće i ukupno zdravstveno stanje deteta, rodila se i ideja da cedimo šargarepu, koja je vrlo kvalitetna u našem selu – kaže mladi Mirko Tišma iz Begeča. – Eksperimentisali smo sa kombinacijama ceđenja šargarepe i različitih vrsta jabuka, bez ikvih drugih dodataka. Pošli smo od cilja: ono što je isceđeno to je i u pakovanju. Najpre je u jednom litru soka bilo 20 odsto šargarepe, a ostalo jabuke. Kasnije smo ustanovili da se potrošačima sviđa i sok sa 30 odsto tog korena. Probali smo i kombinacije sa svim sortama jabuke. Pokazalo se da je šargarepa sa "zlatnim delišesom" dosta slatka. Sorta "greni smit" je vrlo sočna i ima prijatan kuselkast ukus, koji najčešće prija potrošačima. Šargarepu kupujemo od ovdašnjih povrtara sa sertifikovanom proizvodnjom. U zavisnosti od godine, obično cedimo oko 20 tona šargarepe i jabuke da bismo dobili oko 5.000 litara soka, kojeg redovno odnosimo na hemijsku i biološku analizu na Tehnološki fakultet u Novom Sadu. Praksa je da sok tokom godine cedimo mesec dana i još toliko dugo da ga prodajemo. Najpre smo ovaj sok prodavali na novosadskoj Limanskoj pijaci, potom u ugostiteljskim objektima, prodavnicama zdrave hrane, a odnedavno i u našoj radnji u Novom Sadu. Sok pakujemo u aseptik kese od tri litra. Ove kese imaju slavinu koja ne dozvoljava ulazak vazduha. Tehnološko trajanje soka je dve godine, a uz otvaranje česme bar četiri nedelje. S obzirom na veliko interesovanje domaćih kupaca, mnogi nas pitaju da li razmišljamo i o izvozu. Ideja nije nova. Ipak, smatramo da smo, bar za sada, vrlo mali proizvođači da bismo izašli na strana tržišta. Možda će, kroz desetak narednih godina našeg razvoja, takva ideja biti aktuelna.
Da ceđenje šargarepe ima budućnost, svedoči i podatak da je i jedan veliki proizvođač sokova ušao u eksperimentalni poduhvat te vrste. Drugim rečima, ukoliko bi se intenzivno radilo na udruživanju proizvođača šargarepe i jabuke, zajedno sa pogonima za ceđenje sokova, prometnicima i izvoznicima, bilo bi moguće da se i na strana tržišta plasira ovaj proizvod sa višom fazom prerade i dodatom vrednošću. Svoju stimulativnu ulogu trebalo bi da ima i država. Posebno što, bar za sada, primarni proizvođači veoma teško ulaze u bilo kakvo zajedništvo, smatrajući da su najsigurniji ukoliko se oslanjaju samo na sopstveno znanje, umeće, rad i trud. Tako su na svom početku razmišljali i poljoprivrednici u agrarno razvijenim državama, da bi tokom godina, ipak, ušli u različite oblike zajedništva i, čak, postali velike multinacionalne kompanije. Poznata su vrlo pozitivna iskustva u Holandiji, Italiji, Španiji, pa i u Slovejniji. Ostaje pitanje: koliko vremena treba da i kod nas sazri takva ideja i praksa?
Tekst i foto: B. Krstin